Krležina Seksoteka

Ozbiljan balkanski fenomen je muškarac koji fizički ne radi na sebi i svakodnevno masturbira na druge žene, a svoju zapostavlja


100posto
04.05.2019.21:00
Ozbiljan balkanski fenomen je muškarac koji fizički ne radi na sebi i svakodnevno masturbira na druge žene, a svoju zapostavlja
Darko Tomaš / CROPIX

sažeto

'Ljepota je tu da se slavi, a ne da se zatire. Ako netko, osim ljepote, ima i druge zanimljive nadgradnje, tim bolje', za 100posto piše Marina Krleža


100posto
04.05.2019.21:00

Živimo u vremenu u kojem dobar izgled ima visoku cijenu, višu nego ikad ranije. No, ljepota uglavom nije povezana s estetikom kao znanošću o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu koju su nam podarili stari Grci, nego je povezana sa seksualnošću. Većini heteroseksualnih muškaraca, kad vide dobro građenu ženu lijepog lica, automatski se budi seksualna mašta.

Često se pitam je li to isključivo evolucijski fakt i biološka pojava jer da jest, ne bi li onda žene jednako reagirale na skladno građene muškarce lijepih lica? Imajmo u vidu da se ipak možda radi o načinu na koji smo stoljećima odgajani ili, bolje reći, 'programirani'. Pritom je zanimljiva činjenica da lijepe heteroseksualne muškarce nitko moralno ne osuđuje, smatrajući ih odrazom muževnosti i uspjeha, a lijepe i seksipilne žene daju si pravo osuđivati mnogi. 

Jedna od rijetkih žena koja kod većine Hrvata dobiva komplimente na svoj izgled, baš kao i na intelekt, mlada je redateljica Tea Matanović koja me i samu zaintrigirala od prve rečenice prvog joj video intervjua na koji sam naišla u medijima. Od tada ju tretiram kao osobnu virtualnu gejšu, nekoga tko mi čini neopisivu ugodu svojim postojanjem, nekoga tko je na ponos ženskome rodu i optimistični orijentir za veličanstvenost žene budućnosti kao spoja dobrote i kreativnosti.

Neovisno o mojem poštovanju njezinog karaktera i mojoj divinaciji njezinog intelekta, ne mogu ju promatrati isključivo kao nekog tko kod kuće sjedi i piše dramske tekstove. Želim gledati njezino rasno tijelo i prekrasno lice u Instagram storyjima, baš kao što želim čitati ironije i sarkazme u njezinim Facebook objavama. Žena je cijeli paket, a istovremeno prirodna kao od majke rođena. Ona koju bi, da je živjela u lošijim uvjetima, netko bez pogovora regrutirao da postane porno glumica za proizvodnju tisuća orgazama muškarcima diljem svijeta. 

Ne znam ima li to nužno veze s tim što sam biseksualna, ali stvarno uživam u pogledu na lijepo žensko tijelo. Volim i kad mi moj dečko ili seksualni partner ukazuje na ženska (pa i muška) tijela koja mu se sviđaju.

Naravno da mi ta tijela mogu biti seksi, ali imponira mi prvenstveno ljudska otvorenost, odnosno kad si netko daje slobodu da u svakom trenutku nekome kaže tko mu se i zašto sviđa.

U nekim sam vezama takve stvari mogla podijeliti s partnerom, ali u većini nisam jer ljudi na našim prostorima kult tijela još uvijek ne gledaju nužno kroz prizmu estetike, nego kroz prizmu seksualnosti. To ću nazvati seksualiziranjem estetike, a glavni uzrok tome je nedovoljno društvenog znanja o povijesti estetike kao dijela umjetnosti i filozofije. 

Lijepu ženu, baš kao i lijepog muškarca, želim gledati na ulici, na televiziji, u kinu, na internetu, na poslu. Na lijepe sam ljude uvijek bila slaba, a sretna sam i da sam ih često imala u svojoj blizini; možda zato što sam ih prizivala. Ne postoji prijateljica ili poslovna suradnica koja je bila zgodnija od mene, a da joj to nisam nekako dala do znanja u obliku komplimenta.

Ljubomorna također nikad nisam bila ni na jednu ženu ljepšu ili seksipilniju od mene. Mogla sam ju samo seksualno poželjeti ili maštati o njoj.

Najljepšim ženama koje su me ujedno privlačile, a takvih je do sad bilo tri u mome životu, voljela sam reći da me privlače i da bih s njima mogla imati nešto seksualno.

Sve tri su odbile moj prijedlog jer još uvijek živimo pod okriljem uniformiranih konvencija u kojima većina ljudi nije osvijestila svoju biseksualnost. 

Darko Tomaš / CROPIX

Prošle godine sam postom na LinkedInu najavila jednu od svojih aktivnosti vezanih za seksualnu edukaciju. Učinila sam to kolaž fotkom od 16 seksi selfieja koju sam kreirala tada novom mobilnom aplikacijom. Nisam sigurna bih li istu stvar na taj način najavila na poslovnoj društvenoj mreži da se ne bavim seksualnošću koje je tijelo neizostavan instrument.

Primijetila sam, naime, da je ženi o seksualnosti nešto lakše progovarati ako je zadovoljna svojim tijelom koje ponekad može pokazati drugima, pored onoga o čemu govori. Osim toga, ako mi je tijelo instrument da od nekih ljudi dobijem pažnju za svoju seksualnu edukaciju, rado ću ga povremeno pokazati ako se osjećam ugodno i raspoloženo za tu vrstu marketinga.

Trudim se, naime, uvijek pritom biti autentična i u skladu s trenutnim osjećajem jer uviđam da na takvu energiju pratitelji najbolje reagiraju, što je dokaz da je virtualni svijet jednako stvaran i važan kao i nevirtualni. 

U komentaru na moj spomenuti post jedna je poslovno uspješna žena linkala članak hrvatskog portala koji seksualnosti pristupa prilično površno, isključivo iz zabavne perspektive. Uz to je napisala, parafrazirat ću, da je produciranje mnogo selfija kod ženske osobe znak nesigurnosti. Priznajem da sam bila neugodno iznenađena tim komentarom, ne samo zato što je došao od lijepe i uspješne (iako meni do tad nepoznate) žene, nego i zato što je bio vrlo osuđivački.

Zapitala sam se bi li bio izraz moje (ili čije već) nesigurnosti ako bi me netko drugi poželio fotkati cijeli dan, umjesto da to činim sama? Što nije u redu sa selfiejem kao vrstom fotografije? (Prije nije bio moguć iz jednostavnog razloga što ga tehnologija nije izmislila). Ako netko poželi napraviti set vaših fotografija zato što mu pogled na vas stvara ugodu, zašto isto ne biste mogli učiniti sami zato što ste zadovoljni vlastitim tijelom?

Također, zašto ne bismo jedni drugima tolerirali raditi ono što volimo, ono što nas najviše veseli, onako kako volimo?

Nekad se ljude koji su voljeli svoj odraz u ogledalu smatralo narcisima, a pitam se zašto ih se danas smatra nesigurnima. Onaj tko je selfie povezao s nesigurnošću osobe mislim da se grdno prevario.

Nije li fizička, baš kao i duhovna, ljubav prema sebi nešto pozitivno i oslobađajuće, nešto što čovjeku daje osjećaj samopouzdanja? 

Zanimljivo je da se većinu ljudi koji mnogo drže do izgleda i to pokazuju na društvenim mrežama, smatra plitkima. Osobno nemam apsolutno ništa protiv ako se vlastiti izgled pokazuje iz zabave, sebeljubavi ili konstruktivnog marketinga koji promovira nešto što društvu donosi napredak i svrhovitost da postanemo bolja verzija sebe.

Protiv toga sam isključivo ako se vlastito tijelo pokazuje iz koristoljublja ili nesvjesne želje za pažnjom. Morali bismo, naime, ispravno uočiti intenciju osobe koja takve fotografije stavlja na društvene mreže. Radi li to zato što joj je to jedini alat da dobije pažnju i ako da, čemu joj ta pažnja služi?

Je li pažnja svojevrsna supstitucija za nešto roditeljsko iz djetinjstva? I ono najvažnije – je li pritom osoba autentična? Je li joj ta ljepota konstruktivan alat za poslovni uspjeh do kojeg je došla sama, vlastitim radom, ne imajući s nekim seks iz koristoljublja?

Darko Tomaš / CROPIX

Stavlja li na društvene mreže svoje seksi fotke kako bi joj se javljali muškarci koji bi joj priuštili auto i krov nad glavom, a ona bi, u zamjenu, bila njihov seksualni objekt i time u životu ne trebala ništa drugo raditi? U oba spomenuta slučaja riječ je o nečemu što bi se trebalo psihološki tretirati. Pojam sponzoruše, naime, nije samo socijalni problem – radi se i o psihičkom fenomenu kojim se žena nesvjesno stavlja u inferiorni položaj, seksualno se autobjektivizirajući pod okriljem patrijarhata. 

Ne mogu ne primijetiti da je Instagram prepun pravih i lažnih profila mladih djevojaka i žena pokazujući isključivo njihove tjelesne atribute. Pritom ne znamo apsolutno ništa o tome čime se te djevojke bave, gdje rade, za kakve se vrijednosti u životu zalažu, koji su im životni ciljevi i ostalo. Upoznati smo isključivo s njihovom vanjštinom koja je mnogim muškim pratiteljima dovoljna da udijele lajk i da o njima seksualno maštaju.

Ono što u ovom kontekstu nikako ne odobravam je tajno gledanje lijepih žena i muškaraca iz seksualnih pobuda, pri čemu seksualno zanemarujemo svog partnera ili partnericu.

Naime, znam muškarce koji često masturbiraju na fotografije i videe zgodnih seksi žena, dijeleći te iste videe i fotografije preko mobilnih aplikacija s prijateljima, dok seksualni život gotovo da i nemaju. Uvijek sam se pitala zašto imaju potrebu te materijale podijeliti sa svojim muškim prijateljima, a nemaju s vlastitom partnericom?

Najčešće se radi o muškarcima koji nisu nužno zadovoljni svojim tijelom (pretilost zbog nezdravog hranjenja, nedovoljno tjelovježbe itd.) pa seksualne potrebe zadovoljavaju kroz masturbaciju umjesto da porade na sebi i takvog se poklone partnerici kroz seks. Ako pak im je izgovor taj da njihovu partnericu seks ne zanima previše, moje je pitanje – zašto nisu dovoljno hrabri i ne nađu novu? I jesu li ikad pomislili da je problem djelomično i u njima, ne samo u partnericama? Jer kako prosječnu ženu može uzbuditi muškarac koji fizički ne radi na sebi i svakodnevno masturbira na druge žene? Prilično ozbiljan balkanski fenomen koji traje desetljećima, rekla bih. Ovdje izuzimam introvertirane muškarce koji imaju problema sa socijalizacijom. 

Prije pojave interneta, pa i televizije, nismo bili svjesni koliko je skladno građenih ljudi na planeti, a danas su nam te informacije okvirno dostupne. One ne samo da nas dijele u dvije skupine (skladno građeni ljudi i oni koji to nisu), nego nameću da kritiziramo jedni druge i nepotrebno postajemo neprijatelji. Zašto nepotrebno? Naime, nisu lijepi ljudi krivi što im je svemir rođenjem podario ljepotu. No, zašto se lijepe muškarce puno manje kritizira i poistovjećuje sa seksualnim nego što se to čini ženama? 

Na svom tijelu radim od rane mladosti. Teretanu sam počela pohađati sa 17 godina, ne toliko zbog izgleda, nego zbog zdravlja. To se nastavilo narednih 20 godina, tri puta tjedno.

U počecima mog teretovanja vrlo sam često bila jedina žena u teretani okružena muškarcima, što mi je itekako odgovaralo, ne samo zbog adrenalina, muške snage i rada na mišićnoj masi, nego i zato što su, u tjelesnom smislu, u Hrvatskoj tada muškarci više radili na sebi, a volim biti okružena ljudima koji u svemu daju svoj maksimum.

Danas je mnogo više žena tjelesno aktivno i sretna sam kad u teretanama vidim jednak broj žena i muškaraca. Smatram da je djelomični uzrok tome taj što su žene postale seksualno liberalnije u odnosu na prije 10, kamoli 20 godina, čime briga o tijelu dobiva na važnosti. 

Lijepa žena ima pravo pokazati koliko je lijepa. Sebi ili drugima. Online ili uživo. Selfiejem ili kako već želi. No, ako pokazuje svoju ljepotu, ne znači da nužno želi naglasiti svoju seksualnost, kamoli da time priziva na seks, nego naprosto slavi svoju vanjštinu. Stavite se na njezino mjesto; da tako izgledate, biste li sjedili doma s papirnatom vrećicom na glavi ili biste nabacili ponešto šminke, raspustili dugu kosu i pokazali brončani ten? Ljepota je tu da se slavi, a ne da se zatire. Ako netko, osim ljepote, ima i druge zanimljive nadgradnje, tim bolje. 

S druge strane, ako se ta ista žena ponekad osjeća seksi, također to ima pravo pokazati, baš kao i svaki muškarac na planeti, sukladno vremenu i mjestu, bez da budu osuđivani od ikoga. Na jednak način imamo pravo s drugima podijeliti svoju sreću, tugu, nepravdu, uspjeh i sve ostalo.  

Tko je učinio da kad vidimo lijepu ženu, pomislimo prvotno na njezinu seksualnost? I da se razumijemo - ne pomisle na to samo muškarci, nego i žene. Ne bih rekla da je to zato što su žene ljepši spol, nego zato što nam je stoljećima nametnuto da je žena ta koja zavodi tijelom, dok muškarac zavodi svime ostalime.

Na to se nadovezuje teorija da su muškarci u većoj mjeri vizualna bića, koju također smatram netočnom. Naime, da stavite pred ženu dobro građenog golog muškarca s dobro građenom alatkom, ona bi na to također seksualno reagirala. Međutim, muškarci su puno rjeđe naučeni pokazivati svoj seksipil, što smatram nepravednim i neprirodnim. 

Ljudi koji osuđuju žene koje javno pokazuju svoje tijelo, u sklopu svog posla ili iz uživanja u sebi, trebali bi se zapitati zašto to čine i nemaju li možda problem sami sa sobom i vlastitom nelogičnom percepcijom na seksualnost drugih.

Nije bit u tome da svi budemo jednaki ili da slijedimo ista pravila, nego da poštujemo različitosti jedni drugih. Osobno podržavam sve što nas čini sretnima, pod uvjetom da sebi i drugima ne nanosimo išta loše. Na kraju dana, kad radimo na sebi i bavimo se vlastitim životom i vlastitom seksualnošću, nemamo vremena opterećivati se onime što rade drugi.

Život je samo jedan. Koncentrirajmo se na vlastiti i izvucimo iz njega maksimum.  

Više o ovoj i sličnim temama pročitajte na SEKSOTECI.

Seksotekin Instagram: instagram.com/seksoteka/

Marinin Instagram: instagram.com/marinakrleza

Seksotekin Facebook: www.facebook.com/seksoteka  

Marinin Facebook: www.facebook.com/marinakrleza

Seksotekin YouTube: https://bit.ly/2PFakLB

seks

ljepota

seksualnost

Marina Krleža

selfie

tijelo

Krležina Seksoteka

seksualna edukacija

seksolog

tea matanović

newsletter

Prijavite se na Newsletter