Stravična ispovijest žene žrtve napada

'Ožiljci me stalno podsjećaju na silovanje, nakon napada medicinari su se čudili da sam preživjela'


100posto
04.10.2018.13:15
'Ožiljci me stalno podsjećaju na silovanje, nakon napada medicinari su se čudili da sam preživjela'
Profimedia

sažeto

Njezin slučaj zgrozio je Australiju, a silovatelj će izaći iz zatvora kroz nekoliko godina


100posto
04.10.2018.13:15

Ja sam ono što bi se reklo žrtva silovanja. Prije 12 godina, doživjela sam tako brutalan napad da sam dobila najozbiljnije posljedice koje su viđene kod preživjelih žrtava u Australiji, započela je svoju ispovijest anonimna žena objavljena na portalu She Said.

Stalna je borba da se ne sklupčam, plačem i sakrijem od svijeta, da nemam krivnju što sam preživjela svaki put kad vidim da je neka druga žena umrla zbog psihopata. Borba je gledati ožiljke koje imam zbog vrećice na trbušnoj stomi i hitne operacije (često se pitam kako bi mi život izgleda da nisu tamo ili se brinem da će ih netko vidjeti i pitati me što se dogodilo).

Unatoč svemu tome, ne zovem se žrtvom silovanja; kažem da sam preživjela silovanje.

Bila sam kao i mnoge žene u najboljem periodu života. Uživala sam svoje rane 20-te, imala rokove na fakultetu, plesala, družila se s prijateljima i uglavnom sam bila usmjerena na dobar provod. Te noći izašla sam s prijateljima, prišao mi je stranac dok sam bila na bankomatu, odvukao me u uličicu, brutalno napao.

Ta životinja je tada imala smjelosti da mi ukrade stvari i ostavi o da umrem. pokušao je spaliti otiske prstiju, promijeniti izgled tetovažama i sakrio se.

Imala sam sreću, a pod sreću mislim ostala sam živa. Nekako sam uspjela dopuzati iz uličice i dozvati pomoć. Medicinari koji su mi pomogli idući dan čudili su se što sam živa.

'Da je barem moja kazna tako blaga'

Nakon nekoliko dugih tjedana ulovili su mog napadača. Tada još nisam imala pojma da je to tek početak cjeloživotne borbe, stalnih pokušaja da se ponovno izgradim, viđanja sa psiholozima, pokušavanja iscjeljivanja, osjećaja sigurnosti, pokušavanja da budem hrabra tijekom operacija i suđenja, pokušaja da postignem neku normalnost u svom životu.

Kada muškarac odluči silovati ženu uzima joj mnogo više od njezinog dostojanstva; ostavlja trag do kraja njezinog života. Osim nje traumatizira i njezine prijatelje i obitelj.

Jer ta žena je nečija djevojka, žena, kćer, sestra, rođakinja, nećakinja, prijateljica, kolegica. Oni koji su najbliži sa žrtvom na mukama su kad god pogledaju tu osobu bez da se pitaju je li dobro, jesu li je trebali više zaštititi. Ona koja je preživjela svakog dana se bori da svoje najdraže uvjeri da je dobro iako je svake noći proganja strah i sjećanje.

Moj napadač dobio je minimalno 13, a maksimalno 17 godina zatvora. Kako bih htjela da je i moja kazna tako blaga.

Umjesto toga pokušavam se mentalno pripremiti na taj dan kada ga puste, kako živjeti a da se ne okrećem stalno iza ramena da provjerim moram li bježati, kako da pronađem hrabrosti da budem ta koja je preživjela.

Što je previše, previše je. Bez novih žrtava, bez preživjelih. Nikad više.

napad

silovanje

zločin

svjedočanstvo

newsletter

Prijavite se na Newsletter