BORBA S TEROROM MOBILNIH APLIKACIJA

Pao mi je mrak na oči, ugasila sam sve notifikacije i odlučila postati ona osoba koja ne odgovara na poruke


Vedrana Sunko
12.06.2019.13:55
Pao mi je mrak na oči, ugasila sam sve notifikacije i odlučila postati ona osoba koja ne odgovara na poruke
iStock

sažeto

Zamalo sam otvorila posebnu telefonsku liniju da mi se isplati to što osam sati dnevno odgovaram ne upite koji sežu od joge preko EU fondova do savjeta za egzotična putovanja


Vedrana Sunko
12.06.2019.13:55

Možda sam previše svestrana, možda sam previše društvena, možda previše brinem o tome što će drugi misliti, možda su u šumi, no zaista više ne znam kako izaći na kraj sa svojim mobitelom. Gomila notifikacija, koje pingaju, iskakuju, poskakuju, zveče, vibriraju i nerviraju, dovodi do rub živaca.

Moj mobitel je konstantno stišan već godinama jer me sam zvuk zvona baca u laganu anksiozu i vraća u vrijeme kada sam zbog novinarskog posla morala biti dostupna od 0 do 24.  No da je posao samo zabava, ne bi se poslom zvao i na kraju krajeva danas mi je poslovna komunikacija najmanji problem. Kolege koje rade u medijima su do te mjere zatrpani poslom, da komuniciraju samo ono najnužnije.

via GIPHY

Je li mene netko plaća da odgovaram na sve vaše upite?

Moj najveći problem se zove Facebook, konkretnije njegov Messenger. Imam više od 1400 probranih Facebook prijatelja i to je, ukoliko trebate dobrog majstora ili prijevoz do Ikee blagoslov, no s druge je totalno prokletstvo. U jednom trenutku mi je čak palo na pamet da otvorim posebnu telefonsku liniju kako bi mi se isplatilo to što skoro osam sati dnevno odgovaram ne bezbrojne upite poznanika. Za pitanja o jogi stisni jedan, za pitanja o turbanima stisni dva, za pitanja o EU projektima stisni tri, za pitanja vezana uz Airbnb stisni četiri, za pitanja vezana uz Bali stisni pet, za pitanja vezana uz odnose s javnošću stisni šest, za sva ostala pitanja stisni sedam, za privatne upite nazovi me na mobitel jer već imam sindrom karpalnog tunela od silnog tipkanja.

To je jedno more nepreglednih poruka, odgovori na koje se najčešće mogu pronaći na Googleu, no valjda je lakše da sam ja taj Google. Nažalost, zaista nemam vremena jednom tjedno tipkati i objašnjavat gdje i kako vježbati jogu samo zato jer je tetkinoj kćeri bakine sestre palo na pamet da se malo fizički aktivira. Ne stižem ni davati odgovore vezane uz kriterije specifičnog natječaja EU fonda jer odgovor se nalaz u pripadajućem uputstvu koje ima više od 100 stranica i ne mogu shvatiti zašto itko misli da bih ja to trebala pročitati umjesto nje ili njega. Zapravo, nitko više ništa ni ne misli, ne treba ni misliti, najbolje je pitati nekog drugoga tko bi to mogao znati. Moj problem je što sam ja taj drugi za previše pitanja.

Neki dan, nakon tisućitog upita vezanog uz jogu, u Messenger mi stiže poruka, koju je vjerojatno 50 posto vas također dobilo.

 Možeš molim te poslati link u inbox svojih prijatelja da nam lajkaju video pa da škola za djecu s teškoćama osvoji nagradu? 

Ova naizgled benigna i posve altruistična kap prelila je moju prepunjenu čašu. Spustila mi se roleta, mrak pao na oči. Tada sam rekla dosta, gasim sve, postajem ona osoba koja ne odgovara na poruke. Neću više biti desert za vampire koji se napajaju mojom energijom. No pasaran!

Iako sam odavno odustala od toga da istomišljenike tražim putem Facebook objava, zanimalo me kako se s ovim problemom nose drugi. Vodeći se tom idejom, ali i željom da obavijestim bliske prijatelje da moje ignoriranje poruka ne trebaju doživljavati osobno, objavila sam slijedeći post:

Imam 1400 i to probranih Fb prijatelja, od kojih dosta velik broj umjesto da gugla šalje upite meni u inbox...Kao da me netko plaća da po cijele dane dajem savjete iz raznih područja života... Imam dosta i onih koji, iz ne znam kojeg razloga, imaju potrebu sa mnom dijeliti putem poruka svoje fotke, objavljene članke i razno razne gluposti, iako se možda jedva i poznajemo... Kako bih sačuvala zdrav razum od danas gasim sve notifkacije, dok ću na poruke odgovarati samo ako procijenim da je to iz nekog razloga važno. Za sve hitno i bitno imate moj broj mobitela. Ako nije bitno, molim vas preskočite me i pitajte Google. Hvala ❤️

Reakcije su kao i uvijek na Facebooku bile u rasponu od onih koji vas razumiju u dušu, do onih koji iz onoga što ste napisali iščitaju ono što žele, kako bi stvorili prostor za prepirku ili izbacivanje frustracija.

Sanjin,

Meni više smeta to što su ljudi izgubili percepciju o FB-u (čitaj godišnjak) zbog silne navale marketinških sr*nja, pa doživljavaju FB kao neku vrstu besplatne samopromocije svojih djelatnosti. FB kao takav u početku je bio za dijeljenje svojih trenutaka, stavova itd. sa svojim prijateljima, s kojima zbog ubrzanog tempa života se ne stigneš vidjeti u real lifeu. Ljutiti se zbog ovakvih stvari na FB-u je licemjerno jer FB nije, niti bi trebao biti web prostor za promociju posla. Za to postoji plaćeni www.prostor, no svijet i FB je već odavno otišao kvragu. Sorry ako se osjetiš uvrijeđenom zbog ovog komentara, slobodno me makni sa liste - neću se ljutiti, ali jedan reality check uvijek dobro dođe. Pusa

Iva,

Ja sam postala ignorant i jednostavno sam prestala odgovarati na neke poruke, skidam tagove ako nemaju smisla i slično. Rođendane sam također prestale čestitati, osim onima koje zaista poznajem u stvarnom životu. Treba se čovjek štedjeti i osluškivati svoje živce.

Zvonko,

A taman sam ti htio poslati spamovu poruku kakvih sam danas dobio preko 200..🤣🤣🤣🤣

Ana,

Ista stvar. Da mi nije posla, išlo bi sve off.

I još me pere grižnja savjesti ako u 23h ne odgovorim na neki upit tipa 'a što misliš o ovoj loptici?.' Ništa ne mislim. Doma sam i ne mislim.

Kako ne odgovoriti na poruku šefu?

A onda sam krenula u provedbu svog plana, no to ne da je išlo loše, išlo je nikako…

Prvo sam dobila u inbox poruku poznanice koja mi se javlja da mi kaže kako rado čita moje tekstove, onda se javila druga kojoj hitno treba nečiji broj i tako redom… Problem je bio što su to sve neki meni dragi ljudi, koji kad meni zatreba uvijek pomognu, tako da nije bilo šanse da ne odgovorim.  Stvar dodatno postaje zanimljiva kad u jednadžbu stavimo situaciju da radim od kuće te da moji nadređeni sa mnom komuniciraju svim mogućim kanalima. 

via GIPHY

E sad, budući sam isključila notifikacije to znači da svako toliko moram otvoriti barem pet aplikacije samo da provjerim traže li me šefovi. Budući radim u dnevnom novinarstvu, vrijeme zaista čini razliku i nije baš svejedno ukoliko im nisam dostupna. Dakle, za radnog vremena svako 15 minuta provjeravam SMS poruke, telefonske pozive, e-mail, WhatsApp i Messenger za slučaj da nekome s posla nešto treba. Srećom da nitko od njih ne koristi i Viber. S druge strane tu su i ljudi s kojima komuniciram vezano uz teme o kojima pišem, kao i suradnici s drugih poslovnih projekta. Kako društvene mreže i mobilne aplikacije ne predstavljaju službeni i obavezujući način komunikacije, svi smo naviknuli slati poruke u  sva doba dana i noći, vikendima, svetcima i petcima. Uopće ni ne čudi što se zbog toga većinom osjećam kao dobro ižvakana žvaka, rastegnuta na sve strane. 

Pitate se zašto ne ugasim mobitel i riješim problem na taj način? Problem je u tome što mi je mobitel ujedno i kompjuter, služi mi za istraživanje novinarskih tema i drugih stvari, slušanje glazbe te različitih online tečajeva i edukacija. Ono što pri tom posebno nervira je da kad god mi stigne poruku ton se stiša, a to mi zajedno s pop up porukama koje ne prestaju iskakati u potpunosti pomakne fokus s teme kojom se bavim.

via GIPHY

Teror crvenih srdaca

Ta opća dostupnost putem društvenih mreža i aplikacija te privid bliskosti popraćen gomilom crvenih srdaca <3, vrlo brzo padne u vodu kada odlučiš postaviti granicu. Odnosno kada se odlučiš izboriti za svoj egzistencijalni minimum - zrak i reći dosta. Tada na vidjelo isplivaju prave namjere. Naglo postane jasno da velik dio ljudi ne treba odgovor na pitanje, već žele tvoju pažnju i energiju. To što si ti u tom trenutku s temperaturom 39 i usred teksta koji za pola sata mora biti objavljen, njima nije bitno. Važno je da ih kako znaš i umiješ nahraniš svojom energijom. Ako to ne učiniš uvrijedit će se, blokirati te, odfrendati te ili naći već neki drugi način da se osjećaš krvim jer im nisi udovoljio.

Moj pokušaj da se spasim od tog ludila dostupnosti i općeg vampirizma evidentno nije uspio. Mobitel mi je i dalje bojno polje, a glavna bitka je ona koju vodim sama sa sobom.

Pitanje je jesmo li dovoljno snažna da se odupremo ovom sistemu i kako to najpametnije napraviti. Ja još uvijek tražim napuklinu, neku rupu u ovom suludom simulakrumu koja će mi omogućiti bijeg iz matrixa. Ako ste slučajno pronašli način, provjeren je i uspješan, slobodno mi ga pošaljite na taj isti Messenger. Ukoliko vam ne odgovorim, to samo znači da sam osvojila jednu malu bitku u ratu sa samom sobom i da to nema nikakve veze s vama.

društvene mreže

poruke

mobilne aplikacije

messinger

komunikacije

newsletter

Prijavite se na Newsletter