Ispovijest Zagrepčanke

Rodila sam treću kćer u dnevnoj sobi, a posteljicu smo spremili u frizer i posadit ćemo je pod drvo u našem dvorištu


Lada Novak Starčević
30.04.2018.12:00
Rodila sam treću kćer u dnevnoj sobi, a posteljicu smo spremili u frizer i posadit ćemo je pod drvo u našem dvorištu
Privatni album

sažeto

Ekonomistica Katarina Škudar (32), majka tri djevojčice, ispričala je za 100posto kako je ispunila svoj san i rodila u intimi svoga doma


Lada Novak Starčević
30.04.2018.12:00

Starije kćeri Emu (10) i Lotu (8) rodila sam u bolnici u Varaždinu. Išla sam tamo iz Zagreba jer sam čula da se oni ne upliću u odluke rodilje, također nema ni nepotrebnih pregleda. Nekako sam oduvijek željela imati potpunu kontrolu nad svojim porodom. 

Nikada neću zaboraviti kad me tamošnji ginekolog Dr. Jukić pitao na jednom od prvih pregleda 'Kako vi zamišljate svoj porod?'. Zateklo me to pitanje, nisam nikad puno mislila o njemu. To je jedan od najintimnijih i najvažnijih događaja u životu, a nekako se odrađuje po automatizmu. Postoje neki bolnički obrasci i ako ne radiš po njima si čudan.

Kad sam svojoj okolini rekla da ću rađati u Varaždinu, svi su se čudili. Postavljali su razna pitanja,'zašto mi se da voziti do tamo, poznajem li tamo nekoga?'.

Zato sam, kad sam prije tri godine odlučila treće dijete roditi kod kuće, to svima prešutjela, čak ni roditelji nisu znali. Jedino sam se povjerila sestri.

Iako su čak i naše mame još normalno rađale kod kuće, danas se to čini kao neki hir. A zapravo je sve vrlo prirodno.

Kroz porod nisam samo rodila djecu, rodila sam se i ja kao majka. Moji bolnički porođaji bili su neopisivo lijepi. Imala sam primalje koje su me poticale, bodrile me i ohrabrivale, a uz sve to imala sam uz sebe i supruga koji mi je bio sva potrebna moralna i emotivna podrška.

Muž i ja smo se nakon mog drugog porođaja šalili da smo toliko iskusni nakon svega da ću treće dijete, ako ga bude, roditi doma. On, koji mi je na oba porođaja bio velika potpora, rekao je da je ionako sve vidio.

Žena mora biti sigurna, vjerovati u svoje tijelo

Nisam control freak, ali niti preopuštena osoba, jednostavno sam se dobro informirala. Nisam puno prepustila slučaju. To nije odluka koja se donosi preko noći. Žena mora biti sigurna, vjerovati u svoje tijelo, educirati se i biti racionalna. Ja sam znala da to mogu.

Počela sam gledati snimke o porođaju kod kuće, čitala sam priče s poroda, ali i stručnu literaturu. Knjige primalje Ine May Gaskin su mi bile posebno korisne. Otišla sam i na trudnički tečaj u Rode, okružila se za ženama sa sličnim iskustvima.

No, naravno, u Hrvatskoj takva odluka nije potpuno jednostavna. Naime, porod kod kuće nije nikako reguliran kod nas. On nije ilegalan, ali dosta ga je komplicirano izvesti.

Babica se mora dovesti izvana tj. iz neke od zemalja Europske unije jer primalje iz naših bolnica ne smiju raditi izvan svoje ustanove.

Bila sam oko šest mjeseci trudna kad sam pronašla svoju. Puno su mi pomogli razni forumi i grupe žena sa sličnim iskustvom. Primalja je bila iz EU, a komunicirali smo na engleskom. Hrvatice često koriste usluge austrijskih, talijanskih, ali i slovenskih primalja, ponajviše jer je jezična barijera manja, a i brže dođu na porođaj.

Većina ih se želi što prije upoznati. Ja sam otišla k njoj i kad smo se sastale odmah smo kliknule. Primalja je napravila procjenu tijeka trudnoće i mojeg zdravstvenog stanja. Kako se radilo o niskorizičnoj tj. sasvim zdravoj i normalnoj trudnoći nije bilo prepreka za kućni porod.

Kontrolirala sam se privatno. Mislim da je baš bio dan termina kad sam bila na posljednjem pregledu. Sa svojim ginekologom sam se dogovorila da se javim ako ništa neće krenuti u idućih sedam dana.

Lagani trudovi su trajali nekoliko dana, suprug je već bio izvan sebe. Skoro tjedan dana sam imala kontrakcije.

Dva dana zaredom popodne bi se prilično zahuktale. Bila sam uvjerena da je porod krenuo. Suprugu bih rekla da idem leći pa ćemo vidjeti, a onda bih zaspala. A on bi pola noći proveo čekajući. Bio je već lud od iščekivanja.

Nabavili smo bazen za porode koji je čekao u dnevnoj sobi. Prošao je već četvrti dan nakon termina i dalje – ništa. 

Privatni album

Došao je 5. kolovoz, Dan zahvalnosti, pa je bio neradni dan. Svi četvero smo bili kod doma pa smo ujutro otišli kćeri kupiti školsku torbu.

Bili smo i u špeceraju. Na putu kući smo svratili i do parka. Skuhala sam ručak, oprala suđe… Sve je bilo nekako mirno, pravi praznični dan.

Stavili smo djecu spavati negdje oko 15 sati. Ja sam legla u spavaću i odspavala nekih sat vremena.

Kad sam se probudila osjetila sam da su trudovi postali jači. Morala sam često na wc. Krenulo je čišćenje. Zbilja me šarafilo. Shvatila sam da to mora biti - to. Odmah smo nazvali primalju koja je rekla da kreće na put.

Muževa teta koja živi u susjedstvu došla je po starije kćeri. Tata im je objasnio da ja rađam. Mislim da im nije bilo baš najjasnije što će se desiti kroz nekoliko sati, ali nisu puno pitale. Vidjevši bazen u dnevnom boravku poželjele su se okupati nakon što mama rodi, ali to im se ipak nije ostvarilo.

Meni nije pasalo društvo, povukla sam se u spavaću sobu, spustila rolete i kleknula sam na bračni krevet.

Suprug je napumpao bazen usred dnevne sobe, šlaufom je napunio vodu iz kuhinjske pipe.

Ja sam cijelo vrijeme bila na sve četiri. Ne znam točno kada, ali meni se činilo brzo, stigla je i primalja. Tada su me pozvali da dođem u bazen.

Bila sam gola. Voda je bila ugodna, tjelesne temperature. Osjećaj je bio ugodan, kao da su bolovi malo popustili. Sa strane smo pripremili veliki crveni ručnik. Kupili smo ga posebno za našu curicu koja stiže. Imali smo u blizini i njezinu prvu odjeću, sterilne gaze.

Suprug je bio uz mene i držao me za ruke

Primalja dobro razumije ženu, čak i po njenom govoru ona zna u kojoj je fazi porođaja. Naravno, još tijekom priprema pričali smo o tome što ako nešto krene po zlu. Babica je ta koja mora procijeniti opasnost. To je dogovor. Zato treba imati potpuno povjerenje u nju. Ona odlučuje o odlasku u bolnicu ako krene nešto loše i to još u trenutku kad ima dovoljno vremena da sve prođe dobro.

Dogovor je bio da ako treba idemo u najbližu bolnicu, u našem slučaju to je Sveti Duh.

Bitno je samo da žena sluša svoje tijelo, intuicija nam sve govori.

Suprug je sjedio na stolčiću ispred mene. Ja sam bila oslonjena na rub bazena, a on me držao za ruke.

Bio je jako smiren, uvijek je takav. Vrlo je prisutan, osjeća što i kako treba.

Još na prvom porodu je babica rekla da bi mog supruga trebalo zaposliti u rađaoni. 'Ne trebaju tebi lijekovi protiv bolova kad imaš njega', govorila je uz smijeh.

Tih posljednjih sati nismo pričali. Nema tu puno priče. Suprug mi je ponekad uputio koju riječ potpore. 'Ti to možeš, super ti ide', tiho mi je ponavljao.

Primalja je bila iza mene. Radila mi je pritisak na donji dio leđa i kukove. To olakšava trudove. Povremeno je prijenosnim CTG-om provjeravala otkucaje bebina srca. Bila je nasmijana i smirena.

Privatni album

U jednom trenutku sam je pogledala, nasmiješila mi se, znala sam da je sve ok.

U sobi je bilo mračno, vani je padala ljetna kiša.

Iako je bilo ljeto, upalili smo i grijanje. Bilo je jako toplo. Kažu da je tako dobro za bebu.

Trudovi su bili vrlo jaki i bolni. U nekom trenutku potpuno sam se izgubila, kao da nisam bila tu.

Pred sam izgon mi je puknuo vodenjak. Primalja me baš bila upozorila da će se to vjerojatno uskoro dogoditi. Čulo se glasno pucanje, kao da je netko zapucketao prstima.

U jednom trenutku sam pomislila da mi je dosta. Sjela sam. Boljelo je jako, bila sam umorna.

'Ja više ne bih, probala bih nekako drugačije', taman sam zaustila, a onda se više nisam mogla pomaknuti. Primalja mi je rekla da imamo i stolčić i da ako želim izađem iz bazena. No, odjednom me opet jako zašarafilo i kleknula sam.

Bila sam glasna kao lavica

Bila sam glasna. Muž kaže da sam kao lavica, ja bih rekla da se derem. Prvo je to mumljanje, a pred kraj je i glasno urlanje. Ti zvukovi pred kraj pomalo podsjećaju i na spolni čin.

No, nisam se sputavala. Znala sam da glas u porodu pomaže, treba se koncentrirati na duboke tonove.

Dva truda nakon toga sam rodila našu Ritu. Uspravila sam se, digla jednu nogu kao da ću ustati. Zapravo sam nesvjesno pomaknula zdjelicu da ona nađe put.

Gledala sam ju kako izlazi, primalja mi ju je pogurala kroz noge, vidjela sam je kako se okreće u vodi. Odmah je micala rukice i nožice, imala je otvorene oči i gledala je svijet u koji je došla. Primila sam ju i stavila ju na sebe. Pokrili smo ju ručnikom. Kad sam je digla je treptala, savršena, ružičasta...  

Nije plakala, bila je potpuno mirna. Samo je kihnula. Primalja joj je očistila nosić.

Privatni album

Budući da je prostorija bila zamračena ona je upijala sve oko sebe. Puzala je po meni, kao da se pridigla i pogledala u mene i muža. Bila sam u potpunom stanju blaženstva.

Ljudi zamišljaju porod kao čin pun krvi, ali je sve vrlo čisto. Krvi nema dok se posteljica ne odljušti.

Tada sam izašla iz bazena. Otišla sam u spavaću sobu s bebom na rukama. U hodu su me brisali su ručnicima, plahtama… Počela je dojiti. Tada je došla i moja sestra. Ona je trebala slikati porod, ali nije mislila da će sve proći tako brzo. Bila je oduševljena.

Brzo sam porodila i posteljicu. Kad dijete počne dojiti navala oksitocina potakne njen porod.

Suprug i babica su posteljicu pregledali u kadi 

Nismo joj odmah prerezali pupčanu vrpcu nego smo je stavili u posudicu pored mene i beba je još neko vrijeme bila povezana na nju. Krv u posteljici je djetetova krv i čekali smo da se sva vrati našoj bebi.

Nakon razdvajanja, suprug i primalja su posteljicu razvukli u kadi i pregledali su je. Muž je kasnije komentirao da je porod ništa prema izgledu posteljice koja izgleda kao alien.

Prije smo pripremili i posudu u koju ćemo spremiti posteljicu. To je bila obična plastična posuda od sladoleda. Ona u koje inače zamrzavamo hranu.

Postoji jedan lijepi običaj da posteljicu zakopaju ispod mladog drveta i to je onda drvo tog djeteta. To smo željeli napraviti, ali već dvije i pol godine čekamo da se napokon preselimo u svoju kuću gdje ćemo je staviti u dvorište.

Do tad je posteljica u škrinji. Nismo na njoj napisali što je. Muž jedini uzima namirnice iz škrinje, a on ju je dobro zapamtio.

Primalja je izmjerila našu kćer – bila je teška 3790 grama i dugačka 51 centimetar.

Privatni album

Primalja mi je pomogla da se dignem, vodila me do naše kupaonice, pomogla mi da uđem u kadu i pazila na mene dok se tuširam. Bila sam nasmijana, puna energije. Bila sam zahvalna na njenoj podršci i prijateljstvu. Povezale smo se zauvijek.

Ženska energija i emocije koje osjetite prema ljudima koji nenametljivo i podržavajuće sudjeluju u vašem porodu, bez da ga ometaju, je nešto posebno.

Za to vrijeme su se tata i Rita upoznavali i mazili.

Kad je sve obavila oko bebe i kad se uvjerila da je sve dobro s nas obje, oko dva sata nakon poroda, primalja je otišla. 

Sestra me pitala što bi jela, a ja sam zamolila tijesto sa šećerom. Zadnji put sam ga jela kao mala, ali sam željela samo to. Bila sam gladna kao vuk.

Muž je tada otišao po kćeri. One su bile oduševljene svojom novom sekom. To jutro i tu večer je sve bilo normalno, jedino je sad s nama bila i naša nova članica obitelji. Zaljubljivali smo se svi skupa.

Bila sam smirena jer se uopće nisam morala odvajati od starije djece i sve je teklo vrlo prirodno i smireno.

Privatni album

Cure su otišle spavati u svoju sobu, ali su bile toliko uzbuđene da su nam dolazile skoro do ponoći stalno provjeravati što radi naša mala štruca.

Tri dana kasnije smo otišli na pregled pedijatru. Ja sam otišla ginekologu na pregled. Sve smo prije obavijestili tako da nije bilo nikakvih problema.

Kad smo ispričali roditeljima da je porođaj bio doma, pitali su nas zar nismo stigli u bolnicu. Mama mi se i dan danas čudi. Ja sam uvijek bila plačljivo dijete, mrzim krv. Uvijek je govorila 'Kako ćeš ti takva roditi?!'.

Sada se divi mojoj hrabrosti. I moj djed, koji se i sam rodio kod kuće, je jako ponosan.

Moja sestra je prije godinu i pol isto rodila doma. Bila sam s njom tada i držala je za ruku.

Zbog nje sam odlučila i sama postati doula i pomagati drugim ženama na porođaju. To je prekrasno iskustvo, neusporedivo s ičime. 

Porođaj kod kuće nije za svakoga. Žena se mora osjećati sigurno u svoju odluku, imati uz sebe partnera koji je podržava, primalju koja je stručna... Mislim da je najbitnije da žena ima pravo izbora i odluke da rađa na mjestu koje joj ulijeva sigurnost. 

To je iskustvo koje te promijeni zauvijek i htjeli mi to ili ne, na ženi ostavlja neizbrisiv trag. A da bismo mogle biti što bolje majke je jako važno da imamo pozitivno iskustvo rađanja sa što manje trauma. I da naša djeca imaju što nježniji i sigurniji početak života.

100posto priča

majčinstvo

porođaj

porod kod kuće

doula

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter