Robert je bio u najopasnijem gradu na svijetu

Prvog dana vidio sam mrtvog čovjeka ispred zgrade u kojoj sam bio smješten. Činilo mi se da u glavi ima rupu od metka...


100posto
18.06.2019.17:00
Prvog dana vidio sam mrtvog čovjeka ispred zgrade u kojoj sam bio smješten. Činilo mi se da u glavi ima rupu od metka...
Robert Dacešin/iStock

sažeto

Banjalučanin Robert Dacešin obišao je 40 zemalja i o svemu piše blog. Krajem prošle godine bio je tri tjedna u Brazilu, evo što je doživio 


100posto
18.06.2019.17:00

Ako bi me pitao koja je moja najveća putnička ljubav, bio bi to on - Rio de Janeiro. Božji grad. Moj Rio. Mjesto koje sam kao klinac iz nekog nepoznatog razloga toliko zavolio. 

I dan danas se sjećam kada mi je tata u osnovnoj školi pričao o statui Isusa i Glavi šećera. Koliko se sve to tada nestvarno činilo. Koliko daleko.

Emocije koje osjećam prema tom gradu, teško mogu objasniti na jednostavan način. Čak i prije nego što sam ga posjetio, on je bio najsavršeniji grad u našoj galaksiji. 

Imam osjećaj da su sva moja dosadašnja putovanja i destinacije, bile priprema za njega.

Vjerojatno najsimpatičniji ljudi koje sam ikada upoznao žive u Brazilu. Koliko god te oduševe ljepote Rija i sva povijest koje ovo čudo od grada nudi, tako lokalci osvajaju svojom otvorenošću i ljubavi. Toplinom toliko velikom da može otopiti i glečere Patagonije.

Ne znam da li je činjenica što govorim portugalski pomogla tome, ali nikada do tada nisam se osjećao više prihvaćenim. Da sam dio nekog grada. I nisu samo u pitanju Rafael i Fernando.

Je li Brazil opasan kao što se priča?

Bila je ovo vjerojatno najveća nepoznanica koju sam imao prije dolaska tamo. Svašta se čovjek nasluša o ovoj temi kada počne istraživati. Sto ljudi, sto ćudi.

Najveći paradoks svega je bio da koliko god su mi lokalci govorili da je opasno, da ne idem nikada van sam, te da se čuvam, par 'mojih' ljudi koji su putovali ovamo, pričali su mi skroz suprotno. Da je sve ok. Ljudi žive sasvim normalno. Nitko nije imao nikakvih problema.

Nakon tri tjedna koje sam proveo u toj zemlji, sedam gradova i tri regije koje sam obišao, čini mi se da je istina negdje između.

 
 
 
View this post on Instagram

I gdje sad nakon ovoga, hm? Gdje ići kad se snovi ostvare? ❤️ #huaweip20pro

A post shared by RIO priče sa putovanja ♥ (@rio_price_sa_putovanja) on Oct 19, 2018 at 11:19am PDT

Iskreno, mislim da je nakon više od 40 zemalja koje sam obišao, jedino Kenija opasnije mjesto od Brazila.

Ako bih morao odgovoriti samo sa da ili ne, je li je Brazil opasan, odgovor je da. Bez dileme. Brazil je opasan. To je činjenica dokazana kroz milijun malih primjera ljudi širom svijeta. Tek kad dođeš tamo, shvatiš koliko trebaš biti zahvalan na sigurnosti koju osjećaš kod kuće.

Još uvijek se sjećam dana kada mi je Nejtan, koji je boravio kod mene u Banja Luci, a koga sam imao priliku posjetiti u Sao Paulu, pričao o ovome.

Nije Brazil toliko opasan. Evo, ja već živim tamo 26 godina i nikada mi se ništa nije desilo. Dobro, jednom su mi kidnapirali mamu, ali osim toga, ništa se nije desilo.

Pa samo jednom ljudi, što vam je. Ok je to. Jel tako?

Mama je danas, hvala Bogu, ok. Živa, zdrava, nasmijana. Pili smo i sok zajedno neki dan. Fina žena jako.

ROBERT U GRADU DUHOVA NAKON ČERNOBILSKE KATASTROFE 'Prestravio me tepih od dječjih gas-maski po podu. Udžbenici i cipele leže u rasulu, ništa ne smijemo dodirivati, jezivo je...'

Jedan Kinez kojeg sam sreo u Riju, opisao ga je kao najljepši grad u kojem je ikada bio, ali u kojem se tijekom čitavog dana osjeća nesigurno.

Ono što ti mogu savjetovati je ako planiraš put tamo, obavezno se osiguraj. Nemoj ni razmišljati o tome. Čuo sam priče od par lokalaca da strance po bolnicama često 'deru' cijenama.

Korupcija je česta riječ u Brazilu

Čini mi se da je korupcija jedna od tri najčešće korištene riječi u riječniku jednog prosječnog Brazilca.

Osiguraj i svoju prtljagu prije nego što odeš, jer dug je put i nikada ne znaš šta se može desiti. Mene je višemjesečno putovanje po Južnoj Americi došlo oko 40-ak eura.

Šetanje noću tamo nije baš preporučljivo ako si sam. Naravno, to ne znači da ne trebaš doživjeti noćni život Rija. Čak naprotiv.

Obavezno izađi. Probaj kašasu i kaipirinju. Nauči malo sambe ili bossa nove. Noćni život ovdje gori. Ali uvijek se potrudi imati nekog lokalca sa sobom i budi u većem krugu ljudi. Drži se samo sigurnih zona. Ne budi avanturist ako Boga znaš. Većina Brazilaca koje sam upoznao po Europi, uvijek su mi govorili da im je nevjerovatno da kod nas možeš šetati u 3 ujutro po gradu i biti siguran.

Kod njih toga stvarno nema. Kad izađeš iz kluba, sjedneš u Uber i ideš dalje.

Čuo sam nedavno priču jednog putnika da se osjećao opasno u Rumunjskoj, zbog velikog broja djece koja žicaju.

Jedina razlika između djece u Rumunjskoj i u Brazilu, je što ovi potonji uz to što traže novac, imaju puške i pištolje, a ljudski život u nekim dijelovima vrijedi jako malo.

U većini dijelova grada ne bi trebalo držati telefon u ruci i pričati. Telefon se drži u džepu. Ako hoćeš nešto fotkati, uzmi, uslikaj i vrati. To je to. Nemoj pola sata škljocati okolo.

Sjećam se priče jednog tipa iz BiH koji je šetao Copacabanom sa društvom. U džepu je imao nešto sitno reala, a ruke su mu cijelo vrijeme bile u džepu. U jednom trenutku, stali su, on je uzeo telefon, opalio koji selfie, uslikao još koju fotku, vratio ruke u džep, a novca nema.

Ne nosi na sebi skupe stvari

Nitko, ali baš nitko od njih nije primjetio da ga je netko pokrao.

Pokušaj ne nositi na sebi skupe stvari. Ne zvjeraj okolo na način da u sekundi skontaju da si stranac. Act like a local što bi rekli. Ako vidiš da te neko promatra ili lagano ide iza tebe duže vremena, uđi u veću masu ljudi. Uđi u neki bar. Nemoj nikada ostajati sam na ulici. I ne boj se. Nauči i koju riječ portugalskog, radi sebe, ali i radi njih. To će jako cijeniti.

Jedan dio vremena koji sam proveo u Riju, živio sam u Lapi. Prvog dana, kada sam stigao tamo, vidio sam mrtvog čovjeka koji je ležao ispred zgrade u kojoj sam bio smješten. Doslovno na ulazu u koji sam trebao ući.

Robert Dacešin

On, sa nekih 40 i kusur godina, ležao je nepomično na zemlji, dok se nekolicina skupljala i samo promatrala. Dok sam prolazio pokraj njega, činilo mi se da u glavi ima rupu od metka.

Pa je li ovo realno? Čovjek je upucan ispred stana u kojem stanujem. A u…

Ali onda vidim da žena pokraj govori kako je pao sa zgrade. Navodno je volio popiti. Da li se sam bacio, ili je pao, nikada neću saznati. Mada, barem znam da se na ulici ne puca. Valjda.

I sad ti čitaš sve ovo i već negdje otkazuješ svoje planove za Brazil…

Molim te nemoj!

Ono što ti ja mogu reći je da se meni u ova tri tjedna ništa nije desilo. Apsolutno ništa. Nisam se čak osjetio ugroženim niti u jednom trenutku. Vozim se stalno lokalnim prijevozom, kupujem po lokalnim dućanima, spavam kod lokalaca i sve je savršeno sigurno. Kao u Banja Luci.

Pričao sam s par ljudi koji tamo žive više od 50 godina i nikada nisu imali apsolutno nikakav, ali nikakav problem.

Sve loše što sam čuo bile su priče drugih ljudi. Naravno, ovo ne znači da je sve bajno i krasno. Mnogo toga lošeg se dešava ondje, ali ako bismo gledali u postotcima, loše priče nisu ni 0,001%. Pa preko 200 milijuna ljudi živi ondje. Znaš koliko ljudi u Americi strada u obračunima bandi svakoga dana?!

Robert Dacešin

Problem je samo što se loš glas daleko čuje, a svaka negativna iskustva ljudi, obično se prepričavaju sa koljena na koljeno. Ona dobra, nekako budu brzo zaboravljena.

U Brazilu postoje određena pravila ponašanja.

Kroz čitav život uče nas da živimo i da se ponašamo po nekim pravilima. Kad smo u školi, uče nas da ne radimo buku i budemo mirni. Kad želiš nešto reći, digneš ruku. Kasnije, kada počneš izlaziti i imati djevojke, trebaš poštovati drugu osobu. Biti vjeran i iskren prema njoj. Svaka veza ima svoja pravila. Gotovo sve što radimo, određena su pravila ponašanja, koja su nam usadili tijekom života.

Tako moraš shvatiti da tvoj dolazak u Brazil podrazumijeva prihvaćanje i poštovanje određenih pravila. Ako bi postojao jedan savjet koji bih ti dao, bio bi da se ne ponašaš se na način kao što se ponašaš kod kuće.

Ne nameći svoja pravila. Nemaš pravo na to. Budi svjestan gdje si došao. Budi dio društva. Budi lokalac.

I da. Ne zaboravi uživati. Božji grad je zaista Božji.

Bježi dalje od favela

Znam da postoje mnoge ture i da će ti neki reći da je sasvim sigurno da ideš u favele, ali da li zaista želiš riskirati toliko?

Osobno poznajem par ljudi koji su posjetili favele i sve je bilo skroz ok. Živi ljudi. Nije im dlaka sa kose pala.

Pretežno se posjećuju dvije favele: Dona Marta – koja u posljednje vrijeme ipak ima malih sigurnosnih problema.

Rosinja – najveća favela Rija, gdje stanuje oko 200.000 stanovnika.

Dugo sam razmišljao da li da odem tamo. Šanse da ti se ništa neće desiti su 95 posto. Ući ćeš, obići malo, prošetati ulicama, vratiti se, bez ikakvih problema.

Ali zar zaista želiš riskirati tih 5%?

iStock

Hajde da napravimo jednu komparaciju. Zamisli da imamo dvije opasne situacije:

1. Penjanje na neku jako visoku planinu

2. Odlazak u favelu

Svaka ima svoje rizike. Različiti su, ali su tu.

Ono što je bitno je da kod penjanja na planinu, sve i dalje ovisi od tebe. Ti si taj koji 100 posto odlučuje o svojoj sudbini. Ti možeš upotrijebiti svu svoju snagu za penjanje. Možeš i trenirati prije odlaska tamo. Penješ se na manje planine, pripremaš za ono što te čeka...

Kod odlaska u favelu, ništa ne ovisi od tebe. Možeš se samo prekrižiti i moliti Bogu da će sve biti ok. Ali što ako se desi da netko baš u tom trenutku zapuca? Velike su šanse da neće, ali što ako? Veliki broj ljudi, kako turista, tako lokalaca, nastradao je ni kriv ni dužan u među vatri između policije i kriminalaca koji tu žive.

Ne treba ti to. Rio ima toliko drugih stvari koje možeš u njemu raditi.

Uživaj u njima. Bježi dalje od favela.

Još detalja o Robertovom putovanju po Brazilu pročitajte OVDJE.

Brazil

putopis

Rio de Janeiro

favele

Božji grad

Rio priče sa putovanja

newsletter

Prijavite se na Newsletter