ugledni doktor mazalin za 100posto

Ono što se dogodilo u Metkoviću je tragedija, ali suludo je očekivati jednaku zdravstvenu zaštitu svugdje. Komisije nisu rješenje


Milan Mazalin
08.01.2019.12:00
Ono što se dogodilo u Metkoviću je tragedija, ali suludo je očekivati jednaku zdravstvenu zaštitu svugdje. Komisije nisu rješenje
Cropix

sažeto

Vjerujem da se svi maksimalno trudimo odraditi svoj posao najbolje što možemo. Nažalost ne uspijevamo uvijek postići željene rezultate jer svi imamo ljudska ograničenja


Milan Mazalin
08.01.2019.12:00

Tragedija u Metkoviću u kojoj je izgubljen jedan mladi život, ponovo je probudila moje dvojake strahove. Kao potencijalni pacijent pomislim kako je lako izgubiti život, a kao liječnik kako se u trenu možeš naći u ulozi krivca za to.

Duboko suosjećam s tugom i boli roditelja i obitelji malog Gabrijela. Tu je svaka riječ suvišna i nedostatna. Razumijem i građane Metkovića. Njihov bijes , strah i razočarenje su sasvim opravdani. Očekivan je i stav „struktura“. Nije lako prihvatiti sukrivnju u ovakvoj tragediji, ali ipak mislim da u ovom trenutku nije najvažnije „oprati ruke“ i dokazivati svoju nevinost, nego pokušati izvući pouku, uvidjeti slabe točke i poraditi na mogućim poboljšanjima.

Damir Krajač / CROPIX

Nedovoljno je poslati razne stručne komisije, koje će se iz svojih ureda, instituta i laboratorija sručiti na Metković i „dubinski“ ispitati situaciju. Iz svoga subspecijalističkog rakursa procijeniti postupke „seoskih doktora“ i iznaći niz stručnih i proceduralnih propusta, pozivajući se na rezultate svojih višednevnih ekspertiza i analiza, uključujući i nalaze patologa. Pri tome o Metkoviću i tamošnjim uvjetima rada znadu koliko ja o mongolskoj poeziji.

Možda nije sve kako se čini

Možda bi trebalo zamisliti situaciju u metkovićkim ili nekim drugim ambulantama, a naročito hitnim i dežurnim službama. U zahuktaloj epidemiji gripe timovi odrađuju višestruko više pacijenata nego li je to po ikakvom normativu prihvatljivo. Tada među desecima pacijenata s visokom temperaturom, otežanim disanjem, bolovima u prsima, ozljedama, psihičkim dekompenzacijama, napadima panike i hipohondrijom, treba u par minuta procijeniti tko je zaista i koliko hitan.

Osim toga razvoj kliničke slike može biti toliko brz da u trenutku procjene situacija može izgledati sasvim drugačije od konačne dijagnoze. Ako se tome pridoda potreba sanitetskog prijevoza na veće udaljenosti, situacija postaje dramatična. Lako je biti general poslije bitke, pogotovo ako nisi u bitci i naoružan samo stetoskopom i sličnim lakim naoružanjem. U svakodnevnom košmaru u kojem radimo, pogreške ne sam da su moguće, nego su nažalost realnost.

Doktori su isto samo ljudi

Ne znam detalje slučaja, ali spominje se da je dječaka pregledalo nekoliko liječnika. Tu problem postaje malo složeniji. Ljudski faktor, a samim tim moguća greška, prisutna je u svim sferama života pa tako ni liječnička struka nije od toga izuzeta. Ne zaboravimo da su i doktori i sestre samo ljudi i bez obzira što je cijena njihovih grešaka iznimno visoka, one se ne mogu u potpunosti izbjeći. Stoga je pogreška u poslu, a pogotovo ako ugrozi zdravlje ili čak život, najgora noćna mora svih zdravstvenih djelatnika.

Ako su pogreške posljedica nebrige i neodgovornosti, treba ih ozbiljno sankcionirati. Svatko može pogriješiti i tu neosporno govorimo o osobnoj odgovornosti, ali ako se dogodi da nekoliko ljudi pogriješi u sličnoj situaciji, onda su razlozi ipak malo složeniji i možda je prejednostavno reći da se radi samo o propustu pojedinaca.

Rastjerat ćemo doktore

Bolno je kada se iz ovakvih tragedija trebaju izvlačiti pouke, ali još gore bi bilo da se sve olako završi s kažnjavanjem dva ili tri nesretna liječnika, a da lokalna vlast pokaže svoju brigu kroz nabavku par aparatića za analizu CRP-a u krvi. U ovom slučaju bi možda pripomogao taj uređaj, ali kako stojimo s EKG-ima, defibrilatorima, kisikom, kirurškim setovima, sanitetskim vozilima…

Hoće li se čekati neka nova tragedija pa onda ubacimo slijedeći aparatić, prije toga optuživši nekog novog seoskog doktora. Naravno, ako ih do tada još bude, jer uz uvjete u kojima rade i tretman koji imaju, ne bi bilo čudno da i oni spakiraju kofere i krenu prema zapadu.

Nužno je zadržati zdrav razum. Teško da je sva krivnja na liječnicima pojedincima, teško i da će se sada u svakom manjem mjestu osnovati Klinički bolnički centar, stoga treba promišljati u okvirima najboljeg mogućeg.

Jednaka zdravstvena zaštita ravna je utopiji

Znam da će zvučati ružno, ali moramo biti svjesni da nije moguće osigurati podjednaku zdravstvenu zaštitu svugdje i u svakom trenutku. Može sad krenuti salva populističkih optužbi za nehumanost, diskriminaciju i slično. Ali to je tako! Svatko tko priča drugačije ili nema pojma o čemu govori ili si nabija jeftine političke poene. Nije realno očekivati da je isto ako doživite infarkt na vrhu Velebita ili ispred odjela za intenzivnu njegu, premda ni to nije uvijek garancija uspješnog ishoda. Zato u životu treba biti realan, iskren i transparentan. Jasno reći što se može, a što ne.

istock

Nesreća koja se dogodila u Metkoviću, može se dogoditi bilo gdje, jer propusti su nažalost dio svakog posla. Upravo zato mislim da mi zdravstveni radnici moramo priznati svoja ograničenja, prihvaćajući subjektivne greške, ali i ukazujući na objektivne faktore, koji su pridonijeli našim propustima, kako ne bi i za njih bili odgovorni.

Ujedno bi liječnici i svi ostali zdravstveni djelatnici trebali pružiti potporu kolegama iz Metkovića i uključiti se u analizu stanja i mogućih poboljšanja, ne oslobađajući nikoga njegove odgovornost. Tu bi udruge liječnika primarne zaštite trebale imati značajniju ulogu, jer Liječnička komora, koja kao da prvenstveno skrbi za interese bolničkih liječnika, nije baš najreprezentativniji subjekt u ovakvim slučajevima.

Trudimo se najviše koliko možemo

Kako ne želim nas liječnike primarne zaštite proglasiti nevinim žrtvama nama nesklonog sustava ili javnosti, želio bih u svoje, a vjerujem i u ime većine kolega, svim pacijentima izraziti svoju ispriku i duboko žaljenje zbog svih svojih pogrešaka, zbog kojih  sam ih na bilo koji način ugrozio.

Vjerujem da se svi maksimalno trudimo odraditi svoj posao najbolje što možemo. Nažalost ne uspijevamo uvijek postići željene rezultate, jer kao što sam već rekao svi imamo ljudska ograničenja. Ujedno apeliram na državne institucije da ulože više u cjelokupni zdravstveni sustav, kako bi nam pomogli da lakše i uspješnije obnašamo ovaj plemenit i bremenit posao. Samo tako ćemo ostvariti našu zajedničku želju da se ovakve tragedije ne ponove.

bolnica

tragedija

Metković

liječnička komora

newsletter

Prijavite se na Newsletter