SOLO ŽENA, SPAS ILI POKORA?

Svega sam se nagledala od onih koji smatraju da je to što nemam muža i djecu veliki gubitak. Nisam sigurna koga tu treba žaliti...


Vedrana Sunko
05.06.2019.08:00
Svega sam se nagledala od onih koji smatraju da je to što nemam muža i djecu veliki gubitak. Nisam sigurna koga tu treba žaliti...
iStock

sažeto

Istraživanja pokazuju da udane žene srednjih godina u većoj mjeri oboljevaju od fizičkih i mentalnih bolesti nego one koje se nisu udale


Vedrana Sunko
05.06.2019.08:00

"Jesi se udala?" i "Imaš li onda barem, djecu?", dva su pitanja koja se najčešće upućuju istim redoslijedom, a ako su oba odgovora niječna uz njih zna ići i neka vrsta osuđujućeg pogleda punog sažaljenja.  

Takozvana patrijarhalna 'kajla' s Balkana, koja je pogotovo vidljiva u manjim sredinama, gdje se velik broj ljudi još uvijek odlučuje za brak kako bi od obitelji naslijedili stan u kojem mogu konačno zajedno živjeti, ili barem voditi ljubav jer nakon nekog vremena žuljanje koljena po plažama prestaje biti zabavno.

Odlična stvar koja ide uz tu malu sredinu je što u paketu dobijete i baka servise pa projekt građenja obitelji najčešće uključi i roditelje s obje strane. Budući da im se djeca ionako nikada istinski nisu osamostalila, odnosno žive zajedno s njima do braka, a nekad i u braku, navikli su da privatni problemi automatski postaju obiteljski te da ih se udruženo rješava.

Na određeni način ovako funkcionira većina obitelji u manjim sredinama, a pod manju sredinu u slučaju Hrvatske ide sve što je manje od Zagreba. Metropola svih Hrvata je mikrokozmos sam po sebi, šareno carstvo nas 'dotepenaca', bez plave krvi, pripadajućih nekretnina i naravno bez baka servisa, a u slučaju da niste u braku najčešće bez ikakvog servisa.

Vi žalite mene, žalim i ja vas...

Kad smo kod servisiranja, krenimo od majstora koji će vam samo dolazak za instaliranje slavine ili zavrtanje nekog vijka, koji moja gej prijateljica odvrne jednom rukom, naplatiti 300 kuna, a onda na to još i svoje zlatne ruke po tarifi za plavuše jer žena ne zna koliko je teško odvrnuti vijak, a i sama je pa nema frajera koji će ga uhvatiti za vrat i izbaciti iz stana, bez naknade i to nakon što obavi posao.

Iskreno, to je jedan od rijetkih trenutaka kada požalim što nemam muža, a onda se sjetim da bi vrlo vjerojatno i u toj situaciji opet ja bila ta koja izbacuje majstora i zavrće vijke. Da zaključim, kad su kućanski popravci u pitanju više od frajera znaju pomoći gej prijateljice, one naprosto znaju popravit sve, pa i raspoloženje.

Ponekad mi se čini kao da te oči pune sažaljenja nad nerotkinjom i samicom u mene gledaju kao u ucviljenu udovica koja pored prozora lovi svjetlost dok veze goblene. Na neki način razumijem da me mnogi ne razumiju pa i sažalijevaju baš kao što sam ja puna sažaljenja prema iznemoglim majkama, uz koje, osim nepostojeće pomoći i podrške partnera, često ide još pasivno agresivni tretman šutnjom, ili temperamentna dalmatinska galama, osuđujući pogled svekrve, opći premor, iscrpljenost i neispavanost.

Plaće mi se dok gledam kako muževi varaju bez da to i pokušavaju skriti, ne mareći što je to često veće poniženje od čina same prijevare. Duša me boli dok slušam o razvodima, borbama za skrbništvo, sudovima, odvjetnicima.

Srce mi se para dok izludjele od umora i nedostatka podrške urlate na svoju djecu, čak ih nekad i bez razloga udarite, kao da su ona kriva što ništa nije onakvo kako ste planirali.

Nagledala sam se užasnih razvoda, bitki za skrbništvo baš kao i uzajamnog osvećivanja supružnika posredstvom vlastite djece, koju navodno silno volite, no eto ako birate između psihičkog zdravlje svog djeteta ili osvete, nekim čudom često zna prevagnuti osveta.

Svega sam se nagledala i naslušala i to od onih koji smatraju da je to što žena nema obitelj za nju veliki gubitak. Nisam više sigurna koga tu treba žaliti.

Profimedia

Ruku na srce, djeca su pravo malo blago i postoje zaista divni primjeri prekrasnih obitelji, a onda opet se sjetim koliko puta sam čula da se neki par iz snova razvodi jer je on, na primjer, vara s tajnicom posljednjih deset godina ili naprosto su uvijek imali probleme koje nisu spominjali.

Patrijahalna 'kajla' s Balkana podrazumijeva i 'privatno nije javno' pravilo. U skladu s njim najbolje je da nitko ne zna da ti suprug ima hobi pijan te vuči za kosu po stanu jer to više govori o tebi, nego o njemu.

"Jučer me na posao nazvala žena na rubu živčanog sloma, na kraju se isplakala na telefon s riječima 'meni je trebalo samo da me netko razumije, a vi sigurno imate isto to, djecu, muža, zato me slušate. Obitelj me uništila….', slagala sam, da imam... I pomislila da možda taj koncept zaista nije za svakoga, ne mogu ga svi podnijeti. Možda nije ni za mene ako mi to život nije donio u iskustvo", priča mi jedna prijateljica.

Možda je u pravu, svi smo različiti, no da iz uloge nerotkinje na nastavljam blasfemiju na račun osnovne ćelije društva, nakratko ću se prebaciti u ulogu sociologinje.  

Paul Dolan, profesor bihevioralnih znanosti na Londonskoj školi ekonomije (LSE), analizirao je mnoštvo podataka koji su prikupljani dugi niz godina te zaključio 'Osobe u brakovima sretnije su od ostalih podgrupa društva, no samo dok je njihov supružnik prisutan u prostoriji dok odgovaraju na pitanja. Kad partnera nema odgovor je sljedeći - vrlo su nesretni'.

Dolan je istaknuo da brak muškarcima donosi puno više koristi kada je posrijedi zdravlje jer ne 'srljaju' u rizike kao u samačkom mladalačkom razdoblju.

Status udane žene pak na njezino zdravlje ne utječe pozitivno. Naprotiv, među udanim pripadnicama ljepšeg spola u srednjim godinama evidentiran je povećan rizik od raznih bolesti, fizičkih ili mentalnih, u usporedbi sa ženama koje se nisu udavale.

Premda je dobrobit samačkog načina života žena bez djece dokazana, i dalje vlada uvriježeno mišljenje da su brak i djeca siguran znak uspjeha, što upućuje na to da i u modernim vremenima još uvijek vlada stigma zbog koje se mnoge neudane žene osjećaju nesretno i neispunjeno, kaže Dolan.

Kada upoznate ženu u četrdesetima bez djece, pomislite: Koja šteta... No možda će jednog dana upoznati onog pravog i to će se promijeniti. Ma ne, naprotiv, možda će upoznati pogrešnog čovjeka i to će se promijeniti. Možda će upoznati čovjeka koji će je učiniti nesretnijom i manje zdravom, zbog čega će ranije otići s ovog svijeta, poručuje prof. Dolan.

Ne znam bih li bila sretnija da imam obitelj. Pitanje je kakva bih osoba danas bila da sam vrijeme, energiju i novac koji sam uložila u to da postanem najbolja verzija sebe uložila u brak i obitelj.

Brak je projekt, baš kao i svaki drugi, ukoliko želiš da bude uspješan, moraš biti spreman izaći iz zone komfora i puno uložiti. Na brak se često gleda kao na rješenje, nešto što moraš postići i onda gotovo.

Brak ne da nije nikakvo rješenje već je kutija puna novih problema i izazova do čijeg rješenja ćete doći jedino pažljivim i udruženim radom inače stvar neće funkcionirati.

Nije problem u nepomirljivim razlikama karaktera, već u tome što je brak organizam kojim se treba baviti u najmanju ruku kao i s kućnim ljubimcem. Ostavite li psa samog kod kuće pet dana, kad se vratite naći ćete izluđenu životinju koja vam je uništila svu imovinu, zašto se onda čuditi kad supruga jednako podivlja.

Mnogi smatraju da je sebično nemati djecu, no zar nije još sebičnije imati djecu samo zato što tražiš način da spasiš brak. Ako ti treba treća osoba da bi brak imao smisla, očekivano je da će se ta treća osoba kad-tad pojaviti i to u obliku ljubavnika ili ljubavnice.

Očekivati od djeteta da ispuni emotivnu ili svaku drugu prazninu je najveći oblik sebičnosti. Dijete bi trebalo biti nadogradnja kvalitetne veze, a ne emotivna zakrpa ili razlog za održanje braka. Od toga sebičniji je samo argument da treba imati djecu kako bi se netko mogao brinuti o nama kad ostarimo. Tko je tu na kraju sebičan?

Zrinka (36)

Nije mi jasno zašto mnogima nemanje djece simbolizira samoću. Najgore mi je kad mi kažu da trebam imati djecu kako bi se netko imao brinuti o meni kada ostarim. Neki roditelji nažalost nadžive svoju djecu, a mnogo je i onih čija djeca ne žive u istoj državi. Kad si bolestan i star osjećaš se toliko jadno da ti je vjerojatno draže da ti pelene mijenja sestra u domu, nego da time opterećuješ svoju djecu. Imao ti djecu ili ne, kad dođe taj trenutak nitko ne uživa u njemu.

Katarina (43)

Kako mi život sada izgleda ne znam gdje bi mi i još djeca stala. Neko vrijeme sam ih jako htjela, a onda je život zavrtio neki drugi film. Ponekad mi je žao jer majčinstvo donosi posebnu vezu i emocije, no to donekle nadomjestim nećakinjama. Moj život je vrlo dinamičan i kad bi se ta djeca dogodila morala bih u potpunosti zamijeniti svoj životni stil. Nisam sigurna da bih to više uopće bila u stanju. Navikla sam se na slobodu i vrijeme koje pripada samo meni i obilato ga iskorištavam. Uz posao imam i dodatne poslove i hobije i intenzivan društven život. Da imam djecu teško da bi išta od toga osim posla opstalo.

Ana (31)

Kao klinka sam uvijek maštala o velikoj obitelji a onda sam negdje u 15. godini odjednom promijenila mišljenje i zaključila da uopće ne želim imati djecu. To me drži i danas. Problema ne bi bilo da moja bolja polovica, s kojom sam već devet godina, a od toga pet u sretnom braku, nije odjednom počeo navaljivati da želi dijete.

U početku naše veze objasnila sam mu kako stvari stoje i da ću, ako ćemo imati dijete, posvojit i to neko starije. Naravno, s tim se nije složio i rekao je da onda uopće nećemo imati djece i to je to. Međutim, očito je mislio da ću ja s godinama promijeniti mišljenje, naravno nisam. Eto i sada je to problem. Mislit ćete da sam grozna, no meni su klinci dragi tek tamo negdje poslije navršene 10. godine. Drugim riječima nemam živaca odgajati nekoga i brinuti se o njemu.

Mirjana (35)

Meni je nevjerojatna činjenica koliko se ljudi uznemiri zbog žena koje ne žele imati djecu, kao da se ta odluka tiče njih samih. Pogotovo argumentiranje zašto bi trebali imati djecu. Moj brat je nedavno izjavio da su ljudi koji nemaju djecu sebični, pitala sam ga zašto on ima dijete i kad je već toliko nesebičan, zašto nije posvojio.

Ivana (38)

Mislim da živim jedan "normalan" život koji nije rezerviran za ljude koji imaju ili nemaju djecu, a to je da se trudim raditi što više stvari koje me vesele i ne nervirati se previše oko onih koje su mi mrske. Čini mi se da imam djecu, da bi sve bilo isto uz dodatnu veliku odgovornost s kojom bih se morala nositi. Kad razmišljam je li mi žao što nemam djecu, najčešće pomislim da se mogu vratiti natrag, rodila bih do dvadesete tako da sa četrdeset imam odraslu djecu i još uvijek dovoljno vremena za sebe.

Dunja (39)

Ispada kao da je lako biti neudana i bez djece. Samo zato što nemam djecu sam ostala bez posla. Zbog smanjivanja troškova jedna je osoba morala dobiti otkaz i prema svemu je to trebala biti moja kolegica, no ona ima dijete pa su odlučili meni dati otkaz i to su mi i rekli. Iz istog razloga su roditelji dali mom bratu stan, a ne meni, iako je puno mlađi od mene. Osobno me ne muči to što nemam djecu, život mi je vrlo ispunjen, no to kako ta činjenica oblikuje način na koji se drugi prema meni ponašaju me užasava.

djeca

brak

obitelj

majčinstvo

udaja

newsletter

Prijavite se na Newsletter