Ove video priče nikog ne ostavljaju ravnodušnim

Šokantna ispovijest vukovarske liječnice: Nakon što su me zarobili, Šljivančanin mi je rekao: 'Ako ne budeš pametna, do večeri ode glava'


Lada Novak Starčević
31.12.2018.17:00
Šokantna ispovijest vukovarske liječnice: Nakon što su me zarobili, Šljivančanin mi je rekao: 'Ako ne budeš pametna, do večeri ode glava'
Privatni album, Cropix

sažeto

Naši sugovornici u 2018. su prošli, a neki još uvijek prolaze, šokantne, nevjerojatne situacije, teške bolesti, ali unatoč udarcima sudbine nisu klonuli i ostali su borci


Lada Novak Starčević
31.12.2018.17:00

Sadika Biluš: Policajka me u logoru skinula do gola i rekla 'Zgodna si ti ženska, al' si brate premršava'

"Nekako mi se zadnjih godina javlja misao i bojim se da će termin Vukovara biti anuliran i otrcan. No, ne treba ga zaboraviti... Onaj dan 18.11. kad je Vukovar pao i kad su me izveli iz bolnice, bilo je leševa na sve strane. Meni je najteže palo što nema drveća. Grad Hiroshima...", ispričala nam je dr. Sadika Biluš, majka dvoje djece, koja je bila jedna od hrabrih djelatnika vukovarske bolnice koji su ostali u njoj za vrijeme Domovinskog rata 1991.

Tada 48-godišnjakinja danonoćno je u nemogućim uvjetima pomagala stotinama ranjenika koji su u bolnicu pristizali svakodnevno. Vukovar je bio u potpunom okruženju, a bolnica konstantno pod topovskom paljbom i gotovo potpuno uništena.

Pogledajte njezinu nevjerojatnu ratnu priču u naša dva videa:

Dejan Nasipak: Vraćali smo se iz izlaska kad se auto prevrnuo, mozak mi se zdrobio, dvaput su me oživljavali, sve sam morao učiti iznova...

Dejan Nasipak (35) iz Koprivnice 2005. godine se s prijateljima vozio iz ludog noćnog izlaska kada je automobil u kojem je bio sletio s ceste.

"Prijatelj je vozio 120 km/h, cesta je bila sleđena, a auto je otklizao i prevrnuo se. Tada sam doživio kliničku smrt. To me i spasilo jer da je srce kucalo i pumpalo svježu krv u smrskan mozak, glava bi eksplodirala zbog tlaka. Dvaput su me reanimirali. Pao sam u duboku komu i roditeljima su rekli da ako preživim tu noć, provest ću život kao biljka", ispričao nam je Dejan.

Nakon mjesec dana se probudio iz kome, a nakon oporavka u Krapinskim toplicama već je te jeseni krenuo na fakultet u Varaždin. Danas je dipl. inžinjer geotehnike, a položio je i za instruktora vožnje. 

"Dobiješ neku nadljudsku snagu. Znaš da moraš, nema kukanja. Najlakše je reći ne mogu, ne želim, neću. To nije opcija".

Pogledajte više u videu:

Ana Alapić: U državi kojoj su puna usta prava na život, nečiji automobil vredniji je od života mog sina

"Čitamo o novcima koji se rasipaju, a mom djetetu treba lijek, meni se govori da novca nema. Pa zar je usitinu nečiji automobil i nečiji luksuz vredniji od života moga djeteta, u državi u kojoj su svima puna usta prava na život", kazala je Ana Alapić majka devetogodišnjeg Mate koji boluje od spinalne mišićne atrofije.

Dječak je od svoje prve godine ovisan o respiratoru, bez njega ne bi mogao disati. Punih osam godina Ana se ne odvaja od njega, trudi se da mu je život što lakši. Iako su joj govorili da sinu prnađe lijepo mjesto uz prozor nije htjela da živi život kao biljka. Mate sada ide u 2. razred osnovne škole, po redovnom programu s individualnim pristupom.

Ova mama i njezina udruga Kolibrići digli su na noge javnost kada su zatražili da se lijek Spinraza uvrsti na listu HZZO-a. Njihovi prosvjedi rezultirali su osnivanjem fonda za skupe lijekove.

Iako je jedna od pokretačica promjene u HZZO-u, njezin Mate neće dobiti skupi lijek, barem ne od države. Razlog zbog kojeg mu ministarstvo ne da lijek je to što je na respiratoru. Njih dvoje sada su doslovno prepušteni na milost i nemilost bolesti.

Pogledajte više u videu:

Giovanni: Bio je legenda zagrebačke špice, perač prozora, ponekad pilot, u bijelom odijelu je dijelio ruže, a Divasice su čak i pjevale o njemu

"12:05 već je vani cijeli svijet, Giovanni pere prozore" - opjevale su ga Divasice 1997. godine. Giovanni, pravim imenom Krešimir Ricijaš (53), bio je godinama maskota Zagreba i gotovo da nema čovjeka koji ga se ne sjeća iz '90-ih.

Sve je počelo početkom '80-ih kad se zaposlio kao radnik u Čistoći. Povučeni dečko iz gornjogradske Turističke škole, koji je živio u Zaprešiću s mamom, postao je omiljeni lik u gradu. 

No, Giovanni je završio u invalidskoj mirovini, došla je kriza, a onda su mu umrli i roditelji. Legenda grada je završila na analgeticima i antidepresivima.

Jedino se ponekad s nostalgijom sjeti 'dobrih starih vremena' kad vikendom ode do Zagreba. Obuče odijelo, ode na misu, pomoli se i zapali svijeću za svoju pokojnu mamu te krene šarmerski pozdravljati 'Dobar dan, kak ste kaj'.

Pogledajte naš video:

Ljiljana Pranjić: Rak dojke vraćao mi se pet puta, a sa svakim sam nešto naučila i postala najbolja verzija sebe

"Imala sam 33 godine kada sam otišla na prvu operaciju, to se doba možda čini kao razdoblje zrelosti, ali sada nakon 18 godina mogu zaključiti da sam tada bila kompletna beba. Nikada do tada nisam bila niti bolesna, ništa loše u životu nije mi se dogodilo", ispričala nam je Ljiljana Pranjić.

Zagrepčanka je posljednju, petu po redu, operaciju zbog petog po redu raka na dojci imala prije nekoliko mjeseci.

"Mislim da je najbolja prevencija to da budemo dosljedni sebi, da budemo autentični i da ne potpadamo pod ikakve utjecaje. Nažalost većina nas to nije u stanju. Pa onda se moramo pregledavati, ali pozvala bih sve žene da to ne čine iz straha, nego iz ljubavi prema sebi", zaključila je Ljiljana.

Više pogledajte u videu:

Vukovar

100posto video

Ljiljana Pranjić

Giovanni

Krešimir Ricijaš

Dejan Nasipak

Ana Alapić

Sadika Biluš

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter