Ladanje (1)

S trideset godina sam se iz nebodera preselila u malo mjesto kraj Zagreba. Nisam imala pojma što me čeka, ali se isplatilo


Lada Novak Starčević
23.05.2018.10:55
S trideset godina sam se iz nebodera preselila u malo mjesto kraj Zagreba. Nisam imala pojma što me čeka, ali se isplatilo
Privatni album

sažeto

Ako maštate o preseljenju imajte na umu da se u kući novac topi puno brže nego u stanu


Lada Novak Starčević
23.05.2018.10:55

"Kako će ti dijete ići na klavir?", pitala me mama zabrinuto kad sam joj ponosno objavila da ćemo jednosobni stan na Knežiji zamijeniti za vikendicu u Vukomeričkim Goricama. Nije da sam tada imala dijete, pa sam samo odmahnula rukom.

Odrasla sam na petom katu nebodera na zagrebačkoj Savici, glavna igra bila mi je ‘lopova I pandura’ po 16-katnom neboderu. Sadila nisam nikad ništa, nisam uživo vidjela niti kravu, a najveća veza s prirodom su mi bile šetnje po savskom nasipu. Ipak, kad je moj muž, rodom Slavonac, prije deset godina počeo maštati o našoj kućicu u cvijeću, nisam se puno opirala toj ideji. 

Sada mislim da je u pitanju bila mladost-ludost. Nisam preracionalna osoba pa nisam puno razmišljala o svemu. Iskreno, nisam imala pojma što me čeka.

Prvi plan je bio da kuća bude najviše 10 kilometara od grada, ali su se kriteriji spuštali obrnuto proporcionalno s cijenama nekretnina.

Istina je da, ako niste naslijedili nikakvu nekretninu ili nemate ušteđevinu, a želite živjeti u kući, lakše si ju je priuštiti negdje u daljoj okolici grada.

Privatni album

U našu kuću i imanje smo se zaljubili čim smo ih vidjeli. Nalazi se na osami kraj šume, a u ulici živi desetak obitelji. Budući da se radi o vikend naselju imamo i tridesetak vikendaša koji dolaze samo u toplim mjesecima i tada uživaju u svojem miru.

Ako maštate o preseljenju imajte na umu da se u kući novac topi puno brže nego u stanu. Prvo što nas je iznenadilo nakon kupnje je ogroman posao koji nas je čekao da vikendicu pretvorimo u obiteljski dom. Srećom, imali smo pomoć suprugovih stričeva građevinara pa nismo potpuno financijski propali tih prvih mjeseci. I kasnije na kući uvijek ima nešto što treba popraviti ili zamijeniti. Ili, jednostavno napraviti boljim.

Grijanje je važna stavka

Uveli smo centralno grijanje na drva i to je uistinu najjeftinija opcija. No, tko god to odabere čeka ga puno posla. Također, računajte da u kući baš nikad tijekom zime ne može biti toplo kao u stanu. Mene, kao razmaženo gradsko dijete, to je šokiralo. Doslovno sam izbjegavala hodati po kući da ne moram proći hladnim hodnikom. Tek sam se posljednje dvije-tri godine privikla na temperaturu u kući zimi. Na preugodan hlad u kući ljeti se nisam morala navikavati. Plus i minus su uvijek važni, a odlaskom na selo bitno je prihvatiti teškoće i veseliti se dobrome.

Privatni album

U prvoj godini nakon preseljenja nisam se ni stigla priviknuti na sve novosti, a onda je stigla beba. Kćer nam se rodila u zimu i prva dva mjeseca nismo imali gdje u šetnju. Napadao je snijeg, a vožnja s kolicima gore-dolje po našoj ulici nije bila privlačna opcija. Također, u mom mjestu nema nogostupa pa se stvari kompliciraju.

Sestra i mama sa svojim poslovima i obavezama u gradu nisu mogle samo skoknuti do nas i to mi je sve bilo jako frustrirajuće. I prijatelji nisu ludi za idejom o polusatnoj vožnji zbog kratke kave tako da su se i njihovi dolasci prorijedili.

Privatni album

Dok si u gradu uopće ne razmišljaš o susjedima i društvu jer su oni tu. Kad si na selu žudiš za društvom. Nakon nekog vremena i malo truda upoznala sam i ostale roditelje u ulici. Volim šetati s klincima i mamama i jako me veseli što se svi susjedi znaju i srdačno pozdravljaju i što tijekom ljeta možeš kod svakoga skoknuti u dvorište porazgovarati. 

Barem nisam bila mama koja za svaki plač odlazi na hitnu. Naime, do hitne od nas treba voziti pola sata pa bih se, čim bi mi panična misao pala na pamet, uvjerila da nije tako strašno. 

Vremenom je ipak sve postalo lakše. I ljepše. Došlo je i prvo proljeće.

Privatni album

Kad si seljak godišnja doba igraju ogromnu ulogu, to sam dobro naučila u ovih deset godina. Svakog siječnja krenem maštati o gradskom stančiću u kojem možeš hodati bos svakog dana u godini. Živcira me i vožnja po mraku i dolazak kući u mrak. Ali sada znam da bi me ista frustracija dočekala zimi i u stanu pa se manje opterećujem.

Hodamo bosi i ako nam se leži - ležimo na travi

Priznajem, od ožujka do studenog živim život punim plućima, ostale mjesece većinom križam dane. 

No, osjećaj kad si nakon povratka s posla u prirodi i uživaš kao da ti je svaki dan vikend je neprocjenjiv. Mislim da me od puno stresa u životu spasio moj sadašnji dom i dao mi puno mira i zadovoljstva.

Privatni album

Klinci hodaju bosi po dvorištu, i do susjeda mogu bosi ako ih to veseli. Ako želimo ležati na travi, ležimo. Nema opušaka u pješčaniku kao u gradu, ostataka stakla na svakom koraku i hrpe smeća. Kada krenu uobičajene svađe 5-godišnjaka i seke 8-godišnjakinje samo im otvorim ulazna vrata i pošaljem ih van. Djeci priroda daje sve što im treba i nepresušna je zabava. Imamo pse i nekoliko maca, a vlastito povrće i voće također jako vesele. Sve što sami ne uzgojimo možemo kupiti od susjeda tako da uvijek jedemo super hranu.

Privatni album

A ljeto nam je najbolje - svaki dan idemo na kupanje na Kupu koja nam je udaljena samo 15-ak minuta vožnje od kuće.

Posljednje vrijeme postala sam gadljiva prema gradskoj prljavštini po ulicama, a život u stanu me sve manje privlači. 

Ali da je ponekad teško, je. Najveći problem je svakako stalna vožnja. Jer je dio života svih mojih ukućana u gradu. Muž i ja radimo, a djeca idu u grad u vrtić i školu. Vrtića kod nas nema, a škola nema boravak.  

No, ako nešto voliš, prilagodiš se. Bitno je samo dobro se organizirati, ponekad imati malo sreće u slaganju rasporeda i sve ide glatko.

Kupnju namirnica obavljamo jednom tjedno i uvijek imamo zalihe kod kuće jer i do dućana treba voziti.

Što se troškova tiče, ugradili smo plin u auto i preporodili se jer su se računi brzo prepolovili. A sati i sati izgubljeni na vožnju? Ako ništa drugo, utvaram si da su mi djeca zbog svega strpljivija. I naučit će da su za lijepe stvari nekad potrebne i žrtve.

A nama je na selu uistinu lijepo. Za učenje klavira ćemo već nešto smisliti.

Privatni album

100posto priča

Ladanje

život na selu

iz grada na selo

Podijeli članak