MOJA SIROVA ISKUSTVA COUCHSURFINGA

Prvi kojeg sam udomio me nakon ludog provoda u klubu pokušao silovati, a jedan deset dana nije izlazio iz mog stana


Robin Mikulić
07.05.2018.13:25
Prvi kojeg sam udomio me nakon ludog provoda u klubu pokušao silovati, a jedan deset dana nije izlazio iz mog stana
Privatni album

sažeto

Pitate se, sigurno, kakav to tip kretena svoje preskupo iznajmljene kvadrate u gradu Zagrebu ustupa ljudima gotovo besplatno. I ja sam se to pitao prije nego sam se upustio u to


Robin Mikulić
07.05.2018.13:25

Vjerojatno ste se dosad načitali ovakvih tekstova, Bog zna da ja jesam, ali splet okolnosti i povećana aktivnost na aplikaciji poznatoj kao Couchsurfing (dalje CS) ponukali su me da sa zainteresiranom javnošću podijelim svoja dosadašnja iskustva kao domaćin brojnim, nekad više nekad manje šarenim, ali uvijek barem zanimljivim gostima. Kao što naslućujete, ovaj tekst neće se bazirati tek na jednom od onih, u redakcijama, dobro poznatih socijalnih eksperimenata tipa probali smo jednom za potrebe ovog članka i nećemo nikad više, nego na stvarnim iskustvima čovjeka koji bez obzira na sve dobre i loše aspekte surfanja i dalje duboko vjeruje u filozofiju koja stoji iza spomenute aplikacije. Socijalni eksperimenti tek slijede, obećajem.

Bez obzira jeste li ovdje završili slučajno jer ste se probili kroz sve kvalitetne materijale kojima naš portal obiluje ili biste pak jednostavno, onako čisto voajerski – što je sasvim ljudski i u redu – bacili pogled u tuđu spavaću sobu, jednako ste dobrodošli. Pa ipak, nadam se da će od ovog teksta najveće koristi imati ljudi koji ozbiljno razmišljaju o tome da se otisnu u avanturu surfanja po kaučevima, bilo na strani kauča-davatelja ili kauča-primatelja. Ja ću ovdje pisati iz pozicije davatelja, primijetit ćete uskoro.

Nakon što smo se sad lijepo podružili u uvodnoj riječi u kojoj, realno, niste pročitali još ništa od značaja za temu iz naslova, bio bi red da to promijenimo. CS je dakle, ako se još niste imali prilike susresti s ovim sve popularnijim pokretom, platforma koja putnicima omogućuje besplatno noćenje u stanu nekog dobrohotnog lokalca umjesto da za isto plaćaju u hotelima, hostelima ili preko Airbnb-a (aplikacije gdje ljudi rentaju svoje stanove, a rentu naplaćuju po noćenju, ali ne i broju osoba koji noći). Kad govorimo o profilu vaših potencijalnih gostiju, većim se dijelom radi o mladim ljudima koji putuju svijetom s dosta ograničenim budžetom pa im ovakav tip aranžmana ide i više nego na ruku, ali sam se u svojoj devetmjesečnoj praksi hosta susretao i sa simpatičnim penzionerima koji su pred smiraj života odlučili da ipak još nije prekasno da im guzica vidi puta.

Naslušao sam se fakat ludih priča

Tako mi se, recimo, negdje u studenom na lošem, ali simpatičnom engleskom, javio bračni par iz Argentine koji je bio na proputovanju Zagrebom, ali sam ih nažalost morao odbiti što zbog pretrpanosti poslom, što zbog činjenice da imam samo jedan slobodan kauč koji baš i nije zamišljen za prihvat dviju odraslih osoba. Osim toga, kad god imam priliku ugostiti nekog stranca, potrudim se osloboditi nešto svog vremena kako bismo se kvalitetno podružili i obišli mjesta po gradu koja obično nisu baš na listama mjesta vrijednih posjećivanja pa ih putnici često zaobilaze. Usto, složit ćete se sa mnom, vjerujem, tko će nekog stranca odvesti u bolje birtije od lokalnog hipstera.

Privatni album

Kaučsurferi, zapravo, kad malo bolje razmislim, uvelike pomažu Turističkoj zajednici grada Zagreba pa bi možda gospodin Bandić trebao pokret podržati simboličnom potporom. Šalu na stranu.

Pitate se, zasigurno, kakav to tip kretena svoje preskupo iznajmljene kvadrate u gradu Zagrebu besplatno ustupa ljudima.

Dobro, surferi često zauzvrat za gostoprimstvo skuhaju neki ručak ili donesu bocu vina. Dakle, ispravak netočnog navoda: kakav to tip kretena svoje preskupo iznajmljene kvadrate u gradu Zagrebu ustupa ljudima gotovo besplatno. Ne brinite, i ja sam se to pitao prije nego što sam se upustio u ovo. Dobrobit je višestruka, to vam garantiram. Za početak, upoznajete ljude koje inače nikad ne biste imali prilike upoznati, a da se pritom ne maknete niti pedalj iz šireg centra grada. Samim time, barem nakratko, dobivate uvid u kulture koje bi vam inače ostale nedostupne. Osobito ako ste, poput mene, ljenjivci čiji je ekvivalent prekoocenaskom putovanju relacija Črnomerec-Zapruđe. Dobro, kad se već ispovijedam ovdje ovako javno priznat ću pokorno i da moja motivacija ipak nije toliko altruistična. Kao nekome tko piše tuđe su priče vrijednije od suhog zlata, a naslušao sam se fakat ludih priča.

Recimo, jedan od mojih najdražih surfera bio je lik s juga Francuske koji je godinama volontirao po kampovima u Bugarskoj. Izgledao je upravo onako kako si ga zamišljate: isusovke, pohabana karirana košulja, šilterica i ogromni ruksak na leđima. I baš mislim ogromni, a lik je bio kao od stijene odvaljen div.

Facebook

Da nije bio ćelav, nosio bi vjerojatno dredle. Teško da bismo razgovarali bez posredovanja CS-a. Usto vegan, di ćeš gore. Na kraju se ispostavilo da je u tim pohabanim isusovkama prohodao pola svijeta. Spavao je na otvorenom, zatvorenom i svugdje između. Vidio je mora, planine, pustinje. Kad je odlučio proći Saharom, nakon otprilike dana hoda, shvatio je da nije ponio dovoljno vode.

Amerikanka mi je poplavila stan

Spasio ga je neki kamiondžija koji ga je prevezao do svoje obitelji u Iranu gdje je taj sretni Francuz imao prilike uvjeriti se zašto su Iranci na glasu kao najgostoljubivija kultura na Bliskom istoku. Mene je natjerao da se popnem na Medvednicu nakon sto godina, a naučio me i da me ne treba determinirati strah od tišine. Nekad je jednostavno dovoljno šutjeti i uživati u trenutku. Osim toga, tih par dana koliko je bio kod mene naučio sam kuhati masu veganske hrane poput paprike punjenje hrpom žitarica i leće i baš guštati u tome. Još se uvijek čujemo. Trenutačno se priprema na put od Londona do Kamčatke biciklom.

Slijede priče o dva jako različita Amerikanca, Amerikancu i Amerikanki. Prvo Amer. Lik je rodom iz Aljaske, čelist je i posljednjih par godina je živio u nekoj zabiti u Gruziji i u Istanbulu. Svirao je s filharmonijama, uglednim komornim orkestrima, ali i na ulici za slučajne prolaznike. Nekako sam uvijek vjerovao kako su Amerikanci jako neobrazovani i ignorantni. On to zasigurno nije. Znao je o Domovinskom ratu više od mene, a i ostatak povijesti Europe prilično mu je blizak. Kuži politiku.

Privatni album

Razumno je kritičan prema Americi, ali i dalje veliki patriot – kako je i red za jednog Amerikanca. Kad je dolazio, a dolazio je u Zagreb na audiciju za filharmoniju, izgubili su mu čelo negdje na putu od LA do Zagreba. Dva smo dana tražili taj instrument, obilazili boga i vraga ovdje kako bismo mu našli zamjenski. Zahvaljujući njemu i toj potrazi za zamjenskim instrumentom upoznao sam čitavu jednu zajednicu glazbenika, od tonaca do dekana Muzičke akademije. I pokorio svoj strah od borbe s hrvatskom birokracijom. Na kraju smo našli i zamjenski i njegov instrument. Nije upao u orkestar, dijelom jer smo previše pili, ali održao je par privatnih koncerata u mom stanu i stekao masu fanova. Čak smo kuhali i Thanksgiving dinner, nešto o čemu sam oduvijek sanjao!

A onda je tu i onaj dio kad se čovjek uvjeri da su neki stereotipi o dalekim civilizacijama ipak istiniti, kao što je to bio slučaj s njegovom sunarodnjakinjom. Zaputila se s frendicom na Outlook, stala usput u Zagrebu na par dana.

Na faksu joj je filozofiju predavao neki profesor Hrvat u kojeg se zaljubila pa joj je to bilo dovoljno da ode vidjeti otkud je to on točno.

Usput je čula i da je Hrvatska fantastična festivalska destinacija s jeftinom cugom (valjda je razgovarala s nekim Britancima), a Burning Man i Coachella su joj već dojadili. Židovka iz New Yorka koja je pohađala elitna privatna sveučilišta, gorljiva pobornica Bernieja Sandersa.

Privatni album

Ona mi je otkrila kako ljudi u Americi ne uče o holokaustu više od toga da je Hitler u II. svjetskom ratu skrivio masu smrti jer bi to bilo politički nekorektno. Valjda prema nacistima. Ali da je poznavala suvremenu pop kulturu i da smo se vraški zabavljali organizirajući karaoke večer, jesmo! Na stranu što mi je poplavila stan. Memorija njezine interpretacije Željo moja Doris Dragović zauvijek će mi vraćati osmijeh na lice.

Dominikanac tri dana nije izlazio iz stana

Izredali su se još i lik iz Berlina - glumac koji me upoznao s blagodatima kupovanja u secondhand dućanima, lik koji me povezao sa kazališnim svijetom u Njemačkoj, a kako sam inače i dramaturg učinilo mi se to dosta bitnim. Ukrajinac koji mi je objašnjavao kako ilegalno posjetiti Černobil vozeći se isto tako ilegalno u teretnom vlaku uzduž te goleme zemlje. Portugalac koji je godinama predavao upravno pravo u Africi i usput me uveo u tajne zapadnoafričkih plemena. Taj je lik imao najcrnji i najbolji smisao za humor s kojim sam se ikad susreo, a natjerao me i da ozbiljno razmislim o tome da stvarno posjetim Portugal što mi inače nikad ne bi palo na pamet jer em pričaju romanskim jezicima, em je vruće. I mnogi mnogi drugi prekrasni ljudi s još prekrasnijim pričama.

E, sad nešto manje lijepa iskustva koja su isto tako sastavni dio ove priče, kao uostalom i svake druge  priče – nećemo se sad lagati. Da ne bi pomislili da vas slijepo obmanjujem navlačeći vas na neku spiku kao da lobiram za neku od naših saborskih stranaka, podijelit ću i njih s vama. Nemojte se prestrašiti. Nije boljelo.

Jedan od prvih ljudi koje sam udomio, prvi zapravo, bio je Malezijac. Dvije je godine putovao svijetom i baš je bio pred povratak u Aziju. Naručio se na dva dana, ostao je pet. Jednom sam ga vodio van, u neki underground klub, gdje se očito najeo krivih droga pa me pokušao zaskočiti. Ništa protiv droga, ali pokušaj silovanja fakat nije ok. Drugi je ostao 10 dana, Dominikanac, i uopće nije izlazio iz stana. Vjerujete mi, tri dana takvog gosta svakome bude dosta.

S Ukrajincem sam komunicirao na znakovnom jeziku

Ali, ako taj nije niti pričao niti izlazio iz stana (što doista nije uobičajena kaučsurferska praksa budući da ljudi obično žele vidjeti što više u što manje vremena razgovarajući pritom toliko da čovjeka u nekom trenutku počnu boljeti i jezik i uši – a kažem to u najboljem mogućem smislu jer je bazična ideja CS-a upiti što više različitih dojmova u što kraćem vremenu), onda je od njega bio bolji samo drugi Ukrajinac.

Bio je praktički još klinac koji je pobjegao iz Ukrajine u potrazi za boljim životom. Radio je po čitavoj Europi, nije pio niti pušio. On se uselio na tri tjedna. Da, dobro ste pročitali, tri puna tjedna. Došao je na dan.

Nije govorio engleski, odnosno, pričao ga je toliko loše da sam čitavo vrijeme mislio da sam zalutao u neku Ionescovu apsurdističku dramu.

Govorimo o tome da je lik čitavo vrijeme hodao okolo s Google prevoditeljem u ruci i sricao rečenice danima, doslovno. No, bez obzira na to, nisam požalio niti trenutka što sam mu dao krov nad glavom. Nakon par dana naučili smo se sporazumijevati na nekom improviziranom znakovnom jeziku, a razvoj novog jezika uvijek je prilično kul stvar te bi mi usto svaki dan skuhao večeru koja bi me dočekala kad bih se vratio s posla.

100posto priča

turizam

Couchsurfing

iznamljivanje sobe

Podijeli članak