Otišao sam na godišnji u Kambodžu i ostao

Svi idu u Njemačku i Irsku, no tamo su uvijek radnici drugog reda i rade poslove koje lokalno stanovništvo ne želi. Ovdje je obrnuti slučaj


Vedrana Sunko
12.08.2019.21:00
Svi idu u Njemačku i Irsku, no tamo su uvijek radnici drugog reda i rade poslove koje lokalno stanovništvo ne želi. Ovdje je obrnuti slučaj
Vedrana Sunko

sažeto

Prilika za posao ima svugdje, zemlja se rapidno razvija, plaće za strance su dostigle hrvatski prosjek, no ukoliko niste avanturist ili malo ludi bolje nemojte ni pokušavati


Vedrana Sunko
12.08.2019.21:00

Putujući Kambodžom, nisam odoljela da ne posjetim predivne plaže s bijelim pijeskom o kojima svi govore i tako stigla na otok Koh Rong. Tamo pak, kome god sam spomenula da sam iz Hrvatske, dobila bih istu reakciju.

"Moraš upoznati Davora! On je iz Hrvatske i odličan je lik. Jučer smo s njim proveli nekoliko sati. Ma ne samo što je iz Hrvatske, on je jedan od onih ljudi koje želiš upoznati u životu, on je totalno na mjestu lik i sve kuži“, uzbuđeno mi je ispričao Nikola, Beograđanin koji živi u Šangaju, a kojeg sam upoznala za vrijeme njegovog odmora na Koh Rongu.

Privatne fotografije

Tako sam odlučila iskoristiti jedan kišni dan i uputila se u prašumu u kojoj se nalazi resort u kojem radi čuveni Davor Jelačić (32) o kojem priča cijeli otok, dok ga gosti u ocjenama resorta najčešće opisuju kao 'onaj Hrvat koji rješava sve probleme'.

Resort u kojem radi kao menadžer nalazi se u džungli, a gosti su smješteni u drvenim bungalovima na visokim stupovima te su nalik kućicama na drveću. Zaista bajkovito mjesto, dok ne krenu munje i oluje koje znaju biti opasne po život. Budući da su hrvatski turisti u Kambodži prava rijetkost, veoma mi se obradovao, a ja sam se brzo osvjedočila da to što je cijeli otok oduševljen Davorom i nije bez razloga. Evo što mi je ispričao:

"Nakon dvije godine vođenja i upravljanja noćnim klubom odlučio sam se napraviti pauzu i otići na zasluženi odmor. Oduvijek sam želio posjetiti Tajland. Počeo sam organizirati svoje putovanje i pred sam polazak prijatelj mi je sugerirao da posjetim Kambodžu, a ne Tajland koji je toliko razvikan. Prihvatio sam njegov savjet i počeo na internetu tražiti informacije o ovoj zemlji. Nešto sam pronašao o povijesti i ekonomskoj situaciji u zemlji, kupio kartu i počeo svoju avanturu u nepoznato.

Privatne fotografije

Šta je meni ovo trebalo...

Dolaskom u Phnom Penh doživio sam potpuni šok, nikada u životu nisam vidio prljaviji grad, smeće posvuda, ljudi leže u kartonskim kučicama uz cestu, djeca se igraju tik do ceste, prva pomisao mi je bila, 'što nisam išao na Tajland, je*** ti ovu Kambodžu'.

Prespavao sam dvije noći u Phnom Penhu, iskreno najviše sam se zadržavao u sobi pod klimom jer je vlažnost zraka 85 posto, znači dok izađeš iz zgrade si već skroz mokar. Nakon dva dana Phnom Penha uputio sam se na prekrasan otok Koh Rong. Dolazak je bio kao iz snova - bijeli pijesak, nebo bez oblaka, čisto more tirkizne boje.

Smještam se u Treehouse resortu, uzimam bungalov najniže kategorije, što je 15 dolara po noćenju. Ulazim u bungalov otovorenog tipa, usred džungle i pitam se, šta je meni ovo trebalo i tko će tu spavati. No šta je tu je, popije se koja pivica i lakše se zaspi. Odlučio sam ostati na otoku dva tjedna i počeo ga istraživati. Probijao sam se kroz džunglu sam s mačetom, nisam mogao ni sam vjerovati da sam takav avanturist. Kada danas vidim koliki broj otrovnih zmija živi na otoku ne znam što mi je bilo da se odlučim na takav pothvat, ali preživio sam. Sve u svemu dobro iskustvo.

Privatne fotografije

Nakon boravka u Treehouse resortu, igrom slučaja sam upoznao vlasnika resorta, čovjek iz Turske koji je oženio Kmerku. On je prvi pokrenuo turizam na otoku prije sada već 11 godina i tako krene razgovor, o svemu da bi se nakon par pivica on požalio kako mu fali radnika i jesam li zainteresiran ostat radit tri mjeseca kod njega, budući sam ovdje već dva tjedna. Pomalo već pijan, prihvaća ponudu.  Jutro nakon pijanog razgovora, vlasnik resorta ponovno pita želim li ostati raditi na što sam ipak zatražio malo vremena da razmislim.

Posao u struci, radno vrijeme 14 sati dnevno

Nakon ekonomske škole sam studirao turizam i radio sam u tom sektoru, budući da su i moji roditelji ugostitelji. Dakle, to je područje kojim sam se inače bavio u život i volim taj posao. Pristajem ostati tri mjeseca i počnem raditi dogovorenih osam sati dnevno, jedan dan slobodan tjedno, osiguran stan, hrana, piće i naravno plaća.

Kolika mi je plaća niti ne pitam na početku jer prevladava obiteljska atmosfera, pa nisam htio oko toga postavljat previše pitanja. Nekako sam se mislio 'vidjet ćemo nakon odrađenog prvog mjeseca kako će to sve izgledati'... Prvi dan sam radio osam sati i nakon toga krećem raditi po 14 sati na dan.

Privatne fotografije

Razlog je što nema dovoljno radnika, odnosno teško je naći radnu snagu, bilo lokalnu ili sa zapada. Ja sam ovdje došao u trenutku kada se otok počeo naglo razvijati. Mislio sam si da ću tako vjerojatno i bolje zaraditi. Itako radim iz dana u dan, učim jezik, upoznajem kulturu… Bilo mi je teško, ne fizički, već psihički jer rad s ljudima koji nemaju niti elementarno znanje o bilo čemu nije lagan, a to je najčešće slučaj s lokalnim radnicima. No nekako sam savladao i tu prepreku.

Nepuna tri mjeseca sam radio bez slobodnog dana i to 14 sati na dan. Radio sam sve poslove, od nošenja tanjura, čišćenja soba do odštopavanja wc-a i slično. Tada me vlasnik pozvao na razgovor i rekao da u 10 godina, koliko je tu, nije imao niti jednog radnika koji je kao ja izdržao fizički napor i psihički pritisak od strane lokalnih radnika te mi je ponudio da ostanem duže. Naime, lokalno stanovništvo želi biti bijele boje, no ne vole kad su im bijelci menadžeri konkurenciju u poslu.

Naše obrazovanje je prednost

Puno si ljudi pomisli 'ovaj je lud 100 posto čim je odlučio živjeti u Kambodži'. Svi idu u Njemačku, Irsku, Švedsku i tamo su sretni jer imaju bolja primanja nego u Hrvatskoj, no tamo su zapravo uvijek radnici drugog reda, ili rade poslove koje domaće lokalno stanovništvo te zemlje ne želi, dok je u Aziji obrnuti slučaj. Sva su nam vrata otvorena zahvaljujući europskom obrazovanju. Osim što smo obrazovaniji, moram priznati, nažalost, da i boja kože ima nešto s tim, bijelci su jako cijenjeni u Aziji.

Privatne fotografije

Ja sam se borio i izborio za svoj položaj u tvrtki za koju radim, prošao sam kroz puno toga u Kambodži, da bi bio gdje sada jesam. Ukoliko niste spremni žrtvovati puno toga, bolje da ni ne pokušavate u ovakvim zemljama. Ovo nije zemlja gdje date svoj CV i dobijete posao, ovdje dobijete više prilika za rad nego u Europi, ali se morate iskazati, a kad se iskažete budete i nagrađeni.

U Hrvatskoj sam znao raditi jednako kao i ovdje i nikada mi nitko nije rekao ni hvala, tako da srećom i igrom slučaja ja sam pronašao svoju sreću u Kambodži. Mnogo me ljudi počelo zvati da im nađem posao ovdje. Nakon dvije godine rada u Treehouse resortu postao sam glavni menadžer resorta, to ne znači da i dalje ne pometem ili ne počistim i da ne odnesem narudžbu do stola, ali primanja i standard života su mi bolji nego što bi mi trenutačno bili u Hrvatskoj. Naučio sam kmerski jezik i to mi omogućuje još brže napredovanje u poslovnom smislu.

Spavanje u ležaljci, buđenje pored zmije

Moj je zaključak da ukoliko niste avanturist ili malo ludi bolje nemojte ni pokušavati. Prilika za posao ima svugdje, zemlja se rapidno razvija, a plaće za strance su dostigle hrvatski prosjek. No morate biti spremni da ćete jedan dan možda jesti samo rižu, jedan dan odspavati na ležaljci i da ćete morati puno toga proći što u Europi ne biste da bi uspjeli.

Osobno sam puno motiviraniji u Kambodži, nego u Hrvatskoj. Ovdje se sve puno brže odvija u poslovnom smislu. Prioriteti su sasvim drugačiji i ono najvažnije, ovo iskustvo vam pomakne granice u glavi. Nakon spavanja na ležaljci i buđenja pored zmije, oni problemi u Europi vam se više ne čine toliko veliki. Stvarima, zbog kojih sam se živcirao u Hrvatskoj, sada se smijem jer to što doživite u Kambodži je teško opisati riječima.

Privatne fotografije

Ponekad mi nedostaje Hrvatska i zna mi biti teško što nemam s kime razgovarati na materinjem jeziku, no ne pada mi se na pamet vraćati. U Hrvatsku je lijepo otići na godišnji odmor, no čini mi se da mi život ovdje pruža više mogućnosti. Živim pored prekrasne plaže, novac koji zaradim nemam na što ni potrošiti, budući da su mi svi troškovi pokriveni jer živim u resortu u kojem radim. Istovremeno, imam puno mogućnosti za poslovno napredovanje, mogu li više poželjeti?

preseljenje

Kambodža

ugostiteljstvo

100postopriča

Koh Rong

newsletter

Prijavite se na Newsletter