Kako su živjeli mladi Zagrepčani u 60-ima?

Potrošim za hranu i odijevanje. Kupila sam vunu za pulover (Tetovku), kišobran sam kupila. Imam u kuverti plaću i iz kuverte uzimam


Robin Mikulić
24.11.2018.17:00
Potrošim za hranu i odijevanje. Kupila sam vunu za pulover (Tetovku), kišobran sam kupila. Imam u kuverti plaću i iz kuverte uzimam
istock

sažeto

Ovaj mjesec ću mami dati 10.000, ostalo će biti za uske hlače, bijele čarape, cipele s odrezanim špicom, dolce vita, vesta sa zavrnutim ovratnikom


Robin Mikulić
24.11.2018.17:00

Nostalgija je stvarna stvar. Izmisli su je tijekom velikih migracija prebjezi koji su iz svojih domovina pošli trbuhom za kruhom u bijeli svijet, a i mi se danas njome rado razmećemo.

Pokazalo se, shodno tome, da je jedan prilično specifični oblik nostalgije na ovim područjima prilično zastupljen. Pogađate, riječ je o jugonostalgiji. Neki će sada frknuti nosom, ali vjerujte mi, brojke tome idu u prilog.

U nastavku slijede priče mladih ljudi koji su svoju mladost odavno proživjeli. Oni su, naime, mladovali u Zagrebu tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, a njihove je priče o tome kako se tad živjelo sačuvao Yugopapir.

Nino Vale, lijep mladić po zanimanju električar

istock

Prošli mjesec sam dobio 62.000 dinara. Ništa nisam dao doma. Nađe se na što da se potroši novac. Volim tjerati modu, sve po modi. Kako je tjeram? Evo kako: uske hlače, dugački sako s jako izrezanim šlicevima (25 cm), obožavam tamnoplava odijela. Jedna mi je osoba rekla da mi dobro pristaju.

Kupio sam dva para cipela s tupom špicom, tamnoplavi šustavac s uloškom. Što sam još kupio? Kapu šiltericu (grobarsku). Drugo mi je ostalo za džeparac. Gledam program Varietea, često idem u kino, a o utakmicama da i ne govorim. Svaka utakmica je moja. Poslije utakmice ples (sva sreća nije skupo!), au ponedjeljak jedva stojim na nogama.

Sestri dam za džeparac, bježi svaki čas na ples, pa je moram financirati jer ide u školu. Ne pušim i ne pijem. Zdrobim do kraja sve novce. Smeta mi kad ih imam.

Pavao šušnjar, po zanimanju strojobravar

istock

Podstanar sam, plaćam 10.000 za sobu, a hranim se gdje stignem (Šubićevac, Risnjak). Tamo i večeram više puta, no češće sam gladan nego sit. Doručkujem u kantini. Sve skupa na hranu potrošim 30.000.

Pa sad, džeparac, volim otići u kino, na utakmicu. Na ples ne idem, ne da mi se. Rijetko me društvo povuče. Digao sam i kredit. Kupio sam crno Varteksovo odijelo, kupujem obavezno konfekcijsku robu.

Prošli mjesec radio sam i prekovremeno i zaradio 10.000. Što zaradim, sve potrošim na sebe. Zasad je tako, poslije ću morati pomoći bratu.

Ankica Duvjak

istock

Ima tri mjeseca otkako sam ovdje. Prije sam išla u školu. Prvi mjesec dobila sam 36.000, drugi 43.000, sad ne znam koliko će biti. Stanujem s kolegicom. Svaka plaća po 8.000.

Oko 20.000 mi ode na hranu. Tata pomaže. Idem kući na selo svakog prvog i kad se vraćam, tata mi pomogne donijeti krumpir, jaja, pile, ono što već ima na selu.

Od plaće sam kupila majicu 8dolce vita), dala sam 9.300, i budilicu sam nabavila, treba mi da ne zaspim. Dosad nisam zaspala, ali moglo bi se desiti.

Kaput i čizmice od prošle godine još su u dobrom stanju.

Za frizera ne moram plaćati. Kolegica mi je frizerka pa mi napravi frizuru zabadava. Džeparac? Nisam pazila toliko na to, jedino kupujem Studio.

Ne idem na ples, kolegica mi je povučena, a i nemam društva. Kad sam kod kuće, čitam i slušam gramofon.

Nikola Trdovski, po zanimanju precizni mehaničar za šivaće strojeve

Startna osnova mi je oko 50.000. Kad se dobije višak, to bolje. 30.000 dam mami. Ona ima malu penziju, uvijek joj moram pomoći. Prošli mjesec sam na zajam uzeo krumpir. 10.000 mi je džeparac. Cigarete, jedna kutija dnevno. Popijem pokoje pivo, odem u kino, djevojci platim kartu.

Nogometaš sam, utakmica mi je besplatna. Kad gledam veću, onda nije Dinamo. Za odijevanje ostavim cijelu plaću. Ovaj mjesec ću mami dati 10.000, ostalo će biti za uske hlače, bijele čarape, cipele s odrezanim špicom, dolce vita, vesta sa zavrnutim ovratnikom.

Igram u Borcu. Štedim što dobijem od kluba. Za prijelaz u Trešnjevku dobit ću 200.000. Uštedio sam 300.000. Kupit ću kola, ako budem mogao (Volkswagen ili Taunus). Od kluba dobijem za tramvajski blok, tako da nemam nikakvih troškova.

Ivanka Bilić, vidi se odrešita djevojka

Prošli mjesec sam dobila 42.000 s viškom. Pa kako ja s tim izađem na kraj? Vrlo lako. Mami sam dala 20.000. To je porez. O džeparcu nemam mnogo govoriti. Kupim što mije najnužnije, još i mama mora dodati. Ne idem na ples, a pristalica sam beatles muzike i glavni dio vremena provodim uz muziku.

Zdenko Babić, visok veseo momak

Rođen sam u Trstu. Živio sam na Kordunu, Jugoslaven po legitimaciji. 63.000 mi je osnovna plaća. Prošli mjesec sam dobio tako oko 100.000. To je trajalo ni do 25. u mjesecu. Što sam učinio s tim novcem? Imam jednu djevojku, zasad jednu. Dobar sam ko sunce, ko kruh.

Koliko puta sam išao jesti štrudl na Trg žrtava! Sladokusac sam, volim kolače, pire od kestena. 100.000 sve za džeparac!

Imam roditelje dobro situirane. Odijelo dam šivati. Odijevam se po najnovijoj modi princeskoj (sako uz tijelo, hlače sužene u koljenima, prošivene nogavice, s dva šlica, jedan mrzim). Svaki mjesec nešto kupim. Volim šetnje udvoje. Idem na izlete koje organizira poduzeće, imamo autobuse. Ne pušim, ne pijem. Ponekad kupim poklone sestrama nećacima.

Ankica Kobešćak, predsjednik omladine

istock

Moja osnovna plaća je 36.000, međutim ove godine je 50.000. Radimo po normi. Prošli mjesec sam dobila oko 60.000. Kamo s tim novcem? To ne bih znala reći da me pitate. Podstanar sam. Stan ne plaćam ništa. Specifičan slučaj: stanujem kod poznatih.

Potrošim za hranu i odijevanje. Kupila sam vunu za pulover (Tetovku), kišobran sam kupila. Imam u kuverti plaću i iz kuverte uzimam. Pretkraj vidim koliko imam, ako treba malo više, štedim. Čarape, čarape, one su moja bolna točka. Ne odijevam se supermoderno.

Ljubica Kikić

Imam 18 godina. Već dva mjeseca pohađam trgovačku školu. Poduzeće mi to plaća. Prošli mjesec sam zadila 16.500. Od tih 16.000 platila sam 7000 za stan. Podstanar sam u Zagrebu.

Ja sam iz Vojvodine, iz Bača. Brat mi je pomogao. Dao mi je 30.000 za prošli mjesec, dok ne dobijem plaću. Novac mi ode na hranu, gablec, ručak. Večeru propustim, idem u školu. Moram štedjeti za ranu da imam više, mjesec je dugačak.

Marija Palaić

Učenica sam u privredi. Osnovna plaća mi je 13.000, no dobijem i višak. Nastava je dva puta sedmično, 4 dana radimo (od 6 do 2). Prošli mjesec sam zaradila 20.000. No, izađen na kraj, daju mi roditelji sve što mi je potrebno. Podstanar sam kod tetke. Mjesečno joj daju moji 15.000 vrijednosti u hrani. Oni plate kamion i za godinu dana sve dopreme.

Moje novce rasporedim za gablec u kantini. Kako kada, ponekad toplo jelo, katkad salamu i slično. Kad hoću više ili bolje, potrošim 200-300 dinara.

Kupila sam i tkaninu za haljinu u NaMi. Za šivanje nisam platila, tetka mi je šivala besplatno. Kad sam bila kod kuće na Dan Republike, dobila sam 20.000.

Znate kako je kod seljaka: dobijem novaca kad nešto prodaju Od džeparca katkad si priuštim da odem u kino s prijateljicom.

Zagreb

mladi

nostalgija

šezdesete

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter