Ladanje (24)

Pljunuli su mi u lice, vrijeđali dok sam bila trudna, ignorirali, a moj odgovor je bio najgluplji ikad


Lada Novak Starčević
09.12.2018.11:00
Pljunuli su mi u lice, vrijeđali dok sam bila trudna, ignorirali, a moj odgovor je bio najgluplji ikad
iStock

sažeto

Svi se pravimo da smo super kul i da nas ništa ne dira. Svi smo jako iskreni, a o ničemu što nas stvarno boli zapravo ne govorimo


Lada Novak Starčević
09.12.2018.11:00

Ulazim u tramvaj, imam nekih 18 godina. Mislim da sam se lijepo našminkala i ponosno se gledam u odraz u staklu. Pjevušim si neku romantičnu pjesmu u sebi jer tada još nije bilo mobitela. Na stanici kod Branimirca ulazi neki tip od oko 35 godina. Izgleda prljavo. Kreće ravno prema meni. Nije me dobro ni pogledao, pljune mi u lice i sasipa bujicu uvreda.

Ne poznajemo se, vjerojatno je samo lud. Pognem glavu i stisnem usne. Ne govorim ništa nego mi je neugodno pred drugim putnicima pa gledam u pod. Toliko sam u šoku da na idućoj stanici izlazim iz tramvaja i pokušavam si lice obrisati maramicom. Niz našminkane obraze mi idu suze. 

Tata koji te ne pozdravi na cesti

Napunila sam u proljeće 10 godina. Tata, kojeg rijetko viđam, živi u ulici na brdu. Načula sam to u nekom razgovoru starijih, tamo nikad nisam bila niti razmišljam ikada o tome. Idem s prijateljicom na klizanje. Veselo ćaskamo noseći teške klizaljke na ramenu. U susret mi ide neki automobil. Za volanom moj tata. I neka djeca na stražnjem sjedalu. Njegova. Mojima se teško mogu nazvati jer ih nisam upoznala.

iStock

Budući da je gužva i automobili se teško probijaju, krenem ispred njega. Stanem i mahnem. A on samo produži dalje. Teško da me nije vidio, nemoguće zapravo... Posramljena, pravim se da se ništa nije desilo. Spustim ruku da prijateljica ne primijeti. Pokopam to duboko u sebe. Naravno, nikad mu nisam to ispričala, a bome niti mu rekla pregršt gadnih psovki koje je zaslužio.

Šefica je ku*ka, ali ja sam, srećom, fina

Trudna sam 7 mjeseci. Iako mi je već pomalo teško, ne pada mi na pamet tražiti čuvanje trudnoće. Učili su me da trebam biti vrijedna, dobra, poslušna. Nekonfliktna, e to je ta važna riječ. Pa sam takva. Šefica se ne ponaša dobro prema meni. Što je zapravo fin način da kažem da se ponaša kao kuč**, ali ja sam fina pa jedva i sad to mogu reći.

I tako sjedim i tipkam nešto, meni iza leđa dvoje nadređenih, muškarac i žena, pričaju kako se 'ženi razvali pi*ka kad rodi dijete'. Kaže on njoj 'to je odvratno. Nema povratka više'.

Smiju se glasno. Jasno mi je da to što se tješim da nema veze sa mnom nije istina. Osjećam se kao govno. Pišem dalje. Šutim. Rekli su da treba tako. 

Sjedim u čekaonici kod doktorice. Imam tridesetak godina. Stara je godina. Imam tešku upalu grla i visoku temperaturu. Sestra otvara vrata i pita me što je. Kažem, a ona osorno odgovara 'baš ste našli dan. Mi smo se spremili, danas radimo kraće. Dođite za dva dana'. Gledam u nju, pokušavajući ostati smirena, 'jeste li sigurni?'. Mrtva-hladna me ignorira i kaže da kompliciram. Psujem joj sve po spisku. U sebi naravno. Vrata su se zalupila.

Nije li ljubav kad šutiš i trpiš?

Imala sam jednog dečka koji je bio sretniji kad bih ja bila nesretnija. Nije mogao podnijeti kad bi mi sve bilo onako taman. Jer je onda njegovo ne taman još više dolazilo do izražaja. Pa se moju svaku lijepu misao trudio umanjiti. Svaku sreću potamniti. A ja sam, već poznato, šutjela i trpjela. Nije li to ljubav?

I onda dođe trenutak kad shvatiš da si bio idiot jer si sve ignorirao. Da je šutnja najgluplja stvar koju si mogao napraviti. I počneš govoriti. Svima i svakome. I smatraju te bahatim. I smatraju te onim koji ne zna ništa sakriti. I onim kojem bi nekad bilo pametnije da šuti. 

'Zar se baš uvijek ti trebaš buniti??!'

Zapravo i sve ovo što sam sad napisala je bolje da nisam. Pokazuješ svoje slabosti u ovom svijetu gdje su one postale najveće mane. 

Jer svi se pravimo da smo super kul i da nas ništa ne dira. Svi smo jako iskreni, a o ničemu što nas stvarno boli ne govorimo. Nečije osjećaje ćemo kako god okreneš povrijediti. Za naše vlastite nas je uvijek najmanje briga.

Možda će se i tata naljutiti ako pročita, a i taj bivši ako se prepozna...

A ti si sretan. Napokon.

Ladanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter