SINDIKAT STRIPTIZETA UPOZORAVA

Od kad smo postale obrtnice uvjeti su nam se pogoršali, diraju nas i siluju, a često smo na kraju dužni i vlasnicima klubova


Vedrana Sunko
12.08.2019.18:00
Od kad smo postale obrtnice uvjeti su nam se pogoršali, diraju nas i siluju, a često smo na kraju dužni i vlasnicima klubova
Profimedia

sažeto

Jedna stvar je univerzalna, a to je da ples u krilu stoji između 20 i 30 dolara, što striptizete frustrira jer je to, kažu, cijena iz 90-ih, a u međuvremenu je inflacija učinila svoje


Vedrana Sunko
12.08.2019.18:00

Prema IBISWorldu u SAD-u danas ima oko 4000 striptiz klubova. Neki su jeftini, neki skupi, neki su glamurozni, u nekima se plesačica na štangi uspijeva zavrtjeti i metar i pol u zraku, tijela paralelnog s tlom. Od grada do grada variraju i zakoni o sigurnosti. U pojedinim klubovima mušterije za ples u krilu moraju kupiti žetone, u drugima novac daju direktno plesačici. IBISWorld procjenjuje da se u ovoj industriji 2018. godine zaradilo 7 milijardi dolara.

New York Times je obišao klubove po Los Angelesu, Portlandu i New Yorku i napravo zanimljivu reportažu o današnjoj striptiz sceni. 

Goran Mehkek / Cropix

Jedna stvar je skoro pa univerzalna, a to je da ples u krilu stoji između 20 i 30 dolara, što striptizete frustrira. Kažu da je to bila cijena iz 1990. te da je u međuvremenu inflacija učinila svoje i da bi to moralo biti 40 dolara. "Ako pitaš mušteriju da ti plati više od 20 dolara, pogledat će vas kao da imate dvije glave", kazala je 27-godišnja Zara Moon iz Los Angelesa. Ta borba traje i danas, posebno s poslodavcima, a borba je počela još u 80-ima kad je njihov status promijenjen iz zaposlenica, odnosno radnica, u neovisne obrtnice. Skupina plesačica je 1998. u San Franciscu izborila sudsku parnicu vrijednu 2,85 milijuna dolara protiv "O'Farrell Theatera" zbog zakidanja na plaćama. To je bio tek početak.

Smatram da su striptizete/ striperi kanarinci u rudniku ugljena, kazao je Michael LeRoy, profesor prava na Sveučilištu Illinois

Većina klubova plesačice angažira kao samostalne obrtnice, pa im ne plaćaju socijalno i zdravstveno osiguranje te sve ostalo što inače radnicima pripada po zakonu. Također, na ovaj način im ne moraju plaćati niti minimalnu plaću te prekovremene sate. Klubovi im zapravo najčešće niti ne plaćaju pravu plaću, ali zadržavaju pravo da kontroliraju njihove sate, odjeću, odnosno ono što ostane na kraju predstave, izgled, nastup i iznose koje smiju tražiti za posebne usluge pri nastupu.

Profimedia

Kad su striptizete i striperi tužili klubove, parnice su uspijevali dobiti u čak 93 posto slučajeva. U nekima su im dosuđene čak i višemilijunske odštete. Ali ipak: "Ja sam sudjelovala u jednoj tužbi. Platili su i ništa se nije promijenilo", kazala je Frances.

Bilo je samo pitanje trenutka kad će se početi sindikalno udruživati. Radnički pokret  Soldiers of Pole (Vojnici stupa)  vremenom je postao sindikat. Antonia Crane, autorica s UCLA, osnivačica je tog pokreta. "Trenutno nam Vrhovni sud kaže: 'Vi nas uopće ne morate uvjeravati. Vi ste zaposlenice, imate prava i sposobnost organiziranja", kazala je. 

Udružuju se još od 90-ih

Pokušaja sindikalnog udruživanja bilo je i ranije, još u 90-ima i to ne zbog beznačajnih stvari, nego i situacija u kojima im poslodavci nisu dopuštali čak niti da svoje ugovore nose sa sobom doma. Pitati svoj primjerak znači dobiti otkaz ili gledati čak kako vlasnik kluba kida dokument ispred tebe. Posebno je bilo zanimljivo ono što se dogodilo u New Orleansu 2015. i 2018. Policija i Komisija za alkohol i duhan provodili su racije u kojima su zatvorili nekoliko klubova nakon što je dokazano da su u nekima striptizera policajcima u civilu pokazivale potpuno razgolićena tijela, nudile im drogu, čak i seksualne usluge. Kako bi ponovno mogli otvoriti svoje klubove, vlasnici su potpisali dokumente u kojima obećavaju da će koristiti "mušterije" koje se pretvaraju kako bi izvještavale o radnim uvjetima.

Na kraju je ispalo da su se plesačicama radni uvjeti još i pogoršali. U veljači se pojavio veliki plakat na udaljenosti od 60 metara od "Skin Gentlemen’s Cluba" u Los Angelesu na kojem je stajao natpis: "Ja sam Stephanie. Silovao me je tip poput ovog u klubu poput ovog. Prijavila sam i klubu i policiji, ali nitko nije učinio ništa. Zato sam napravila ovaj plakat." Uz ove riječi stajala je žena kako u rukama drži odsječenu glavu muškarca. Autorica je 28-godišnja Stephanie Montgomery koja je rekla da ju je napao redoviti posjetitelj kluba u lipnju 2018. Ispalo je da je isti tip napao i drugu ženu. Nekoliko mjeseci policija nije reagirala na napad. Tada je napravila ovo. Naravno, klub je rekao da laže, a ona je pak tvrdila da joj je napadač govorio da nikome ne prijavljuje jer nema koristi jer njezin glas "ništa ne vrijedi".

Istraživanje među plesačicama u Portlandu pokazalo je da je 84 posto njih istrpjelo neželjeno diranje ili silovanje na poslu. Samo ih je šest posto reklo da je od poslodavca dobilo mogućnost da idu na terapiju kako bi prevladale traumu. Moon je ispričala da je bila napadnuta u sobi na poslu, a kada je to prijavila šefu, on joj je rekao da mu se čini da je sama tražila seks od mušterije. Rekla je da ona takvo što nikada nije učinila. "Dobila sam otkaz. Zvali su me prljavom, govorili neka svoj prljavi posao idem raditi drugdje", kazala je. Prije striptiza ona je imala diplomu iz izvedbenih umjetnosti, radila je kao konobarica u baru, kao dostavljačica, čak i kao mehaničarka u kuglani. Isprva je posao u striptizu djelovao kao trenutak u kojem napokon ima dojam da je slobodna i neovisna. Nakon napada više nije kadra opet raditi na pozornici.  No to naravno nije kraj problema.

REUTERS

Plesačice izajmljuju pozornicu

Posebna kategorija je zaračunavanje "duga" što klubovi čine plesačicama. Slože takav ugovor da zapravo plesačici "iznajme" pozornicu,  što ona moraju plaćati i njima predavati novac koji prikupi. Ako ne prikupi dovoljno, za tu večer joj obračunaju dug. Iznosi na kraju znaju biti od 10 do nekoliko stotina dolara. Kad su klubovi tek počeli s tom praksom to je doista bio novac za opremanje kluba, renoviranje, ulaganje u infrastrukturu. Ali, kako je vrijeme prolazilo, taj novac je naprosto skoro isključivo padao u džepove vlasnika klubova. Zanimljivo je da, primjerice, klub "Deja Vu" iz Seattlea naplaćuje po svojim klubovima plesačicama između 140 i 180 dolara za noć kako bi smjele nastupati.

Ako koji put propuste nastup, svejedno to moraju platiti. Dok nastupaju, mušterije svejedno ulaz u klub moraju platiti 20 ili 22 dolara. Na taj način vlasnici naprosto prebacuju trošak poslovanja na plesačice i bezočno ih izrabljuju. No novinari su pronašli i neke svijetle primjere u kojima se striptizete osjećaju sigurno i vole u njima raditi, a jedan od njih je klub "Lucky Devil Lounge" u Portlandu.  

seks

striptizete

radnička prava

sindikat

seksualni radnici

newsletter

Prijavite se na Newsletter