Horori iz zubnih ordinacija

Odraslom muškarcu sušila sam fenom guzu, prala rigotinu, a jedna gospođa je povratila svoje umjetne zube u poljski zahod pa je, kad je čula koliko koštaju novi, muža poslala da ih pokupi


Robin Mikulić
13.11.2018.14:00
Odraslom muškarcu sušila sam fenom guzu, prala rigotinu, a jedna gospođa je povratila svoje umjetne zube u poljski zahod pa je, kad je čula koliko koštaju novi, muža poslala da ih pokupi
istock

sažeto

Skupili smo hrpu iskustava medicinskih sestra koje rade kod stomatologa. Ne da su se nagledale horora, nego ih svakodnevno žive


Robin Mikulić
13.11.2018.14:00

Prva stomatologinja koju pamtim nije mi ostala baš u najboljem sjećanju. Imao sam otprilike šest godina, upaljen zub zbog kojeg nisam spavao čitavu noć, naotečenu facu kao da sam netom izašao iz operacijske sale nakon invazivnog korektivnog zahvata i nosorogovske bolove. Ona je imala brkove, kiruršku masku s nekim šarenim animalnim uzorkom i najdublji glas koji sam ikad čuo. Siguran sam da se trudila najbolje što je mogla, ipak je čitavu svoju karijeru posvetila djeci, ali ja nikako nisam mogao preko njezina vanzemaljskog izgleda. A tek kad je počela vaditi svoje instrumente, bušilice i tupfere!

Nisam joj nikad otvorio usta. Nije pomagalo ni to, ruku na srce,  što se ona svojski trudila silom penetrirati u moju usnu šupljinu. Stajala mi je straga, glavu mi je prislonila na svoje grudi i potezala zajedno sa sestrom. Vidiš, možda je to trauma koja me zauvijek odvratila od pravog puta.

Mama me nakon toga sva očajna odvela jednoj staroj majstorici koji nikad nije voljela raditi s djecom. Uzela me preko veze, bog zna što joj je moja mama nalagala. Uglavnom, to što ni ona ni ja nismo voljeli drugu djecu nam je valjda bilo zajedničko pa smo se povezali. Ne samo da sam otvorio usta, nego sam bez ijednog zvuka stoički podnosio svoj prvi susrer s bušilicom. Mislim da mama nikad nije bila ponosnija na mene nego tad.

Otad nikad nisam imao problema s odlaskom zubaru. Barem ne dok se nije umirovila. Bio je to jedan od najtužnijih dana u mom životu, bez zaje*ancije. Mislim, našo sam druge, našo sam ljepše, našo sam duhovitije, ali nikad bolje. Doktorice Strbat, netko Vas se još uvijek sjeća.

Ispovijesti nijemih svjedokinja

No, dosta o meni i mojim neprežaljenim ljubavima. Priča koja slijedi ispričana je iz perspektive radišnih medicinskih sestara koje nijemo svjedoče svim strahotama koje bez srama sjedaju u mnogima omražene zubarske stolice.

Samo još nešto prije nego započnemo, nekolicina njih ljubazno me zamolila da prije posjeta svom zubaru operete svoje zube (originalne ili umjetne, bez obzira na materijal izrade svi zaslužuju istu pažnju) jednako kao što, nadaju se moje sugovornice, perete svoje intimne dijelove prije posjeta ginekologu ili urologu. 

I da, stomatolozi znaju kad ste se najeli češnjaka. Njima, i njihovim medicinskim sestrama, jednako se okreću želuci kao i svim drugim ljudima osjetljivima na intenzivne mirise. 

Proteza I

Jedno sam vrijeme radila u jednoj seoskoj zubnoj ordinaciji. Ženu koja nam je došla tog popodneva neću nikad zaboraviti. Jadna je ostala bez svoje netom izrađene proteze pa je došla po novu.

Kad ju je doktor pitao što se dogodilo, ona mu je posramljeno odgovorila da je povraćala u poljski zahod pri čemu su joj iz usta izletjeli novi zubi. Nakon što ju je obavijestio da nema pravo na nove preko socijalnog i rekao joj koliko bi ju koštala izrada novih koje bi morala platiti sama, ona mu je mrtva hladna rekla da će poslati muža da pronađe njezine zube u onom poljskom zahodu.

Nije se vraćala pa se valjda snašla, ali mi već godinama umiremo od smijeha svaki put kad je se sjetimo, a još i više kad zamišljamo njezinog muža koji kopa po dreku tražeći njezine zube.

Trudnica rigačica

Šefica i ja tek smo se bile uselile u svoju novoopremljenu ambulantu. Koža na stolici je još uvijek mirisala na novo. Šefica je bila jako ponosna na to kako je uredila ordinaciju.

Među prvim pacijenticama nam je bila i jedna trudnica. Usred zahvata ženi je pozlilo do te mjere da je povraćala. I to nije bilo obično povraćanje, ako se sjećate one kultne scene iz Egzorcista, znate o čemu govorim.

Njezina je rigotina letjela dva metra i prekrila je sav novi namještaj. A osim nje, nikad neću zaboraviti niti sadržaj bljuvotine. Jer, pogađate tko je morao očistiti nered. Samo ću vam reći da otad više nikad nisam na naranče gledala istim očima.

Punica je kriva

Svako toliko u ambulantu ušeće neko dijete s grobljem u zubima. Doktor za kojeg sam tad radila bio je jako ljubazan, svojski se trudio ne optužiti roditelje za nemar. Rijetki to rade s taktom, obično odmah krenu po roditeljima jer je, realno, njihova dužnost da dijete nauče važnosti održavanja zubne higijene. Ljudi dragi, zubi vam ostaju zauvijek i trajat će samo onoliko koliko se vi za njih brinete.

Uglavnom, otac koji je doveo svoju curicu najozbiljnije je vjerovao da se zubi njegovoj kćeri nisu pokvarili od slatkiša koje je jela, a nije vidio niti nikakav problem u tome što si mala ne pere zube. Kad ga je doktor pitao što misli zašto su njegovoj kćeri zubi u tako groznom stanju on je k'o iz topa provalio da je za to kriva punica i njezini loši geni!

Punice možda mogu biti svakakve, ali nisu krive za pokvarene zube vaše djece jer je na vama da ih naučite redovito prati zube.

Mokar do kože

Svaki dan nam dođe netko tko se panično boji zubara, ali rijetko sam u svojih 30 godina u ovom poslu doživjela nešto slično.

Jedno nam je popodne u ambulantu došao jedan ugledni poslovni čovjek. Vadili smo mu živac. Jest da je to bolno, ali ništa što se ne može preživjeti.

On se toliko panično bojao da se oznojio do kože. Doslovno. Na njemu nije bio komad odjeće koji nije bio premočen. Čovjek se morao vratiti na posao, ali je bio toliko znojan da takav nije mogao izaći među ljude.

Na kraju sam ga ja sušila fenom. Nikad neću zaboraviti scenu kad sam mu sušila mokru guzicu. I onda će netko reć da je posao sestre lak!

Onesviještenici i onesviještenice

Nekad davno, kad sam se tek zaposlila, u bolnici je još uvijek postojao odjel stomatologije. Godinama su po hodnicima kružile priče o jednom prilično osebujnom doktoru. Osim stomatologije završio je i neku umjetničku akademiju, imao je dugu valovitu kosu i prilično njegovan izgled. Iskreno, ljudi su mu iza leđa često govorili da je gej.

Jednog dana u stolici mu se onesvijestio neku muškarac. Doktor se prepao. Polegao ga je na pod. Dignuo mu je noge u zrak, otkopčao mu gumb na hlačama i šlic, da pokrene krvotok. Kad se je ovaj krenuo buditi doktor je taman klečao nad njim, a sve je pomalo podsjećalo na scenu iz pornića. Čovjek je bio izbezumljen, ali zato stomatolozi nikad nisu sami s pacijentom. Sestre su uvijek svjedoci koji će svjedočiti u njihovu korist.

Godinama kasnije slično se dogodilo jednom drugom stomatologu na odjelu. Stariji doktor. Pacijentica mu se onesvijestila, a on, da joj olakša, otkopčao joj je bluzu. Gospođa ga je na kraju optužila da ju je napastovao, ali to stvarno nije bilo tako. Čovjek joj je samo htio pomoći. Srećom, imao je svjedokinju koja je to mogla potvrditi. Blažene sestre!

Šovinizam

Ljudima koji tek kreću u ovaj biznis nekad zna biti teško, osobito ako je riječ o mladim doktoricama i starijoj gospodi. Na početku sve bude vrlo službeno, na vi, ali kako se bliži vrijeme za zahvat tako opada i njihovo poštovanje prema liječnicama pa odjednom to vi prelazi na ti.

Osim toga, bude krajnje neugodno kad takvi pacijenti mlade doktorice počinju ispitivati pitanja tipa 'Jesam li ti ja prvi? Koliko si to puta dosad radila?' i slično. Možda se to nekome može učiniti simpatičnim, ali tome stvarno nije tako. To su sve mladi profesionalci koji su se godinama obrazovali za posao koji rade. Šovinizmu, uostalom, stvarno nije mjesto u ambulanti. Nikad nemojte zaboraviti tko na kraju dana u ruci drži bušilicu.

Proteza II

Ljudi dragi, ne peru se samo zubi. Peru se i proteze.

To najbolje zna gospođa koja mi je jedno jutro nonšalantno ušetala u ambulantu. Pred dvije je godine dobila mobilnu zubnu protezu koju kraljica čitavo to vrijeme nije izvadila niti oprala niti jedan jedini put. Zamislite samo mirisa koji se širio iz njezinih usta, groblje je premalo za reći. Smrdilo joj je iz ustao kao da je godinama jela mrtvace.

Navukla sam rukavice, izvadila joj protezu i gurnula joj te zube u ruke i poslala ju o WC da ju opere. Možda jesam samo sestra, ali moj posao stvarno ne uključuje pranje vaših zubnih proteza!

Zubarija/pičkarija

Jedna starija doktorica užasno se uzbuđivala kad bi čula da stomatologiju netko zove zubarijom. Prezirala je doktore koji bi na stomatologiju gledali svisoka. Jednom se zakačila s jednim ginekologom koji je uporno stomatologiju posprdno nazivao zubarijom.

„Ako se ja bavim zubarijom, kaj si onda ti? Ti čitav dan kopaš po pič*i, kaj to onda znači da se ti baviš pičkarijom?“

Legenda.

Aparatići za zube

Imali smo jednu pacijenticu koja je kao odrasla nosila mobilni aparatić za zube. Kad ju je doktorica pitala nosi li ga redovito dobrano smo se nasmijale na njezin odgovor.

„Ne. Stavim ga samo kad mi se ne seksa s mužem. Neko ima migrene, ja imam svoje žice koje su i djelotvornije od migrene. Evo, do danas se nismo poseksali kad bih ja u usta nabila svoje žice.“

Pogledi koji govore više od riječi

Najdraži su mi uvijek pacijenti koji svojim zubarima tijekom zahvata vole gledati duboko u oči. Čak i zubari, naime, nekad teško sakriju užas s kojim su suočeni kad zavire u nečiju usnu šupljinu ili se susretnu s nečim novim i nepoznatim.

Sjećam se jednog pacijenta koji je u doktorovom pogledu prepoznao taj strah, iako ga je ovaj uporno uvjeravao da je sve okej, ali pacijent se nije dao. Na kraju je on doktora ispitivao jel dobro.

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter