TAMNA STRANA RADA NA LUKSUZNIM JAHTAMA

Radi se od jutra do mraka, s posla se leti zbog najmanje sitnice, a u slučaju smrti samo vas ostave i nastave ploviti svojom rutom


Vedrana Sunko
20.06.2019.17:00
Radi se od jutra do mraka, s posla se leti zbog najmanje sitnice, a u slučaju smrti samo vas ostave i nastave ploviti svojom rutom
Profimedia

sažeto

Rad na luksuznoj jahti je opasniji od onog na naftnoj platformi, a budući da rijetko pristaju u marinama radnici nemaju istu pravnu zaštitu kao oni koji rade na kopnu


Vedrana Sunko
20.06.2019.17:00

Samo prošle godine bilo je 145 novih milijardera pa rastu i narudžbe za novim superluksuznim jahtama duljim od 24 metra. Ovog trena gradi ih se više od 500 u brodogradilištima po svijetu. 

Kad njegov šef poželi neku posebnu namirnicu, Dirk Zimmerman, 35-godišnji chef na superjahti, sjeda u helikopter i kreće u potragu ne bi li ugodio bogatašu. Kako sam kaže, mnogo je puta letio s jahte u potrazi za tikvicama u Omanu, tartufima u Argentini ili pak za rajčicama koje rastu na obližnjem pacifičkom atolu.

Šokiralo bi vas kad bi znali koliko su novca u stanju potrošiti, ali dvosatni let helikopterom u potrazi za hranom me uvijek razveseli, kaže Zimmerman dok priprema sushi u profesionalno opremljenoj kuhinji 60-metarske jahte St David usidrene u Monaku.

Dok je to jednima posao iz snova, mnogi znaju da postoji i druga strana medalje. Nesreće, povrede, smrti sastavni su dio ovog posla i rad na jednoj takvoj superjahti može biti opasniji od rada na naftnoj platformi.

U slučaju nesreće ili smrti nema se koga tužiti

Samo u posljednjih nekoliko godina trojica mladih članova posade izgubili su život dok su služili svojim bogatašima. Takve superjahte obično bez prekida plove oko svijeta i samo nakratko pristaju u neku marinu, a razlog je upravo taj da se ne moraju nigdje registrirati i plaćati poreze.

MOJ ŽIVOT NA CRUISERIMA (1. DIO) Plakao sam u wc-u od silnog stresa, ubijao se u poslu, a kad sam napredovao počeo sam tulumariti dok me jedna plavuša skoro nije došla glave

Zato i posade ne mogu imati istu pravnu zaštitu kao oni koji rade na kopnu. Obitelji se žale da u slučaju nesreće ili smrti, nemaju koga tužiti, a da nikad, baš nikad nisu dobili izraze saučešća, a kamo li pomoći u slučaju pogibije njihovih najmilijih, kao što se nikad nitko od bogatih vlasnika jahti nije pojavio na sprovodu.

Michael Hanlon imao je 22 godine kad je u ožujku 2013. dobio posao iz snova i postao instruktor vodenih sportova na 62-metarskoj jahti 'Faith' u posjedu kanadskog modnog milijardera Lawrencea Strolla. Ni mjesec dana kasnije, a prije no što je zaradio prvu plaću od oko 3500 dolara, bio je mrtav. 

Profimedia

Jahga Faith vratio se umoran nakon noćnog provoda izvan broda u Antibesu na francuskoj rivijeri. Odradio je dvije smjene turista, radeći dan i noć, a onda je otišao u lokalni bar proslaviti što je prvi put u životu preplovio Atlantik.

No, kako se jahta noću zaključava, on je pokušao ući na nju neslužbenim izlazom za slučaj opasnosti. Pao je s gornje palube i udario glavom u mol, te potonuo. Njegovo tijelo pronašli su tek idući dan.

Jacob Nichol iz Cornwalla umro je prošle godine kad mu je bilo tek 24. Dvije godine proveo je u bolnici s teškom povredom mozga nakon što je pao sa superjahte dok ju je čistio.

Dvije godine u komi bio je treći asistent, a kobnog dana je bio vezan sigurnosnim užadima dok je prao jahtu iako to uopće nije bio njegov posao. Pao je i slomio lubanju. Ruski multimilijarder Alexander Mamut, u čijem je posjedu 90-metarska jahta, nije bio tada na brodu. Nakon deset dana u komi u bolnici u Palma de Mallorci, prebačen je u rodni grad i od tada mu je trebala konstantna medicinska skrb i njega.

Obitelj je sama morala angažirati ronioce ne bi li pronašli tijelo

Godine 2010. Robin Black dobio je poziv od kapetana 15.000.000 funti vrijedne superluksuzne jedrilice 'Burrasca' da bude časnik zadužen za putnike i opremu. Upravo se bio održavao yacht-show u Monaku.

Kako je kapetan ispričao ocu, Robina nisu vidjeli 24 sata, od trenutka kad se brod kojim goste s jahte prevoze do obale, a kojim je upravljao Robin, sudario s drugim čamcem. Uplakanoj obitelji kapetan je rekao da ne brinu, da će njegove osobne stvari ostaviti policiji u Monaku i da će u more baciti cvijeće, a onda su isplovili dalje zacrtanom rutom.

Profimedia

"Ne mogu vjerovati da je jahta isplovila prije no što su pronašli tijelo mog sina i prije no što smo mi doputovali u Monaco. Ne mogu vjerovati da u takvoj tragediji oni jednostavno dižu sidro i odlaze, a rodbinu ostavljaju da se sami bave s papirima, policijom i svim drugim", govori Robinova majka.

Kako kažu, ne znaju ni čija je 'Burrasca', mogu samo pretpostavljati da je u vlasništvu nekog ruskog tajkuna, ali to nitko nije dužan otkriti. Ekipa s jahte nije niti angažirala ronioce koji bi eventualno pronašli Robinovo tijelo. Ronioce je angažirao obiteljski prijatelj koji je kapetan druge superjahte, no ronioci nisu uspjeli pronaći Robina jer u trenutku potonuća nije imao na sebi prsluk za spašavanje. Također, nije imao ni životno osiguranje. 

Profimedia

Ne zna se čiji zakon je na snazi jer se plovi međunarodnim vodama

Kad nešto pođe po zlu, dodatni problem sa superjahtama je taj da je sasvim nemoguće saznati i razumjeti čiji zakoni bi se trebali primijeniti. Brodovi često plove u međunarodnim vodama, na dnevnoj bazi vodi ih osoblje i menadžment kompanije kojoj se ne zna vlasnik, a brodovi su obično registrirani u offshore kompanijama u zemljama poput Paname ili Djevičanskih otoka.

Da stvar bude gora, brodovi mogu biti registrirani u nekoj trećoj zemlji i ploviti pod njezinom zastavom iako tamo uopće nisu stacionirani. Tako je i 'Burrasca' u trenutku Willove smrti, bila registrirana na Karibima. Britanija nije tražila istragu, a lokalne vlasti su to proglasile nesretnim slučajem.

"Život na brodu je fenomenalan za vlasnike jer tu dobivaju uslugu sa sedam zvjezdica. Ali za časnike i posadu to je sasvim druga priča", kaže Danny McGowan, strateški organizator u udruzi pomoraca Nautilus International. Došao je na show u Monako iz ureda u Londonu da bi upozorio upravo na pogibije mladih radnika i da bi upozorio na opasnosti ovog posla u industriji koja se smatra vrhuncem glamura.

"Posade rade svaki dan bez predaha, nerijetko od jutra do mraka, pa i dulje. Ne samo da pogibaju. Ima tu na tisuće drugih ozljeda, ali i povreda radnog prava. Posadi se, pri ulasku u brod putovnice oduzimaju, a izbacuje ih se i za najmanju pogrešku. Vlasnici jahti na posadu gledaju kao na 'potrošnu i zamjenjivu radnu snagu'. Nisam tu da bih se borio protiv multimilijardera, nego da zajedno s njima ovaj posao unaprijedimo", kaže McGowan za The Guardian.

posao

superjahte

miljarder

luksuzne jahte

radnici na jahtama

newsletter

Prijavite se na Newsletter