Umjetnost ili ipak samo seks?

Otišao sam u zonu sumraka da me frajer sveže. Dugo je prebirao po užadi, a onda se bacio u akciju. Svezao me u tren oka i doživio sam prosvjetljenje


Robin Mikulić
09.01.2019.17:00
Otišao sam u zonu sumraka da me frajer sveže. Dugo je prebirao po užadi, a onda se bacio u akciju. Svezao me u tren oka i doživio sam prosvjetljenje
matija peček

sažeto

Matija Peček bavi se drevnom japanskom umjetnošću vezanja, a ja sam se na vlastitoj koži uvjerio zašto milijuni ljudi diljem svijeta okidaju na bondage


Robin Mikulić
09.01.2019.17:00

Neka iskustva koštaju više od drugih. Ovo nije jedno od njih, ali svejedno sam se dobrano naje*ao da stignem na svoje prvo shibari iskustvo u životu.

Dan ranije odradio sam, vrlo školski, vrlo netipično za mene, sav posao. Kao, moglo bi se zavuć. Ustao sam, popio kavu, pojeo nešto slatko. Oprao se. Inače sam od večernjih tuširanja. Tko ima vremena za trivijalnosti poput osobne higijene od rana jutra? No, specijalni dan, specijalni režim. Sve prema uputama majstora koji me detaljno izvijestio o tome kako se valja pripremiti za drevnu japansku umjetnost vezanja.

matija peček

Ulijećem u autobus u čudu kako sam pogodio liniju bez trunke čekanja. Obično nisam takve sreće. Reko, dobar znak. Vraga. Iduća linija za neko selo koje navodno pripada Zagrebu, moje odredište za koje nikad ranije nisam čuo, treća zona – ni više ni manje, sat vremena. Ovdje smjestite psovku prema vlastitom izboru. Zasigurno nećete pogriješiti. Ispalio sam ih čitav arsenal, čak i onih toliko kreativnih da ih ni Biblija još nije zabranila.

Kavu ne pijem. Za alkohol mi je prerano. Na Savskom mostu sniježi kao da je vrijeme zabrijalo da je slastičarka, ili, kad smo već kod toga, meksički narkobos, koja sipa bijelo po neutaživim kolačima. Samo što je bilo hladno za popiz*it. Ne da su mi se smrzli prsti u tenisicama, nego i nos, lijeva ušna resica i fekalija u debelom črevu.

Vrag je uzeo šalu

Vrag je uzeo šalu. Zanemario sam upute svog majstora. Pojeo sam najmasniju picu koju sam našao. Pola. Grižnja savjesti i to. Konačno dolazi autobus. Sve i da sam htio, a kupio sam bunt od čak pet karti, u tim je busevima gdje se ljudi još uvijek pozdravljaju platiti vožnju nemoguća misija. Očito i Bandićeva ruka ipak ima svoj krajnji doseg. Brezovica, crew.

Panično brojim stanice. Autobus se vrti u krug. Čudnovata neka linija. Zagreb se putem, pred mojim zdravim očima pretvara u Međimurje. Sve je ravnije, sivije, provincijalnije. Gusto raspoređene kuće odjednom postaju sve rjeđe. Mnoge od njih stoje vidno prazne. Nije umor sela zaobišao ni jug Zagreba.

matija peček

Nakon gotovo 40 minuta konačno izlazim na svojoj stanici. Linčovska atmosfera. Ako ste ikad gledali Twin Peaks, znate o čemu govorim. Čak će i Sleepy Hollow poslužiti za potrebe ove usporedbe. Uglavnom, uspavano selo nikad nije dobar signal za sretni završetak. A svi dobro znamo tko u takvim pričama uvijek naje*e prvi. Hešteg spolna orijentacija.

I dok mi tako crna mačka, dvije kokoši i jedna vrana prelijeću preko ceste, što kopnenim što zračnim putem, dokopavam se goleme kuće na kraju ulice. Doslovno na kraju ulice. Cesta, naime, završava u Matijinom dvorištu.

(Ne)tipični bondage majstor

Pokušajte sad zamisliti lika koji se profesionalno bavi shibarijem, kao što sam već na početku rekao, drevnim japanskim umijećem vezanja ljudi užem. Zamislit ćete zasigurno nekog opakog lika koji u podrumu ima dvije tamnice, nekoliko kolekcija spravi za mučenje i nepregledna brda bičeva i užadi. Svi smo gledali Pedeset nijansi, makar u tajnosti.

Krivo da krivije ne može biti. Matija Peček je simpatičan, topao i otvoren 30-godišnjak. Jest da ima dugu kosu, undercut i otprilike tucet tetovaža razmještenih strateški po tijelu, ali čovjeku, čim s njim prozbori, ulijeva nekakvu toplinu i povjerenje. Sjajna stvar kad govorimo o osobi koja će vas za koji moment lišiti slobode pokreta.

Kuha mi kavu. Zapravo čaj. Kao što rekoh, kavu ne pijem. Barem ne ovaj tjedan. Usput mi priča o svom životu, sasvim necenzurirano, kao da se znamo već godinama. Završio je ekonomiju, marketing i PR, bio je sjajan student, ali je znao da cubiclei, boksevi, kockice, tablice i brojevi nisu za njega. Posvetio se radije fotografiji. Prvo ambijentalnom portretu, kako bih ja njegove ranije radove nazvao, a zatim i shibariju.

Ni na cestu bez mrge

Do novaca mu nije, kaže, dovoljno mu je da plati račune i stavi nešto sa strane za putovanja. Zbog toga ne radi svadbe, nije spreman kompromitirati svoj umjetnički integritet. Iznimke ipak postoje.

matija peček

Nedavno je, tako – zahvaljujući upravo vjenčanju na kojem je bio angažiran kao fotograf, bio čak i u Južnoafričkoj Republici. Zgroženo, onako pravo salonski, ćaskamo o grozotama života tamo gdje bijelci žive u stalnoj opasnosti (zasluženo, ipak su godinama mučki ugnjetavali domicilno stanovništvo) opasani visokim zidovima, bodljikavom žicom i visokim naponom. Kao, pješke se ne ide nikuda, a u određene dijelove grada samo ako uza se imate nekog istetoviranog mrgu koji čak i jezik koristi kao ubojito oružje.

Čovjek zna. Ne radi to prvi put. Zečića, kako se ljudi koje shibari majstori vežu zovu, prije seanse treba opustiti. Osobito kad mu je prvi put. Prva zora ipak samo jednom sviće, da se poslužim prigodnim klišejom. Ljudi koji vežu zove se, inače, riggeri. U svijetu BDSM-a terminologija je, kao što vidite, poglavito engleskog jezičnog porijekla.

Drevna japanska umjetnost

Shibari je, dakle, bez obzira što ga danas mnogi smatraju kinkom, fetišom ili nekom drugom seksualnom aktivnošću, nastao iz puke potrebe. U Japanu, naime, nije bilo dovoljno metala pa su ljudi krenuli istraživati što se može s užetom. Vezali su sve, od balvana preko zatvorenika do dekoracija u hramovima. U japanskom se kazalištu dugo koristio kao sredstvo izražavanja, neka vrsta estetske kategorije, ako hoćete. Shibari, još jedno dakle, nikad nije bio zamišljen kao vrsta seksualne aktivnosti.

To se promijenilo tek nakon II. svjetskog rata kad su Amerikanci Japance upoznali s kink kulturom. Tad je otprilike došlo do stapanja dvaju poimanja seksualnosti, Japanci su tu uvijek bili dosta slobodniji od nas zapadnjaka, barem nakon razdoblja antičke Grčke i Rima kad se na seksualnost, čak i ovdje, gledalo mnogo liberalnije nego danas.

No, Matija od toga bježi. Da, shibari se može koristiti i u seksualne svrhe, ali ne primarno. Mislim, budimo realni, što se danas ne može prenamijeniti u krevetne aktivnosti?

Matija, radije, na shibari gleda kao na estetsku datost s dubokom duhovnom komponentom, a tako ga u svojoj fotografiji i tretira. Iako umijeće vezanja čak i podučava, zazire od toga da se shibari zloupotrebljuje.

Uređen sustav

Ako ste ikad čak i malo zagrebli po svijetu kinka, onda vam je poznato da je to jedna od najuređenijih zajednica uopće. Svima se pristupa s poštovanjem, ništa se ne radi na silu, apsolutno sve je ugovoreno. Čovjek bi, da se šali, mogao reći da je taj svijet uređen gotovo kafkijanskom birokratskom preciznošću. Ili barem onom briselskom. Kretena, svejedno, svugdje ima, a Matija s njima nije voljan dijeliti svoja znanja.

matija peček

Tim više što shibari tretira kao medij oslobađanja. Jer, iako je čovjek vezan do te mjere da se doista ne može niti pomaknuti (ili je to fakat dosta teško), pristajanjem na ograničenje tijela i pokreta u sebi oslobađa svjetove smiraja i spokoja koji su mu inače nedostupni. Svojevrsnu nirvanu, ako hoćete. Takva se stanja, naravno, ne događaju u tili tren. Sve što vrijedi košta, vremena ako ničega drugoga.

Odnosno, ne samo vremena. Potrebno je ipak i golemo znanje o ljudskoj anatomiji kako se čovjeka prilikom vezanja ne bi ozlijedilo. Iako vezan, zečić se ni u kojem trenutku ne bi trebao osjećati neugodno. Svi dijelovi tijela moraju biti dobro prokrvljeni, a on, bez obzira na to da li ležao na podu ili visio sa stropa, pri svijesti.

Znam da ovo naprvu zvuči kao popularna psihologija za siromašne, ali dajte si priliku.

I ja sam došao na red

Kucnuo je i moj časak. Nakon što smo satima razgovarali, Matija je konačno izvadio užad. On svoju užad obrađuje sam, preferira prirodne materijale. Lakše ih je, kaže, brzo razvezat ukaže li se za to potreba.

Pomno bira koje će koristiti na meni. Dvoji se između svježih, oni su još malo tvrđi i krutiji, i mekših koje je natopio svojim vlastitim znojem kad je još na sebi učio vezati. Svilene, kaže, svaki zečić treba tek zaslužiti. Uzima svježe.

matija peček

Vodi me na kat. Skidam se. Uzbuđenje u meni, neću lagati, raste. Taj me svijet oduvijek privlačio. Nježan je, ali neočekivano brz. Nakon što mi je namjestio ruke po njima neočekivano brzo provlači užad. Kreće lagano, a zatim se stisak sve jače steže.

S ruku prelazi na ramena pa na grudni koš. Čitavo vrijeme provjerava jesam li u redu. Osjećam li ovo ili ono. Ni u jednom se trenutku ne osjećam ničime ugroženo. Sputan sam, ali ne i prestrašen. Disanje mi je nekako otežano, ali ne toliko da bi me to i najmanje smetalo. Upravo suprotno. Tako vezan, moje tijelo zapravo ulazi u neku zdravu izduženu posturu.

Sljedeće na red dolaze noge. Moram priznati da sam tu ipak postao ukočeniji. Moj se manevarski prostor sa svakim novim čvorom smanjuje. Nije mi neudobno, možda samo malčice neugodno. Ipak sam prepušten na milost i nemilost čovjeku kojeg znam par sati.

Stavlja mi povez na oči.

matija peček

Onaj osjećaj neugode brzo se topi i transformira. Preplavljuje me ugoda. Znam da to zvuči nevjerojatno, ali doista postoji nešto užasno oslobađajuće u svoj toj nemoći. Matija me pomiče. Sam se, naime, ne mogu s mjesta odvaliti više od dva pedlja.

Ne znam jesam li bio dobar zečić ili ne, ali odgovorno tvrdim da je iskustvo, kao uostalom i sva druga dobra iskustva, trajalo prekratko. Moj rigger polako rastvara čvor za čvorom. Tijelo mi iz nekakve stisnute situacije ponovno preuzima kontrolu. Osjetno sam ispunjeniji no što sam to bio prije nego sam se upustio u ovu avanturu.

Povratak iz zone sumraka

Moj zaključak? Shibari je nešto što radite za sebe, bez obzira na poziciju u kojoj bili. Sve ono što mi je Matija prije govorio o transferu energije kroz medij užeta pokazalo se točnim. Priznajem da sam ga, dok mi je pričao o energijama, slušao s nevjericom. Prevario sam se. Osim toga, užasno je važno tko vas i kako veže. Izostane li povjerenje između zečića i njegovog riggera, čitava stvar pada u vodu.

matija peček

Vraćamo se kat niže. Matija mi pokazuje neke svoje radove. Impresivno. Ponovno se vraća na to zašto mu je umijeće shibarija toliko drago. Oslobodilo ga je, kaže, psihički i rastvorilo mu vidike. Prihvatio je sebe kao cjelinu, a to je bio dugačak i mukotrpan proces. Najdraže mu je ipak kad, uz pomoć užadi, prirodu uspije povezati s čovjekom. Doslovno. Ipak je, prije nego išta drugo, dijete prirode.

Pušim zadnju cigaretu prije nego ću se dati na dug put kući kroz tu lažnu međimursku zonu sumraka. Matija se šali da je osjećaj nakon shibari iskustva usporediv s onim vjernika nakon mise zadušnice. Pozdravljamo se na izlasku. Grli me. Nevoljko pristajem, ali uhvatio me naprečac. Nisam, naime, neka grlilica. Čak i tome unatoč, nije mi teško palo. Sjajno uloženo vrijeme za novo vrijedno iskustvo.

Razmišljajući o shibariju, užadi i slobodi, busić je put kući prevalio u tili čas. Ovaj sam put kartu ipak cvikao. Zlu ne trebalo.

mario peček

Ako želite znati više, bilo o shibariju ili umjetniku iz priče, Matija u ponedjeljak otvara  izložbu svojih autorskih fotografija u knjižnici Bogdana Ogrizovića gdje će izložiti svu ljepotu shibarija. Ili ga jednostavno potražite na nekom performansu u gradu ili okolici. Čest je i rado viđen gost koji gledatelje svojim umijećem ostavlja u čudu. Zašto ne bi i vas?

fotografija

BDSM

shibari

matija peček

bondage

kink

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter