Vi ste jučer slavili Božić, a što slave milenijalci?

Sjatili smo se iz svih dijelova svijeta, unajmilili vilu u Samoboru i zapartijali za zadnji put. Bilo je epski


Robin Mikulić
26.12.2018.12:00
Sjatili smo se iz svih dijelova svijeta, unajmilili vilu u Samoboru i zapartijali za zadnji put. Bilo je epski
istock

sažeto

Mladi danas imaju različite načine kojima obilježavaju velike životne prekretnice. Ovo je možda jedna od slađih


Robin Mikulić
26.12.2018.12:00

Na pragu sam tridesetprve, kao i moje čitavo društvo. Većinu ljudi s kojima se družim poznajem još od prvog razreda srednje škole. Neke i od ranije. I da, većina mojih prijatelja zapravo imaju sufiks -ice. Samo još jedan od stereotipa o homoseksualcima i ženskim društvima, no tko bi rekao da će mi se svi oni PMS-ovi kroz koje godinama prolazim na gotovo svakodnevnoj razini isplatiti. Svakodnevnoj, kažem, jer se ciklusi mojih prijateljica nikad nisu dokraja sinkronizirali.

Prošli smo skupa kroz sito i rešeto

Kao što vidite, bez obzira na Will&Grace spiku, nažalost ipak ne živimo u sapunicama gdje se takve magične stvare uvijek nekako dogode. Uglavnom, da ne duljimo suviše jer nas čeka još ohoho teksta, zajedno smo palili prve cigarete, držali si kose nakon prvih pretjerivanja alkoholom na lošim punk koncertima (trebali biste vidjeti te rane fotografske radove koji dokumetiraju naše dugokose, mračne, metal dane), eksperimentirali sa svime što smo - tad još mladi, naivni i nevjerjatno glupi - misli da treba.

Prošli smo zajedno i kroz strave prijamnih ispita, tješili se kad su nam se životi raspadali jer su nas ostavljali neki, iz današnje perspektive, krajnje nebitni ljudi čijih se imena ne sjećaju više niti naši dnevnici koje smo toliko marljivo u tajnosti vodili, pozivali smo se na svoja ustavna prava kad bi netko manje kvalificiran od nas preko veze dobio posao koji je bio kao baš stvoren za nas. I onda smo se počeli osipavati po svijetu. Prva je otišla Iva. Ona je u Kanadi pronašla svijetliju budućnost. Slijedili su drugi. Francuska, Španjolska, Belgija, Njemačka, Češka pa čak i daleka Australija. Osvojili smo svijet, a da nismo niti slutili koliko smo odrasli.

iStock

Dopustit ću si ovdje mali ekskurs, ispričavam se. Kad govorim o emigraciji, namjerno se služim eufemizmom kako bih zadržao tu neku nonšalantnu. Ne umanjujem time zastrašujuću hrvatsku stvarnost bijega mladih iz domovine u potrazi za kvalitetnijim životom ili mogućnošću življenja uopće.

Bog blagoslovio internet

Srećom, živimo u digitalnom dobu pa zahvaljući tehnologiji nitko od nas ne kasni za važnim ili stvarno nevažnim, to valjda ovisi o perspektivi, životnim avanturama drugih bez obzira na različite kontinente i vremenske zone.

Ali da se, brate, zna dogoditi da te netko nazove pijan u 3 ujutro samo da bi ti rekao koliko te jako voli i koliko mu nevjerojatno jako nedostaju vaša zajednička nedjeljna mamurlučka izletovanja na Dolac u potrazi za idealnom glavicom salate jer je kod njega još uvijek pristojno vrijeme za takve upadice, dogodi se češće nego što bih si to volio priznati! Ali, podočnjaci nikad ne lažu.

Što ćeš, to sve ide u taj račun gotovo dvodesetljetnog prijateljevanja. I onda se nekad dogodi da se svi nekim čudom nađemo u isto vrijeme na istom mjestu. Suze, smijeh, grljenja, sati šetnji kroz stare anegdote, otkrivanje novih velikih životnih promjena. Gadni mamurluci. Ljudi moji, čovjek u jednom trenutku stvarno postane prestar za miješanje svih cuga koje na šanku postoje bez obzira što si ih konačno može sve priuštiti.

Neke stvari treba posebno obilježiti

Dobro, raspisao sam se sad već luđački, ali s jasnim ciljem pred očima. Moji prijatelji i ja, kao što rekoh, nalazimo se samo kad se nekome od nas u životu događaju stvarno velike stvari. Zaruke, vjenčanja, rođenja. Rastavama se još ne bavimo, ali se njima, boga mi, najviše veselim. Mamurlucima nakon njih manje. Dakle, takve velike stvari od životne važnosti. I onda kad se to dogodi, kreće planiranje. Jer, kad ste raštrkani po svijetu više od rakove djece, nužno je planirati stvari i to nazi-style. Svadba u Češkoj, svadba u Španjolskoj, ponovno svadba u Češkoj pa jedna u Istri, a druga u Dalmaciji, trudnoća u Zagrebu, promocija u Australiji - nadamo se uskoro - a svi smo Međimurci.

istock

Uglavnom, uhvatili ste đir. No, uvedimo konačno sad i onu milenijalsku schemu s početka priče na velika vrata jer, realno, ljudi su se ženili, seksali s neočekivanim posljedicama pa čak i doktoriravali u Australiji mnogo prije nego što je neki idiot smislio milenijalce.

Pitam se hoće li taj termin jednako toliko živcirati i ovu generaciju koju još uvijek gladimo preko trudničkog trbuha ili će se ona ipak baviti nekim pametnijim stvarima tipa traganjem za rješenjem kako dokinuti problem gladi na svijetu za razliku od nas koji analiziramo zašto se milenijalci seksaju manje od pripadnika generacije X. Ta generacija koju gladimo preko trudničkog trbuha dovela me, zapravo, i do ove teme.

Dječje bolesti koje jednostavno treba preboljeti

Jedna od najstarijih frendica mi među spomenutim ženama poslala mi je samo neki dan niodkuda poruku da je trudna. Bila je šokirana možda i više od mene. 

Trebalo je, dakako, obilježiti i to u velikom stilu kad smo već slavili djevojačke večere u Tajlandu, Maroku i Gibraltaru, a jednu čak i u nekoj vili u Sloveniji, ali nemojte nam to uzeti za zlo. Išli smo susjedima u Deželu i to prije ovih sranja s tri kile pijeska i dvije mrtve ribe u Piranskom zaljevu jer smo se istrošili na ove djevojačke globalnog tipa prije, a svi su nekako odjednom odlučili zaklinjati se u vječne ljubavi pred bogom i svjedocima u razmaku od par mjeseci. Znam da vas zanima kako su izgledale te djevojačke, ali o mamurlucima smo govorili već dovoljno. Jedan tekst ih može podnijeti samo toliko.

Babyshower godine

I tako su krenule pripreme za babyshower. Budući da je žena već u poodmaklom stupnju trudnoće morali smo se lokacijski ograničiti na bližu okolicu Zagreba kako bismo bili blizu rodilišta koje je odarala za slučaj da beba odluči da joj je dosta stiske u maternici. Možda su i bebe klaustrofobične, tko zna.

Dakle, urbana vila sa saunom, bazenom i roštiljem. Meso sam pacao danima u jabukama, kruškama i korejskim začinima. Budućoj mami se jeo roštilj, a trudnicama se ništa ne odbija ako se čovjk boji ječmenca. Smišljali smo tematske kvizove o trudnoći, izrađivali igre, prikupljali stvari za vremensku kapsolu - što je, zapravo, jako fora i svima bih vam to preporučio jer može ispasti stvarno genijalno duhovito.

istock

Onda smo se okupili sa svih strana svijeta. Vancouver, Prag, Adelaide, Brisel, Köln, Mursko Središće. Ono, sjatili smo se baš odusvuda. I onda je počeo padati snijeg. Taman kad su krenuli oni razgovori uz sve cuge sa šanka o kojima sam pisao maločas i ja sam čitavih 8 kila različito mariniranih vrsta različitih životinja morao peć na štednjaku u stilu snađi se brate.

Rodne su podjele stvar prošlosti

Čemu se čuditi, nitko se ionako nije niti pravio da će to biti babyshower iz sapunice. Uostalom, kao pravi milenijalci organizirali smo ga prije nego je beba ugledala svjetlo dana kako bi se budući mama i tata, još uvijek nedeprivirani od sna, isto mogli zabavljati s nama. Dobro ste pročitali, bio je i tata i još nekoliko muških prijatelja.

Jer, mi ne vjerujemo u te rodne podjele jednako kao što ne vjerujemo u zazor koji bi valjda u narodu trebale izazvati ove rodne ideologije koje su navodno upisane u Istambulsku konvenciju. Otkad je pitanje nasilja nad ženama pitatanje pederske agende?! I ja to smijem reć jer sam gej, i zato jer sam stvarno politički nekorektan iako se neumorno borim za svačija ljudska prava.

Gust raspored

Gdje smo ono stali? Ispekao sam ja tako to meso, moja je ljubazna asistentica pritom vodila brigu da mi čaša nikad ne bude do kraja prazna, pojele su se i salate koje je svatko od nas donio. I onda, onda je krenula prava zabava.

Izvukli smo one simpatično glupe igre koje smo osmislili, prikupljali i javno prezentirali stvari koje smo pripremili za vremensku kapsolu neprestano se smijući glupostima koje ljudi smatraju važnima za razumijevanje trenutka u kojem živimo (jedna je frendica ponijela igračku iz McDonald'sa, a neke su stvari prebizarne da bi se o njima pričalo čak i u ovom članku), pili, smijali se, plakali, pjevali karaoke, plesali, ponovno jeli jer Međimurec uvijek pripremi barem triput više mesa nego što i sumo borcima treba i na kraju odspavali.

istock

Ujutro smo popili kavu, malo počistili za sobom i vratili se u Zagreb. Sauna je ostala neiskorištena. Bojali smo se da ćemo poginuti u pari tako devastirani.

Prijateljstva na daljinu

Zašto sve ovo pišem? Svijet se mijenja, stalno i bezobzirno. Bez obzira što mi mislili o dominaciji američke popkulture ona se itekako prelijeva u naše svakodnevne živote bez obzira na predznak koji stavili pred generaciju kojoj pripadamo. I to nije nimalo loše.

Mom društvu i meni ti su utjecaji omogućili da se svako toliko otisnemo u nepoznato zajedno iako smo udaljeni tisućama kilometara. Odbijamo prihvatiti činjenicu da naši odnosi moraju stati zato jer su nas životi nanijeli na pučine različitih kontinenata, bili milenijalci ili samo ludi Međimurci.

Da, raseljavanje mladih je hrvatska stvarnost s kojom ste se zasigurno suočili ili vas to tek, s obzirom na najnovije demografske trendove, čeka u skoroj budućnosti. Da, Amerikanci uporno nameću milenijalsku stvarnost. A mi? Mi uzimamo najbolje od obje stvarnosti i prkosimo vremenu i svijetu. Zajedno, makar i preko skypea, inih mesendžera i ekstravagantnih izleta kojima obilježavamo svoje miljokaze.

Ne pišem ovo kako bih prodavao neki svoj životni stil. Na vama je da pronađete svoj. Pišem ovo kako bih vam pokazao da ništa ne mora zamrijeti jer se netko odselio u Irsku, Kanadu ili čak Australiju. Božić je. Postoji li bolje vrijeme za podgrijavanje starih prijateljstava?

milenijalci

baby shower

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter