Bolna priča majke koja je ostala sama

'Sina su mi ubili na Majčin dan, još uvijek ne znam tko je to napravio'


Valerija Bebek
21.05.2017.17:55
'Sina su mi ubili na Majčin dan, još uvijek ne znam tko je to napravio'
Reuters

sažeto

Pucnjava se dogodila prije četiri godine, sin joj je umro u bolnici. Kratka istraga nije imala rezultat


Valerija Bebek
21.05.2017.17:55

Kada je ljudi pitaju kakvo je njezino iskustvo s kaznenim pravosuđem, ona odgovara jednom riječju - kratko! Cheri Burks ostala je bez sina na majčin dan, upucali su ga, nakon toga je umro.

"Taj svibanjski vikend prije četiri godine započeo je kao i svi drugi. Nadala sam se da ću vidjeti sina, ali sam morala na posao. U stvari bila je to subota, dan prije Majčinog dana. Već me nazvao da mi javi kako vozi prema meni i da me vidi tom prilikom. Imao je iznenađenje za mene", započela je svoju priču Cheri, čija je priča objavljena u Viceu.

U glasu njezinog sina (24) moglo se čuti uzbuđenje, a majka je bila sretna da on još uvijek pronađe vremena za nju. Sin je i sam bio otac, imao je kćerkicu.

Kako nastaviti sa životom?

No te večeri nije se vidjela sa sinom. Usred noći dobila je poziv iz bolnice. Zvali su ju da joj kažu kako joj je sin upucan. Umro je prije nego je uspjela stići do bolnice. U njega su sasuli kišu metaka dok je sjedio u automobilu.

Zar na majčin dan? Ponavljala sam to iznova i iznova kroz plač u bolničkoj sobi. Nisam mogla prestati misliti o tome kako se od svih dana u godini to dogodilo baš na taj. Istog trena nastala mi je ogromna praznina u srcu

Nije znala što da radi. "Kako da idem doma? Kako da više ikada idem na posao? Kako da nastavim živjeti?", pitala se. Znala je da mora nastaviti sa životom, ali kao majka znala je da više nikada neće moći odgovoriti na ta pitanja.

'Sin i ja postali smo samo statistika'

Rekli su joj kako su nadzorne kamere uhvatile mali dio pucnjave, no policija nikada nije pronašla osumnjičenog. Istraga je bila kratka i brzo je zaključena.

"Kao i mnogi crni ljudi i moj sin je sada samo statistika, a tako sam i ja. Broj majki u mojoj zajednici koje su izgubile djecu, pogotovo sinove je zapanjujuć. Nastavljamo sa životom zbog druge djece i unučadi, ali smo u stalnom tugovanju“, kazala je.

U lokalnoj bolnici nalazi se s nekoliko majki koje su također ostale bez djece, dva put mjesečno. Zajedno sjede, pričaju i dijele svoju bol. "Stravičan je to klub, ali smo potrebne jedna drugoj. Kada prepoznam tu istu bol u nečijim očima pokušavam saslušati. Shvatila sam da očajnički trebamo nekoga, da nas sasluša i da nam bude dostupan u našoj tuzi“, zaključila je nesretna majka.

ubojstvo

obitelj

majka

Ispovijest

majčin dan

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter