KAD TI SE POD KOŽU ZAVUKU DIVLJAKUŠE OŠTRIH KANDŽI

"Ptice grabljivice su moja obitelj, svaki dan ih odvozim u šumu da slobodno lete ne ostavljam ih ni zbog godišnjeg odmora"


Vedrana Sunko
01.07.2019.17:00
"Ptice grabljivice su moja obitelj, svaki dan ih odvozim u šumu da slobodno lete ne ostavljam ih ni zbog godišnjeg odmora"

sažeto

Akademski glazbenik i kipar Vitold Košir već 35 godina živi s grabljivicama, dnevni boravak dijeli sa sovom, dok jastrebovi spavaju u velikim kavezima


Vedrana Sunko
01.07.2019.17:00

Neki ljudi imaju mačke jer su im psi previše zahtjevni. Treba ih stalno voditi u šetnju, a problem je i kome ih ostaviti na brigu kada ste na putu. Moj prijatelj Vitold Košir, kojeg od milja zovemo Ito, tome se može do suza smijati jer osim što ima lovačkog psa koji obožava trčati, kod kuće drži i tri ptice koje svakodnevno treba voziti u šumu da se malo razlete.

Kada je imao 19 godina nije mu bilo dovoljno što paralelno studirao likovnu i glazbenu akademiju, već je našao i poprilično neobičan hobi, koji mu je na određeni način obilježio narednih 35 godina života. Vitold je danas violist u Simfonijskom orkestru HRT-a, svira u bendovima The Plagijators i Cry Babies, kipar je i sokolar. 

„To je neka fascinacija iz djetinjstva koju je teško opisati, u početku sam mislio da sokolarstvo danas ni ne postoji, no imao sam sreću jer je preko puta mene na Pantovčaku živio Marijan Žižanović, koji mi je postao mentor i učitelj i od kojeg sam nabavio prve ptice“ prisjeća se Ito.

Privatne fotografije

Imao je različite vrste ptica, a posljednjih 10 godina je, kaže, sreću pronašao u Harris Hawku, grabljivici koja ima ugodan temperament, lako se veže uz vlasnika i njegovog psa te ih doživljava kao obitelj. Ovu neobičnu obitelj čine dvije cure Gita i Špela, te mužjak Hlapić, a neizostavni dio tima je umiljata kujica Gea. Uz to u paketu dolazi i sova Zova, koja, poput kontemplativne bakice, živi u dnevnom boravku. Za razliku od nježne sove, koja svojim glasanjem stvara meditativnu atmosferu u cijeloj kući i rijetko kada napušta dnevni boravak, jastrebovi većinom žive u velikim zasebnim kavezima.

Privatne Fotografije

„Našao sam je kada je bila jako mala, vjerojatno je ispala iz gnijezda, pa su vani za nju vrebale brojne opasnosti, počevši od mačaka do vrana. Sovu za razliku od drugih ptica tretiram baš kao kućnog ljubimca „ kaže Vitold te naglašava:

Ptice nisu životinje koje držiš doma, one me vuku da izlazim iz gradskog života i urbanih okvira te potiču u meni primarne instinkte, počevši od lova do uživanja u svakom godišnjem dobu, promjenama vremena i prirodi. Da njih nema sigurno ne bih toliko boravio u prirodi. One me natjeraju da odem u šumu i tek kad se vratim, shvatim koliko mi je loše bilo prije nego sam otišao.

Privatne fotografije

Kad imaš grabljivice, kaže Ito, najvažnije je naći vremena i omogućiti im dnevnu dozu slobodnog leta. Koliko će taj let trajati, teško je prognozirati jer ukoliko je ptica sita, vlasnik je teško hranom može namamiti na ruku. Imala sam priliku osobno svjedočiti trenutcima kada Ito moli svoju Špelu da siđe s grane. Ignorirala ga je sve dok nije odustao i sjeo ispod stabla. Kad to vidiš, shvatiš da je u pitanju velika ljubav.

Privatne fotografije

Koliko je nekome stalo do životinja najbolje se vidi i iz toga kako ih hrani, a Ito za svoju grabežljivu zračnu obitelj nabavlja samo prvoklasne obroke. U šali zna reći da ni za svoju hranu ne bi davao toliko novca.

„Ljubav dolazi kroz želudac, a tako je i s grabljivicama. Jedu samo sirovo meso i nije pitanje količine, već kvalitete jer o tome ovisi hoće li biti mentalno i fizički u vrhunskoj kondiciji“ kaže Košir te dodaje „ Ptice uvijek poznaju svoje vlasnike, a ova vrsta i kad je puštena da slobodo leti, neće otići daleko od vlasnika i psa jer ih doživljava kao svoju obitelj i tim. S druge strane ptice izvodim na letenje pojedinačno jer ne podnose konkurenciju. Ne bih rekao da su ljubomorne, više su teritorijalne.“

Privatne fotografije

Koliko je vezan uz svoju ptičju obitelj najbolje se vidi po tome što zbog njih nikada ne napušta Zagreb na duže od četiri dana, čak ni kad je godišnji odmor u pitanju.

„Naprosto nisam miran kad se netko drugi brine o njima, nije uopće bitno tko je u pitanju“, kaže Ito, za kojega bi ste možda mogli pomisliti da je povućena osoba koja više voli prirodu, nego gradsku vrevu. No situacije je zapravo poprilično drugačija.  mislim da nisam upoznala društveniju osobu od Ite, a to se pokazalo itekako velikom prednošću u situacijama kad mu nestane ptica.  

 Zna se dogoditi da izgubim pticu, događalo se da tijekom lova otiđe predaleko za plijenom  ili da slučajno loše zatvorim vrata kaveza.  No tu postoje dvije velike sreće, jedna se zove telemetrija, radio sustav za pronalaženje ptica uz pomoć odašiljača koji nose na nozi, a druga su društvene mreže, putem kojih moji prijatelji organiziraju spontane potrage za mojim pticama. Zahvaljujući brzini društvenih mreža i mobitelima vrlo brzo do mene stigne informacija gdje su viđene.

Zbog ptica mu društveni život definitivno ne pati, no pitanje je kako bi se u toj letećoj, grabežljivoj i poprilično teritorijalnoj obitelji na primjer snašla Itina supruga.

 „Držanje ptice nema uzročno posljedičnu vezu s mojim bračnim statusom“,  kroz smijeh će Ito, „No budući živim s pticama već 35 godina, logično je da su mi postale obitelj i jedan od prioriteta u životu.“

100posto priča

ptice

sokolarstvo

Vitold Košir

grabljivice

newsletter

Prijavite se na Newsletter