Ladanje (6)

Rekla sam djeci 'Nedostajat ćete mi' kad sam ih ispraćala baki u Slavoniju, ali sam im lagala


Lada Novak Starčević
22.07.2018.11:15
Rekla sam djeci 'Nedostajat ćete mi' kad sam ih ispraćala baki u Slavoniju, ali sam im lagala
iStock

sažeto

Sin i kćer dio ljetnog odmora provode s mojom svekrvom, a ja uživam u slobodi. I zbog toga ih ne volim ništa manje


Lada Novak Starčević
22.07.2018.11:15

Sjećate li se uzbuđenja dok ste kao srednjoškolac čekali da starci odu nekamo navečer van? Bit ćete sami kod kuće nekoliko sati. Odmah radite listu gostiju ili se bacate pod tuš da dočekate mirisni svoju tadašnju simpatiju zbog koje ste rezali žile. A tek ako bi se roditelji odlučili na dulji odmor izvan grada... Sreći nije bilo kraja!

Na fakultetu ste možda već živjeli sami i iskušavali sve što ta neopisiva sloboda nudi. Ja sam ostala u roditeljskom domu i na studiju, a osamostalila sam se tek nešto kasnije. To samo znači da je žudnja za samo mojim prostorom trajala dulje.

Nema do osjećaja slobode prve noći u svom vlastitom stanu (OK, bankinom s pravom korištenja). Lijenčariš kad želiš, kuhaš za sebe kad i što želiš, puniš kadu kad želiš, tulumariš kad želiš. Na vrhu si svijeta!

Kad poželiš pobjeći iz vlastite kuće

I onda dođe dijete. I više nikad niti ne spavaš kad želiš. Mirisna beba preuzme ti život. Sretna si kad raščupana i umorna srkneš kavu s frendicama.

U početku je odvajanje od dojenčeta ionako fizički teško izvedivo, a ako sam i uspjela organizirati neki baby sitting on je najčešće bio u svrhu bijega iz kuće. Da, iz te iste kuće koju sam željno iščekivala i o njoj kao tinejdžerica maštala kao ultimativnoj slobodi. 

Polako se iskradate na prstima da vas dijete ne čuje i počne neutješno plakati. Svi ti izlasci prvih godina djetetovog života su mi bili ispunjeni nekim neobičnim osjećajem krivnje.

To je još jedna u nizu stvari koje vam nikad nitko nije rekao, a posebno ne mama koja na pitanje 'Jel' porod boli?' i dan danas kaže 'Ma zaboraviš sve'. Ne zaboraviš, ali dobro, to je neka druga tema.

I tako je prolazila godina za godinom. Jedno se dijete činilo premalo za ljetni odlazak baki u Slavoniju pa je brzo došlo drugo. Nekako u silnoj životnoj zbrci potisnula sam tu mogućnost da ću ikad više biti sama u svojem domu. Još sam ja u nezavidnoj situaciji jer mi djeca idu u školi i vrtić u grad, koji je od našeg sela udaljen 20-ak minuta vožnje. Pa kad ih jednom odvezem, ako sam i slobodna, rijetko se vraćam kući nego obavljam sve što trebam.

U sedam godina doma sam bila sama samo 40 sati!

Nakon nekih sedam godina majčinstva sam pokušala izbrojati i došla do zapanjujuće brojke od možda 40-ak sati koje sam provela sama kod kuće. ČETRDESET SATI! I već tad je odluka pala, klinci idu baki. 'Po mogućnosti na što dulje', šapnula sam mužu. On je u šali rekao da misli da ih on više voli od mene. Ne, samo sam više s njima.

I tako sam, kao i lani, prošli ponedjeljak djeci spakirala kofere. Nježno sam ih izgrlila na rastanku.

Kćer je rekla 'Nedostajat ćeš mi', ja sam odgovorila 'I ti meni', znajući da lažem. Veselila sam se kao malo dijete. Ili bolje reći kao razulareni tinejdžer.

Kad sam ostala sama otvorila sam širom sve prozore i počela razmišljati o velikom spremanju. Pa sam odlučila da mi to sad ne treba. Veliki planovi o tulumarenju i druženju sa svim prijateljima iz imenika u mom telefonu su iščezli. Toliko sam umorna da želim napokon samo gledati u zid. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila sama sa sobom. Osim u autu, a onda ionako najčešće razmišljam hoću li zakasniti ili ne. 

Lada Novak Starčević

Drugi dan sam i ulickala stan, ali je najveća fora u tome što je već danima u istom stanju. Nema mrvica, nema suđa. Nema ni ručka, ako ćemo iskreno, ali me boli briga. 

Sin u suzama: 'Boli me koliko mi nedostajete'

Čak mi se i posao čini kao mačji kašalj. Uopće ne vidim problem, odradiš tih osam sati ili koliko treba, a ostalo vrijeme je samo tvoje. Surfaš bez osjećaja da radiš nešto loše i misliš 'moram više pričati s djecom'. Piješ kavu tako sporo da popodne shvatiš da je pola ostalo jer je postala prehladna. Odradiš neki poslovni zaostatak kasno popodne i ne osjećaš se da nekoga zakidaš. Dogovoriš spontani izlazak i ne gledaš na sat...

I onda već drugi dan čujem se sa svojim voljenim 5-godišnjakom. Grcajući u suzama zapomaže 'Boli me koliko mi nedostajete'. Drugi dan, bogu hvala, bez suza: 'Nabrao bih ti sve ruže iz bakinog vrta i dao'. Majčino srce se pokidalo u tisuću komada.

Treći se nismo čuli jer je nakon kupanja i lude zabave s bakom i sekom zaboravio na nas, a četvrti mi je poručio da mene i tatu sanja. Patnje mladog Werthera su ništa prema njegovoj tuzi. Ljubav moja najdraža...

Ali, nisam pokleknula i pohitala k njemu. Ostalih 23 i pol sata u danu sa sestrom uživa i veseli se bakinom voćnjaku, prekrasnom dvorištu, kupanju i ugađanju u svemu što želi.

Lada Novak Starčević

Dogovorila sam s mužem da ostanu još koji dan.

Jer, ljudi, ja napokon sjedim na svom kauču na miru i gledam seriju. I odmaram. Mislim, zasluženo.

I ne, ni malo se ne osjećam kao nemajka. Djecu trebamo nekad pustiti iz naših posesivnih ruku i priuštiti im samo njihova veselja i iskustva. Ionako ćemo se vrlo brzo opet svi četvero grliti u našem krevetu i brojati dane do 'Sama u kući - drugi dio'.

djeca

majčinstvo

Ladanje

ljetovanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter