IVAN JE OSTAVIO SVE I ZAREDIO SE

Povratak u rodni Split mi je zvučao kao najveća pokora, po ulici viču za mnom 'Evo Isusa!', nadam se da neću i završiti poput njega


Vedrana Sunko
19.06.2019.19:00
Povratak u rodni Split mi je zvučao kao najveća pokora, po ulici viču za mnom 'Evo Isusa!', nadam se da neću i završiti poput njega
Paun Paunović/CROPIX arhiva

sažeto

Ivan Pavković (44) je obećavajuću karijeru inženjera brodostrojarstva zamijenio životom u hinduističkom ashramu, a onda mu je učitelj dao najteži mogući zadatak - vratiti se u rodni grad


Vedrana Sunko
19.06.2019.19:00

Bio je inženjer brodostrojarstva, radio je u struci na brodu, pred njim je bila obećavajuća karijera i sve je izgledalo baš kao što mnogi roditelji bi svom sinu poželjeli, no Ivanu to nije bilo dovoljno. Iako ga je vuklo more, potraga za istinskom srećom i puninom života u vječnoj ljubavi bila je jača, a to ga je odvelo u samostan. Nije to baš obični samostan, već hinduistički ashram u Njemačkoj.

Danas svojim rodnim Splitom hoda kao jedna sasvim duga osoba u dugačkoj narančastoj redovničkoj halji. Od starog imidža ostale je samo duga kosa, još iz vremena kad je u mladosti volio slušati heavy metal.

"Ono što sam u nekom trenutku prepoznao je da svrha života nije zgrtanje novaca i ganjanje karijere. Znao sam da postoji nešto više i to sam želio otkriti. Nisam se mogao poistovjetiti s onim o čemu većina razmišlja i životom kakav se od mene očekivao. Nisam imao nikakve životne lomove, nije se dogodila nikakva velika tragedija zbog koje sam promijenio život, što često mnogi misle. Dok sam plovio na brodu gotovo sve moje kolege su mi pokazivale slike svojih obitelji, sve je izgledalo kao bajka, no svi su po lukama imali druge žene, to je samo jedna od stvari u kojoj se nikada nisam mogao prepoznati. Naprosto imam drugačiji sistem vrijednosti," ispričao nam je nekoć Ivan Pavković, danas Swami Kanjalochana.

Bhakti Marga

"Kada sam imao 22 godine pročitao sam knjigu Autobiografija jednog jogija koju je napisao Paramahansa Jogananda i tu sam pronašao odgovore na brojna pitanja kojih čak nisam tada ni bio svjestan. Duboko me privuklo to što je joga u knjizi objašnjenja kao znanstvena disciplina jer sam u to vrijeme imao klasičan um budućeg inženjera. Bilo mi je važno da postoje konkretni dokazi nekim teorijama i pretpostavkama, a objašnjenje koje sam dobio, ne samo kroz teoriju već i kroz praktičnu primjenu joge i meditacije, dalo mi je dovoljno dokaza da stvar funkcionira. Vrlo brzo sam vježbajući jogu došao do unutrašnjeg mira, nešto što dugo nisam osjećao. Meditacija mi je u vrijeme studija, kada sam zbog stresa jednom završio čak i na hitnoj jer sam imao problema s tlakom, došla kao lijek koji je vrlo brzo djelovao. Uz psihički mir, meditacija i joga su uspjele puno bolje od lijekova srediti i moj krvni tlak."

Iako je već ranije shvatio da bi sreću trebao potražiti u samostanskom životu, prekretnica se dogodila kada je upoznao svog sadašnjeg učitelja Sri Swami Vishwanandu koji je prije desetak godina prvi put posjetio Split.

Bhakti Marga

"Bio sam pun sumnji, jedan od razloga je bio što je taj učitelj, inače mi ga zovemo guruji, bio vrlo ljepuškast i mlad, što baš i nisu karakteristike koje očekuješ od ozbiljnog učitelja. Očekivao sam nekog starijeg s bradom, neki prototip indijskog gurua i ta njegova mladolikost me na neki način odbijala. No kad je počeo pjevati tradicionalne duhovne pjesme - bhajane, osjeti sam nevjerojatan mir i ugodu, kakvu do tada nikada nisam doživio. Osjetio sam duboku povezanost s njim, kao da smo se već negdje sreli, a to sigurno nije bilo u ovom životu. Posebno me veselilo što sam na njegovom oltaru vidio slike Isusa, Marije, Franje Asiškog, Babajia, Yukteswara i Lahirija Mahasaya jer ono što on podučava spada među univerzalne vrijednosti za koje se zalažu sve vjere i različiti učitelji."

Nakon njegovog drugog posjeta Splitu, odlučio mu se priključiti na turneji regijom te na posljetku završio u njegovom ashramu u Njemačkoj.

Bhakti Marga

"Život u ashramu je dosta intenzivan", priča splitski Swami, "buđenje u zoru, a nakon obavljanja higijene ljudi se posvećuju svojim individualnim duhovnim praksama, odnosno jogi i meditaciji. Nakon toga slijedi molitva i doručak, a tad puno radno vrijeme svatko posvećuje svojim dužnostima, jedni kuhaju, drugi čiste, treći se bave marketingom, četvrti kopaju u vrtu i tako dalje. To se zove seva, odnosno nesebično služenje, a jedna je od tehnika koja za cilj ima umjesto na sebe, staviti fokus na dobrobit drugih, što je ključni faktor u osobnoj transformaciji", objasnio nam je Swami kojeg je kao prvi zadatak u ashramu dopala kuhinja.

Paun Paunović/CROPIX arhiva

"Učitelj mi je vrlo brzo dao dužnost šefa kuhinje, premda se nikad nisam bavio kuhanjem. To mi je bio šok, mislio sam da se šali. Naslušao sam se priča da učitelji tjeraju u ashramima učenike da naopako sade cvijeće kako bi ih naučili poslušnosti i poniznosti, pa sam svoj zadatak odlučio shvatiti kao sađenje cvijeća naopačke, odnosno kao njegov test. Kad sam trebao početi kuhati osjetio sam potpunu nemoć jer niti poznajem kuhinju niti znam išta o kuhanju. Knjige mi nisu pomagale, vremena je bilo malo, a ručak za 50 osoba je trebao biti gotov za tri sata. Na kraju sam se sjetio jedne osobe koja me je mobitelom navodila kako da skuham taj ručak i nekako sam uspio. To iskustvo rada u kuhinji me naučilo poniznosti, postao sam svjestan koliko malo toga znam, a koliko puno o meni ovisi. Kada me učitelj pitao sviđa li mi se u kuhinji, znao sam da mu nema smisla lagati, budući i sam zna odgovor, rekao sam mu da ne, a on mi se nasmiješio i rekao da kad zavolim kuhinju će me prebaciti na druge dužnosti. Pet sam godina proveo tako u kuhinji."

Splitski Swami je ashramu u Njemačkoj ukupno proveo 10 godina i tako promijenio mnoštvo dužnosti. Bio je šef glazbe, vrtlar, kućni majstor, bloger i prevoditelj, a kako kaže, svaka od tih dužnosti mu je pomogla transformirati neku svoju slabost.

Bhakti Marga

Najveći i najteži zadatak, kojeg nipošto nije očekivao, bio je onaj da se vrati u svoj rodni Split u ulozi Swamija.

Bio sam blago rečeno šokiran jer nisam očekivao da ću se vratiti. To mi je zvučalo kao najveća pokora u životu. Smatrao sam da sam sa Splitom završio, onaj ja koji je nekoć živio tamo je odavno umro.

Osjećao se potpuno izgubljeno i uplašeno baš kao onog dan kada je prvi put trebao svima napraviti ručak.

"Budući da sam se iznutra odrekao svjetovnog života pa i užitaka kako bi se posvetio Bogu, živio sam u uvjerenju da će me zidovi ashrama štiti. Lako je biti jogi i produhovljena osoba kad živiš sam u pećini ili samostanu, odnosno ni to nije lako, no ako to činiš u jednoj specifičnoj sredini kakav je Split javljaju se zaista veliki izazovi s kojima se ne moraš nositi dok si okružen istomišljenicima u sigurnosti ashrama", iskreno nam je priznao Swami.

Bhakti Marga

"Split je jedna specifična sredina, ljudi si tu daju za pravo da ti, premda te ne poznaju, svašta dobacuju. Susrećem se sa svakakvim komentarima, za mnom viču Isus Krist, Sai Baba, čak i Papa. Smatraju me redikulom, što  je u Splitu najveća uvreda jer označava osobu koja nije baš sva svoja i na čiji račun se u redu sprdati. Rijetko tko mi priđe, očigledno moja pojava izaziva strah i čuđenje te nepovjerenje. Naravno postoje i pojedinci koji su znatiželjniji i imaju dovoljno hrabrosti da mi priđu i postave pitanje. Takvi razgovori su uglavnom vrlo pozitivni jer ljudi koji su otvoreni su spremni prihvatiti različitost, a poruka koju ja nudim je univerzalna za sve religije, pa čak i one koji nisu religiozni."

Ono što im pokušavam prenijeti je da treba biti otvoren prema vječnoj ljubavi koja sve prožima. Tu ljubav može se shvatiti kao Boga, ali i kao univerzalni zakon svemira koji nas sve povezuje.

 No čini se da je nedostatak ljubavi upravo i velik problem u rodnom mu Splitu gdje ga, kako kaže, promatraju kao da je došao s neke druge planete.

Paun Paunović/CROPIX arhiva

"Nisam mali zeleni, nego mali narančast", na svoj se račun šali Swami te dodaje

 Djeca me vole zadirkivati, pogotovo kad su u grupi, viču 'Eno Isusa!'. Meni je super da me povezuju baš s Isusom jer premda naše učenje proizlazi iz hinduizma ono donosi ideje i vjerovanja koja je i Isus podučavao. Jedino se nadam da me u Splitu ne čeka i Isusova sudbina te da će Splićani postati otvoreniji prema meni i onome što im nudim, a to je put do unutarnje sreće i ljubavi jer ako to ne nađeš u sebi ni s drugima ti ne može biti dobro.

Swamijev učitelj Sri Swami Vishwananda je osnivač duhovne zajednice Bhakti Marga, koja osim u Splitu, ima svoje podružnice diljem svijeta. U sklopu ove organizacije nude i tečajeve meditacije i joge, a svi programi u splitskom centru su otvoreni za sve koji su dovoljno otvoreni i znatiželjni da dođu.

"Često putujem po Hrvatskoj i drugim zemljama regije jer sam jedini Svami iz naše organizacije koji živi u regiji i ljudi vrlo dobro prihvaćaju poruku i učenje Vishwanande. Zapravo najveći otpor je očekivano u Splitu jer to je takav grad, pa ni ne čudi da mi je moj učitelj stalno davao teške lekcije ne bi li bio spreman nositi se i s njim. Baš kao i kad me poslao u kuhinji, a  kuhati nisam znao, osjećam se pomalo bespomoćno u svom rodnom gradu. Pitanje je samo koliko će vremena trebati da me moji sugrađani prihvate jer osim specifičnog mentaliteta, s kojim nije lako izaći na kraj, Split ima i ogromne potencijale. Taj grad je kao nebrušeni dijamant koji tek treba zasjati."

Split

vjera

sekte

samostan

hinduizam

Swami Kanjalochana

Bhakti Marga

Sri Swami Vishwananda

newsletter

Prijavite se na Newsletter