Ladanje (23)

Plastičar kaže da će bore biti odraz nehigijene. Bljak! Sra*a o savršenoj ljepoti kojima nas bombardiraju odraz su nehigijene mozga, koja je puno opasnija


Lada Novak Starčević
02.12.2018.11:00
Plastičar kaže da će bore biti odraz nehigijene. Bljak! Sra*a o savršenoj ljepoti kojima nas bombardiraju odraz su nehigijene mozga, koja je puno opasnija
iStock

sažeto

Bore su naš dokaz da smo voljeli, veselili se, patili, na koncu - živjeli... Opiranje normalnom tijeku je suludije nego čuđenje nad ljudskom glupošću


Lada Novak Starčević
02.12.2018.11:00

Jutros sam odbauljala u kupaonicu i dok sam se umivala bacila sam pogled prema ogledalu. Zatekla me neka umorna žena, oči su joj bile podbuhle kao da je zadnja tri dana bez prestanka pila omiljene gin tonike.

A nisam pila, majke mi. OK, jesam onaj jedan dan na partiju, ali otad su prošla četiri dan. Hej, četiri dana! Čak sam danas i spavala duže jer je nedjelja. Kad kažem duže, mislim do 9. Kad imaš klince i to je špica.

I podočnjaci mi nisu reprezentativni, duboki su i tamno ljubičasti, a cijelo lice nekako staro i ofucano.

Čim sam makla pogled osjećala sam se bolje, zaključila da ne treba pretjerano gledati u ogledalo jer je to jednostavno tako. To sam ja, samo imam četrdeset.

Sudbina šamara sa svakog ugla, a lice sve pamti

Došlo je nekako ne prepad, ne sjećam se točno kad se to desilo. Samo odjednom sam si postala nekako drugačija od one 16-godišnje djevojke s fotografija sa školskog odmora na Strossu. Ostarila sam, iako mi uvijek kad izgovaram riječ starenje i sebe u istoj rečenici i dalje zvuči jako čudno. Osjećam se kao ona klinka, a ne 'gospođa u svojim najboljim godinama'.

Nikad neću zaboraviti kad je moj nećak prije koju godinu gledao naše stare fotografije i rekao mi 'Drukčija si sad'. Zgrozio me taj sudar sa stvarnošću. Jedva sam se usudila pitati ga kako to misli. Jesam li mu sad ružna?!

On je samo pomirljivo rekao 'ne, sad samo izgledaš umornije'.

Pa da, to je dobar opis starenja. Umorniji smo. Umore nas krive odluke, pogrešni ljudi, svakodnevna prerana buđenja, blesavi šef koji je dobio posao preko veze, jurnjava po šoping centru u petak u 17, a tek kojekakve bolesti koje susretnemo putem, tuge koje ne možemo izbjeći... Jednostavno, sudbina šamara s koje god strane stigne, a naše lice sve pamti.

Stare svi, i muž, sestra, mama, baka, prijateljica, susjeda s 5. kata, kolegica koju susretnemo na cesti nakon 10 godina...

"Kako se ofucala", pričamo kasnije bešćutno. Ne razmišljajući da bi i o nama netko mogao tako govoriti. Pa pregrizemo jezik.

Je li botoks stvarno rješenje naše sreće?

Nema onog tko je još izmislio eliksir mladosti, zaustavio naše živote sa divnih 30 godina i dao nam vječni mladenački život. A zašto i bi?

Sve je to prirodno, sve je to naše. Dokaz da smo voljeli, veselili se, patili, na koncu - živjeli... Opiranje normalnom tijeku je suludije nego čuđenje nad ljudskom glupošću. 

I onda tako neki dan cijenjeni plastičar ponosno kaže 'Bore će uskoro biti odraz nehigijene'. I ostane živ.

Nisam bila sigurna bi li se na tu suludu konstataciju radije nasmijala ili zaplakala, ali bojala sam se da bi mi to moglo još više produbiti onu boru kraj usta pa sam stisnula zube.

Ne, doktor se nije šalio. Danas postoje ljudi koji nas cijene po tome koliko bora imamo, koliko nam je godina na leđima i koliko smo utegnuti i slični savršenoj slici koju je neka influenserica plaćena za reklamiranje čudesnih eliksira ljepote stvorila.

I onda to pročita žena s mrvicom samopouzdanja, ispred koje se na poslu danima prešetava 'ljepotica' s umjetnim obrvama, trepavicama, noktima i grudima i počne misliti da je botoks možda rješenje i njene sreće. 

A ne razumije da izgled baš nikad nikome nije donio sreću.

Naš izgled je fasada koju vide oni kojima nije previše stalo

OK, staviš taj magični botoks i pogledaš se u ogledalo - izgledaš svježe kao rosa, kao da imaš opet 20. Ali sjeti se, nemaš više 20! Tvoj život je i dalje tu.

Botoks nije vremenski stroj. On samo kamuflira probleme. Ispod si i dalje TI.

Hoće li ti ta ljepota platiti račune, hoće li ti vratiti frajera koji te ostavio jer te jednostavno nije dovoljno volio, hoće li ti djeca biti sretnija jer ti nemaš bora, a muž svako popodne kad umoran dođe s posla i legne pred TV fascinirano će se diviti tvojem prekrasnom licu? 

Naravno da ne. Jer to nije život. Naš izgled nije naš život, koliko god nas sa svih strana željeli uvjeriti u ta sra*a. Pa dovoljno je sjetiti se sebe kad smo bili na željenoj kilaži, onoj magičnoj o kojoj uvijek maštamo.

Jesmo li stvarno tada živjeli svoje najsretnije trenutke, jesu li s neba padale ruže, a sve je bilo obavijeno ružičastom maglicom sreće? Naravno da ne. Sve ionako ovisi o onome što smo u sebi.

Naš izgled je fasada. Površina koju vide oni kojima ionako nije previše stalo. Jer kome je stalo zagrebe dublje.

Mislite li stvarno da ako susretnete neku staru ljubav, oboje stariji nekih 30-ak godina, umorni, zar ćete stvarno vidjeti bore?! Gleda se srcem, bitno je očima nevidljivo - da! Iako već zvuči kao izlizana floskula to je tako. Onaj tko nas gleda srcem i dušom je jedini bitan. Ostalo je sve odraz mentalne nehigijene.

higijena

starenje

botoks

kult mladosti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter