Ladanje (26)

Ove godine za Božić ne pečem kolače, nemam 'generalku' doma, čak neću niti oprati prozore, a u šoping centar ne ulazim do siječnja


Lada Novak Starčević
23.12.2018.11:00
Ove godine za Božić ne pečem kolače, nemam 'generalku' doma, čak neću niti oprati prozore, a u šoping centar ne ulazim do siječnja
iStock

sažeto

Baš zato što nas od svuda zatrpavaju porukama o savršenstvu kakve bi sve mi 'žene, majke, kraljice' za blagdane morale biti, ja neću biti ništa od toga


Lada Novak Starčević
23.12.2018.11:00

Ove godine neću raditi kolače. Vrijeme mi izmiče pod prstima zadnjih mjeseci, stalno negdje jurim i jednostavno mi se ne da. 

A bila sam prava obožavateljica prčkanja po kuhinji. U mom djetinjstvu kuhala je baka, koja je živjela u stanu do nas. Ja bih redovito sjedila na njezinoj radnoj plohi i gledala je kako izvodi čarolije. Tijesto za štrudlu uvijek bi razvlačila preko cijelog stola, a sama je izrađivala i tjesteninu, mlince.

Za Božić je u našem domu bilo svega – vanili kiflice, londonerice, kuglof, dobošica, pa oni keksići slijepljeni pekmezom… Bajadere su bile moja specijalnost. Još u osnovnoj sam bila maher za slatkiše…

Mojoj baki se ne bi sviđala 'konfekcija' od kolača

Ali za ove blagdane nemam ništa. Ako i krenem raditi kolače, započnem s guštom, a završim u nekoj brzini. I nikad ne ispadne kako treba. Evo, moj posljednji ledeni vjetar se doslovno raspao pri prvom rezu nožem na nedavnom slavlju rođendana moje školarke.

Pa sam sad odustala. Čula sam da jedan trgovački lanac ima fine mađarice. Iste su kao domaće, kažu svi.

Još ako uzmem mix, ispast će kao da sam ih napravila pet vrsta. I nimalo me to ne uzrujava.

Mojoj baki se ne bi sviđala ta 'konfekcija', to sam sigurna. Ali baka je bila slaba na mene pa bi sigurno razumjela da mi se ne da.

Iako ne bi razumjela od čega sam toliko umorna, a zapravo ni meni baš nije jasno zašto smo svi mi toliko premoreni. I ona je radila, bila je profesorica u srednjoj školi, ali očito je ipak bilo drugo vrijeme.

Život je bio mirniji, nije bilo gužvi u šoping centrima i svakako nije bilo naporne reklame koja iritantno govori 'Poklon mekan nikome!'

iStock

I baš zato što nas od svuda zatrpavaju porukama o savršenstvu kakve bi sve mi 'žene, majke, kraljice' za blagdane morale biti, ne samo da ne pečem kolače - odlučila sam da ove godine neću niti čistiti kuću više nego inače.

Djecu ionako samo zanima kad stiže Djed Mraz

Možda, eto, operem te dosadne prozore prije nove godine dok sam na godišnjem. Baš u inat. Nije da prozori znaju koji je datum.

Mužu sam davnih dana objasnila da je gadno fulao ako je htio pravu domaćicu pa je, ako je i imao slične želje o ženi u pregači, davno izgubio svaku nadu.

Ni moja mama nikad nije bjesomučno čistila. Nije ni pekla kolače, zapravo imala je jednu čokoladnu salamu koju je ona najbolje znala raditi pa je svake godine ona bila majstor za to. Unatoč tome što i nije bila neka kuharica svejedno su mi blagdani kao djevojčici ostali u lijepom sjećanju. Ili baš unatoč tome.

Imali smo umjetni bor, uvijek bi nastala neka frka oko kićenja, zagubile bi se kuglice negdje duboko u ormaru ili su se pokvarile lampice… Ali baš nam je bilo lijepo.

Najslađe mi je bilo lijenčariti pred TV-om, gledajući filmove i slušajući jinglove s božićnom glazbom.

Svi smo bili zajedno, opušteni i veseli.

Djeca mi neće uzeti moju lijenost za zlo, to znam, njih ionako samo zanima kad točno dolazi Djed Mraz i je li vidio pismo sa željama. I važno im je da na praznicima mogu biti budni duže jer ujutro nigdje ne jurimo pa se mogu satima valjati u pidžami.

I ne, neće dobiti 'plejku', iako im je to oboje prva želja na popisu. Mislim da je to preskup dar. Neke želje možda trebaju ostati samo to dok si ih sam ne možeš priuštiti. A kad i budeš mogao, onda ionako najčešće shvatiš da ti to baš i ne treba toliko.

Još početkom mjeseca sam im nabavila svakome po dar, a u šoping centre ne ulazim do siječnja.

Moji djetinji darovi su gotovo redovito bili skromni. Ali ne, nismo dobivali mandarine, to je ipak puno davnija priča. 

Jedne godine krajem '80-ih Djed Mraz donio godinama, ali doslovno godinama, čekani video rekorder. I mama je to izvela tako vješto da sam s 10 godina i dalje vjerovala u njega. Možda i još uvijek vjerujem.

U mojoj obitelji nikad nismo bili veliki vjernici, nismo išli na polnoćku niti smo pjevali božićne pjesme i bili skloni nekim tradicijama, ali smo se voljeli. A to je ionako jedino bitno. 

Zato je moj dar ove godine i meni i mojim najmilijima - godišnji odmor. Zajedničko vrijeme je ono što nam zapravo svima jedino treba.

blagdani

Ladanje

kolači

blagdanska hrana

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter