Preživio sam tjedan na 1200 kalorija

'Opsesivno sam brojao kalorije u svakom zalogaju, vratio mi se OKP, bio sam konstantno gladan i da, smršavio sam. Ali po kojoj cijeni?'


Robin Mikulić
30.01.2019.14:00
'Opsesivno sam brojao kalorije u svakom zalogaju, vratio mi se OKP, bio sam konstantno gladan i da, smršavio sam. Ali po kojoj cijeni?'
Privatni album

sažeto

Čovjek se navikne i na gore stvari, ali ovaj projekt svakako nikako ne bih preporučio kao dugoročni plan prehrane


Robin Mikulić
30.01.2019.14:00

Evo, bit će mjesec dana otkako smo u sebe potrpali zadnje ostatke blagdanske trpeze. Još se uvijek s gorčinom u ustima sjećam trenutka kad više nije bilo dovoljno otkopčati onaj prokleti gumb, nego sam morao i šlic otkopčati samo kako bih mogao malo bezbolnije udahnuti.

Koliko god mrzio sav taj blagdanski cirkus i paradu licemjerja koja ga vjerno prati, moram priznati da mi sjedanje za stol ne predstavlja ni najmanji problem. Pokazala je to i moja vaga, na koju sam naivno stao nakon nekoliko godina.

Nemam para za instant fix

Brzo rješenje? Za operaciju nemam. Neću se niti praviti da mi ne bi bilo draže leći na stol na kojem će me dobro izdrogirati, svi znaju da anesteziolozi imaju najbolju robu koja je usto još i legalna, i probuditi se kao nova i mršavija verzija sebe. Ne. Meni je preostala samo restriktivna dijeta. 1200 kalorija na dan.

I nemojte se dati zavarati. Odluka koju sam donio nije za svakoga. 1200 kalorija je daleko premalo energije za većinu odraslih ljudi. Štoviše, stručnjaci kažu kako je to posljednja brojka koja zdrav način prehrane dijeli od anoreksije. Kad sam to pročitao, znao sam da ću tjedan dana biti gladan, ali sam bio odlučan da ću uspjeti. 

iStock/montaža

Ne zbog sebe, zbog svih lijepih i mršavih ljudi kojima sam okružen. Htio sam se uvjeriti koliko su zapravo gladni dok me uvjeravaju da je dostizanje klasičnih holivudskih standarda ljepote bezbolno.

Stvarnost me dobro ošamarila

Prvi korak, vaga. Instrument je to za mučenje s kojim se, kao što sam se već pohvalio, nisam susretao godinama. Ja sam, naime, baš poput mnogih drugih ljudi svoju težinu krajnje naivno mjerio prema tome stanem li u svoje omiljene gaće, hlače ili košulju. 

Nisam ni slutio da sam natukao nevjerojatnih 8 (osam) kila dok sam se pravio da je sve okej. Mislim, možda sam trebao prije čuti one „dobronamjerne“ komentare svojih dobronamjernih kolega da sam se malo ojačao. Nisam. Ego.

Svatko bi trebao biti sretan u svom vlastitom tijelu

I nemojmo sad moralizirati. Nisam osobito visok i nemam teške kosti. Dobro, nisam gojazan, niti ikome govorim da bi se trebao loše osjećati zbog svog tijela, ali u tome je stvar. Ja se nisam dobro osjećao u svome. Prelijevanje sala preko remena koji ne nosim jer na njemu više nema mjesta za improvizirane rupe nije nešto što je meni ugodno. Još mi je manje ugodno sjediti dok me želudac stišće. 

A to nije ni Mejbelin ni nelagoda u kulturi, koliko je na djelu moja trauma iz odrastanja. Bio sam debelo dijete, vidite. Ne pretilo, ali dovoljno punašno da moja okolina osjeti i konzumira potrebu da mi to natuče na nos. Onda kad sam se iznenada, od šoka valjda, posušio – preselio sam se s bakine masne međimurske kuhinje na posnu studentsku, svi su reagirali sjajno. Osjećao sam se bolje. Možda je to licemjerno, ali tako je bilo. Jer, ako sam išta, onda sam iskren u prostituciji svoje intime. Toliko smo valjda dosad naučili.

Red brojanja i onda još malo 

Okej. Stigli ste dovdje. Znam da vas dio koji slijedi zanima više od moje tužne životne sudbine. Ne zamjeram vam, nema čak ni seksa. Kako sam preživio najgori tjedan u svom životu? Vratio mi se OKP, eto kako.

Privatan album

Jer, kad jednom pristaneš na ovaj logoraški režim koji ti nameću društvo i ti sam, brojiš. Brojiš, brojiš, brojiš, malo se bojiš, a onda opet brojiš. Dobar ritam, a?

Ne, ozbiljno. Strastveni sam igrač jamba i neizmjerno uživam u brojanju, ali ovo je previše. Jeste li znali da jedno jaje ima 155 kalorija, jabuka oko 90, a pivo debelo preko 200? O žestici da ne govorim. Ja nisam. I to me dovodi do druge stvari koja je obilježila moj protekli tjedan.

Nikamo bez interneta

Istraživanje. Živjeti na 1200 kalorija bez stručne pomoći nije moguće. Obični smrtnici, ako baš nisu iz Holivuda, nisu upoznati s energetskom vrijednošću smeća koje trpaju u sebe. 

Vrećica čipsa oko 550 kalorija. Da. U jednom sam se trenutku slabosti našao u dućanu i otprilike pola sata prebirao po različitim vrećicama i gledao koji će brend ostaviti dovoljno kalorija za jabuku i jogurt.

No, ne brinite. Internet obiluje planovima prehrane. Iznenadili biste stvarima koje se na tim planovima nalaze. Ja se, bog zna, jesam. Kuhao sam svaki dan dva do tri put, uvijek svježe uvijek raznoliko. Prvi sam se put u životu slijepo držao recepta, što obično nikad ne radim, i mislio da ću ostati neokrznut ovim eksperimentom.  

Prvi su dani najteži

Prva dva dana. Onda sam se odrekao laži da nisam gladan. A bio sam gladan. Jako gladan. Čitavo vrijeme. Računao sam, moj dnevni unos kalorija prije ovog tjedna iznosio je negdje 2500 kalorija. Dakle, više nego dvostruko od mizernih 1200 kalorija. Ekstremno, znam. Jasno da se to moralo odraziti na moju sitost.

I da, nemojte misliti da možete izbjeći kuhanje ili planiranje svojih obroka. Pekara ne dolazi u obzir, sendviči još manje. Čak ni salata. 1200 kalorija ne dopušta igranje izvan vaše vlastite kuhinje. Lekcija koju ćete naučiti na ovom eksperimentu, svijet je prepun skrivenih kalorija.

Dragan Matic / CROPIX

No, već otprilike četvrti dan, gotovo da sam se priviknuo na režim. Kad bih bio gladan, pojeo bih neku klementinu. Jeb*š sve, tih par kalorija eksta neće uništiti ni svijet ni mene. Ili bih pojeo par zalogaja ručka umotane u list salate. Ili jogurt. 95 kalorija. Kao i puding. 

Malo varanja nikoga neće ubiti

Kava? Bez šećera, s malo mlijeka. Malo jako obranog mlijeka. Barem dok me moj mali prijatelj nije vraški sje*ao kad mi je podvalio dvije litre punomasnog mlijeka. Trebao sam pročitati njegov zlogluki pakosni osmijeh ranije, ali nisam. Bio sam gladan i slab i ne shvaćajući unosio više kalorija nego mi je to moja teta s interneta od koje sam pokrao plan prehrane dozvoljavala.

Ali nisam varao samo tu - iskren, ako ništa drugo, je l'. Prvi sam dan uračunao čašu piva u svoj dnevni zbroj kalorija. Jednu malu čašu piva. Konobar u mom kvartovskom bircu se zabrinuo za mene. Dvaput se dogodio život i popio sam ih više. Koliko više? Nebitno. Dovoljno je reći tek da sam u sedam dana dva za dvostruko probio 1200 kalorija.

Ne ponosim se time.

Šuma šumarum

Rezultat? Dvije i po kile manje. Čak i uz slajs pice i nekoliko piva previše. Da, tijekom jednog od dva varanja zalutao sam i u pekaru. Bilo mi je zlo jer moj organizam više nije bio naviknut na toliko kalorijsku bombu odjednom i shvatio sam to kao svoju kaznu. No, slobodno me osudite i vi. Ipak živimo u kršćanskom svijetu, nečista savjest je osnova naše stvarnosti.

Bih li ovo ponovio? Navikne se čovjek i na gore od 1200 kalorija dnevno i mokrih snova o sladoledu, čokoladi ili čipsu koji su ti toliko blizu, a i dalje ostaju toliko nedostižni. Ali ja i dalje ne vidim nikakav opravdani razlog da ne posegnem za vrećicom čipsa tu i tamo umjesto da ostanem vječno gladan i nesretan. Nitko ne voli takve ljude, osobito ne ako su pritom još i krajnje čangrizavi gladoši kao što je to slučaj sa mnom.

I znate što, ako još niste jeli nezašećerenu zobenu kašu s čija sjemenkama i lanenin brašnom koja se namače preko noći nemojte se dati naje*ati. Nema tog Krista koji će me uvjeriti da je to hrana namijenjena ljudima. Da je i od čistog nektara. Možda pticama. Ljudima svakako ne. Ali da, pospješuje probavu. Dvije i pol kile, dakle. Mali korak za čovječanstvo, još manji za mene. Valja sad samo pričekati veličinu bumeranga koji će me pokositi kad se vratim na staro.

dijeta

režim prehrane

1200 kalorija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter