Proveli smo dan s opasnim Ottom

'On je razmažena princeza navikla ležati na kožnoj fotelji, u Dumovcu se teško kreće jer ga bode šljunak. Još ne znamo hoćemo li ga eutanazirati'


Robin Mikulić
26.04.2019.11:00
'On je razmažena princeza navikla ležati na kožnoj fotelji, u Dumovcu se teško kreće jer ga bode šljunak. Još ne znamo hoćemo li ga eutanazirati'
Tomislav Krišto / CROPIX

sažeto

Otto je 3-godišnji cane corso koji je zbog nemara i neodgovornosti vlasnika završio kao opasan pas na listi za odsrel


Robin Mikulić
26.04.2019.11:00

Posljednjih tjedana medije sve češće pune vijesti o pomahnitalim opasnim psima koji bez najave i razloga napadaju ljude. Zadnja u nizu bila je i priča o Ottu, 3-godišnjem cane corsu koji je pred dva tjedna na zagrebačkom Ksaveru napao i ozlijedio četvero ljudi.

Veterinarska inspekcija žurno je reagirala. Ispostavilo se da je Otto već ranije kategoriziran kao opasni pas kojem je slijedi eutanazija. Javnost se odmah polarizirala. I dok su jedni svesrdno navijali za njegovu eutanaziju po hitnom postupku, drugi su se jednakom strašću zalagali za njegovo pravo na drugu šansu.

Kao što znamo, Veterinarska je inspekcija u međuvremenu svoju odluku o Ottovoj eutanaziji stavila na led, barem dok stručnjaci za odgoj pasa ne daju sve od sebe ne bi li ispravili njegovo problematično ponašanje. 

Otišli smo u Dumovec i proveli dan s tim ljudima kako bismo istražili što slijedi. Primili su nas ravnatelj azila, Damir Skok, te timariteljica zadužena za Otta, Marija Ferenčak.

Tomislav Krišto / CROPIX

Dobio je drugu šansu

"Da se razumijemo, to što Otta nismo odmah eutanazirali ne znači da to nećemo napraviti, ako ne ispuni zahtjeve propisane od strane Veterinarske inspekcije. Mi smo, doduše, uvjereni kako do toga neće doći, ali to, naravno, ne možemo znati dok se s njime ne počnemo ozbiljno baviti. Otto je, evo, izašao iz 10-dnevne izolacije, premješten je u pojedinačni smještaj i trenutačno je pod evaluacijom", priča mi doktor Skok.

"I Ottu nismo dali šansu zbog pritiska javnosti, kako se to negdje piše. Imam dugogodišnje iskustvo kao veterinar, vlasnik i uzgajivač. Godinama sam bio predsjednik Hrvatskog kinološkog društva. Tijekom ovih godina u Dumovcu susreo sam se sa stvarno opasnim psima kojima doista nije bilo nikakve pomoći – odluka o eutanaziji je, vjerujte mi, uvijek najteža, ali nekad se ne može drugačije. Svi mi to ovdje znamo. No, čim smo upoznali Otta, odmah smo vidjeli da se tu ne radi o jednom o takvih slučajeva. Evo", pokazuje mi Ottovu nastambu, "Liči li on vama na psa ubojicu?".

Pomaci se već vide

Ispred mene leži pas u nastambi i više nego pristojne veličine, pričamo o redu veličine ograđenog dvorišta. Leži. Ne glasa se, ne laje, ne skače, ne divlja. Pjeni se samo kad simpatično protrese glavom. Slinavac je, kao i mnogi drugi psi. Leži. Ne reagira na strance. Barem nije na fotografa i mene. Ponekad se tek lijeno pomakne, prošeće do zdjelice s vodom. Čini se da šepa.

"Ma kakvi, s njim je sve u najboljem redu. To vam je jedna razmažena princeza koja je svoj život provela u kožnom naslonjaču i na debelom tepihu. Šljunak ga bode pa se zato tako kreće", objašnjava mi smireno gospodin Skok. 

A on i Marija postigli su u ovih para dana s njim već goleme pomake. Očekivali biste da istraumatizirani pas koji je iz idealnih uvjeta preseljen prvo u zatvorenu nastambu veličine omanjeg kokošinjca pa zatim u boks na otvorenom, odvojen od svoje obitelji i svega što zna, pas koji je čak dvaput službeno proglašen opasnim, divljački laje na nepoznate ljude dok se svim naporima trudi probiti kroz čvrstu žičanu ogradu. 

Otto nakon nekoliko dana rada sa stručnjacima gotovo uopće ne reagira. Štoviše, mirno prilazi ogradi s nadom da će ga netko pomaziti.

Tomislav Krišto / CROPIX

"Ja sam osobno bio ovdje kad nam je Otto došao u Dumovec", objašnjava mi doktor Skok. Jer on, osim što je ravnatelj Dumovca i Zoološkog vrta, redovito kao jedan od troje dumovečkih veterinara obrađuje životinje. 

Osebujni direktor Dumovca

O njemu bih ovdje mogao ispisati još barem dva članka jer je sve samo ne tipični ravnatelj birokrat kakve obično zamišljamo na pozicijama poput njegove. Ima dugogodišnje menadžersko iskustvo u jednoj multinacionalnoj kompaniji, na izložbama sudi psima, doma drži 12 psa, uzgajivač je, ponosan vlasnik sedam mačaka, dvije činčile i papige. 

Skok trči po intervencijama, liječi životinje i u Zoološkom i u Dumovcu, ljubazan je i pristupačan. Onako usput mi priča kako je u noćnim smjenama, uz redoviti posao, prvih mjeseci s kolegama hranio medvjeđu bebu Matiju, na flašicu, kako bi drugačije. U pauzama bi spašavao ozlijeđene divlje životinje, tipa srne ili vidre zalutale u Šubićevu – da, onu u centru Zagreba. Objašnjava mi da ljudi često zaboravljaju da su dvije trećine Zagreba pod prirodom pa su susreti s divljim životinjama pravilo, a ne iznimke.

Tijekom njegova mandata Dumovec se modernizira i širi, a ništa drugačije nije ni u Zoološkom. Evo, planira upravo proširenje prostora za pse, a uskoro bi se trebalo izgraditi i sklonište za mačke. Ne trebaju mu moji hvalospjevi, ako ste slučajno pomisli da je ovo propagandni tekst, iza njega stoje brojke. Pa ipak, upravo je doktor Skok, njegov entuzijazam i ljubav prema životinjama – koje svakako u istoj mjeri dijele i njegovi zaposlenici, na što sam se za ovih par sati provedenih u skloništu uvjerio na vlastite oči, ključan je faktor ne samo u Ottovoj, nego i u mnogim drugim pričama otpisanih životinja.

Nije problem u Ottovom karakteru

"Otto, kad je stigao, je bio sam i prestrašen. Nije bio agresivan prema nama. Nakon dva dana već smo uspostavili komunikaciju. To vam je tih prvih dana s tim psima tako – uzmeš stolček i sjediš pored njih dok ti oni polako ne počnu vjerovati", objašnjava mi.

"Njegov problem nije karakter. On, kao i mnogi drugi psi, ima problem s neodgovornim vlasnicima koji mu nikad nisu dali do znanja tko je gazda pa se onda on ponašao kako je htio. Viđao sam to sto puta, to se lako promijeni uz stručno vodstvo. Zaboga, govorimo u ljudima koji ne samo da mu nikad nisu rekli ne, nego su ga usto još i samog puštali da luta Ksaverom. Gledajte, Otto je velik. Kad ga ljudi vide, uplaše se. Tko zna kako reagiraju jer ima ljudi koji se ne uskipe već u strahu u ruke uzimaju kamenje, granje. I da se razumijemo, ja sam ovdje prvenstveno na strani ljudi koji su ozlijeđeni zbog nemara Ottovih vlasnika. Oni će biti ti koji će dovijeka u sebi nositi strah. No, Otto se za sebe nije mogao boriti, i da nema tako divnu narav, ne bih ni ja. Ali, kako uspavati tako divnu životinju čija je jedina krivica što je završila u krivim rukama?", pokazuje mi na Otta.

Zašto je točno Otto reagirao, kaže, s točnošću ne može znati. Zna da jest i zna da je netko kriv. No, prema tipu ozljeda koje je Otto nanio svojim žrtvama doktor Skok zaključuje kako nije riječ o psi ubojici već o prestrašenom, istraumatiziranom psu.

"Otto pripada psima koji su jaki. Da je napadao, hvala bogu što nije, te bi ozljede bile mnogo strašnije. I ponavljam još jednom, moje su brige prvenstveno uz ljude koje je napao. I ne opravdavam psa, samo još jednom ponavljam da sam na temelju svog golemog iskustva u radu s psima došao do zaključka da taj pas, prije nego ga se otpiše, zaslužuje još jednu priliku. A ponavljam i da to što ju je dobio, ne znači da neće biti eutanaziran, ako ne zadovolji sve uvjete koje je propisala Veterinarska inspekcija."

Otta čega dug i neizvjestan put

Pitam ga kako će sada izgledati nastavak njegove resocijalizacije i školice dobrog ponašanja. „Za početak je ključno da Otto stekne povjerenje u svog timaritelja, ili u njegovom slučaju timariteljicu Mariju. Kad ju jednom prihvati kao gazdu, tek onda možemo s njim početi raditi na svim ovim stvarima koje je Veterinarska propisala. Zasad ide dobro. Reagira na slastice, daje već šapu. Miran je. Otto je inteligentan pas. Brzo uči, ali koliko će proces trajati, to ne možemo točno reći. Odlučili smo da ćemo s njim polako baš zbog svega ovoga što mu se dogodilo. Uskoro će i na kastraciju. Svi psi koji završe u Dumovcu prođu taj zahvat. Standardna procedura, samo ne želimo žuriti da Otto ne izgubi povjerenje u nas.“

Koliko državu koštaju psi poput Otta?

Možda vas zanima i koliko će Ottova rehabilitacija koštati državne obveznike.

"Dumovec ima godišnji proračun od 4 milijuna kuna, što pokriva sve troškove za sve životinje, zaposlenike, hladni pogon, hranu, lijekove, marketinške aktivnosti… Poslujemo transparentno, sve to možete pronaći na našim mrežnim stranicama. Hrana se dobavlja preko javne nabave od najpovoljnijeg ponuđača. U Dumovcu uvijek boravi oko 120 psa – nemamo kapaciteta za više. Broj zaposlenih je također stalan. Smještaj životinja u našu ustanovu zakonski je reguliran. Svaka bi županija trebala imati jednu instituciju poput ove", objašnjava mi doktor Skok.

Bez obzira na kojoj se strani ove debate nalazili, dakle, nemate razloga za brigu. Otto državu ni vas neće koštati nište više od bilo kojeg opasnog drugog psa oduzetog neodgovornim vlasnicima. Jer, svaki od njih prolazi istu zakonom propisanu proceduru, a takvih je tijekom prošle godine bilo 24.

"Najveći broj takvih pasa bio je u tipu bull terijer, cane corso, rottweiler, a imali smo i jednog križanca šarplaninca te dva križanca ovčara. 16 pasa je prošlo školovanje i položilo test socijalizacije (križanci stafordi, bul terijeri, cane corso) te su udomljeni. Osam ih je eutanazirano."

Opasni psi dijele se u dvije skupine

Doktor Skok me usput upućuje i u činjenicu daje  većina takvih problematičnih životinja koje prvenstveno pokazuju izrazitu agresiju prema drugim psima dok su prema ljudima izrazito blagonakloni korištena u borbama za pse.

"Ne možemo to, naravno, reći sa sigurnošću jer su takve borbe, naravno, ilegalne, ali prema tipu ozljeda na tim životinjama i prema njihovom ponašanju možemo zaključiti da su to bili borbeni psi. Pogledajte, ti su vam psi uvijek bubice prema ljudima jer je njihovim vlasnicima to u interesu, ali su zato prema drugim psima izrazito nasilni. Nažalost, takvim se psima rijetko može pomoći. Srce ti se slomi kad moraš uspavati dušu od psa, ali znaš da u opasnost dovodi druge pse i da se to nikad neće promijeniti."

Tomislav Krišto / CROPIX

Otto pripada drugoj skupini reaktivnih psa, onoj koje agresivno reagiraju na ljude. Takvi su psi u pravilu rjeđi, a najčešće su rezultat kombinacije faktora koje je doktor Skok prije opisao.

Neki se psi jednostavno rode s tom agresijom i njima nema pomoći. Zasad mi se čini da Otto nije jedan od njih, no vrijeme će pokazati. 

A kako je uopće do svega ovoga došlo? Neodgovorni ljudi uzeli su životinju s kojom se nisu znali ili nisu htjeli nositi. Otto nikad nije čuo ne niti je imao pravog vlasnika koji bi ga pravilno odgojio. Njegovi su ga vlasnici puštali da sam i bez nadzora luta po kvartu. Tako je prošle godine u studenom došlo i do prvog incidenta.

"Veterinarska je inspekcija tad izašla na teren i zaključila da se radi o opasnom psu.Rješenje o eutanaziji nije odmah izdano, nitko od nas veterinara neće olako ubiti životinju. Vidite, postoji postupak. Vlasnicima se daje određeni vremenski rok da svog problematičnog psa resocijaliziraju. Eutanaziji se pristupa kad ti ljudi ne učine ništa da bi preodgojili svog psa i na taj mu način spasili život."

Otto je prema mišljenju te iste inspekcije trebao biti eutanaziran jer njegovi vlasnici nisu napravili ništa kako bi mu pomogli. Doktor Skok mi kaže da je igrom slučajnosti došao u kontakt s njegovom vlasnicom pa je, nakon što je imao prilike procijeniti psa i rizik koji predstavlja za okolinu, zaključio da je vrijedan spašavanja.

"Rješenje inspekcije o Ottovoj eutanaziji nije ukinuto. Ispregovarali smo da se njegovo vlasništvo prepiše na nas i dobrom voljom glavnog državnog inspektora, gospodina Mikulića i doktora Jerbića, načelnika sektora Veterinarske inspekcije, on će dobiti priliku naučiti sve ono što dosad zbog ljudske krivice nije. Ne položi li i nakon tog ekstenzivnog treninga ispit, bit će uspavan."

No, položi li ga, s druge strane, čeka ga udomljenje.

"Potencijalnih udomitelja ne nedostaje. Zasad nam se već javilo 20-ak ljudi, ali to je zasad nebitno. Otto ne može iz Dumovca dok Veterinarska inspekcija ne zaključi da je rehabilitiran. Tek tad ću ja, nakon detaljnih provjera potencijalnih udomitelja – da se razumijemo, uvjeti u koje dajemo svakog našeg psa se provjeravaju, potpisati taj papir. Ali, kao što rekoh, pred Ottom je dotad još dug i neizvjestan put", zaključuje moj sugovornik.

zoološki vrt

dumovec

otto

pas otto

opasni pas

damir skok

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter