Roditelji, oprez!

Svijetom se širi nova sekta koja postaje sve popularnija i izvan hipijevskih komuna. Ljudi s djecom bježe u divljinu, ne uče ih čitati niti pisati, a školu nazivaju najvećim zlom na svijetu


Robin Mikulić
30.10.2018.14:00
Svijetom se širi nova sekta koja postaje sve popularnija i izvan hipijevskih komuna. Ljudi s djecom bježe u divljinu, ne uče ih čitati niti pisati, a školu nazivaju najvećim zlom na svijetu
istock

sažeto

Isprva se sve nekako činilo logičnim, razumljivim, gdjekad čak i inspirativnim, ali dođeš do točke kad shvatiš da je svaki oblik radikalnosti samo još jedna od manifestacija luđaštva


Robin Mikulić
30.10.2018.14:00

Kako sam u posljednje vrijeme imao prilike zagrepsti pod površinu alternativnog načina života radeći sve one priče o životu bez šećera, alkohola, mesa, otpada i sličnog, htio-ne htio, upoznao sam se nekim prilično bizarnim životnim stilovima.

Isprva se sve nekako činilo logičnim, razumljivim, gdjekad čak i inspirativnim - brinem se za planet, ljude i sebe, neke sam elemente čak usvojio i inkorporirao u svoju svakodnevnicu (recikliram, kompostiram i izbjegavam rafinirani šećer gdje je to moguće), ali dođeš do točke kad shvatiš da je svaki oblik radikalnosti samo još jedna od manifestacija luđaštva. I, ne, to nije dijagnoza, za postavljanje istih nisam osposobljen. To je tek moja skromna opservacija do koje sam došao temeljem iskustva intenzivnog bavljenja kulturom jedne, iz mejnstrima gledano, alternativne životne filozofije.

Unschooling, filozofija a ne pokret

Uglavnom, da ne duljim, nakon što sam se prilično zagrijao za pokret u kojem ljudi sami grade svoje sićušne kuće na kotačima, iako potpuno funkcionalne često manje od veličine jedne prosječne kuhinje, naletio sam na YouTube kanal jedne hipi mame. Prilično benigno, pomislio sam. Govori o životu u golemom šatoru, prednostima i manama kompostnog WC-a (da, kakite u plastični spremnik koji golim rukama svakih par dana praznite) i fenomenu koji je zaživio u generaciji kontrakulture – unschoolingu.

Riječ je o alternativnoj metodi edukacije gdje roditelji svoju djecu ne šalju u školu niti ih doma filaju konvencionalnim knjiškim znanjem. Roditelji koji se odlučuju na takvu životnu filozofiju, a unschooling je svakako više od neke puke pedagoške metode, svojoj djeci prepuštaju da u svom vlastitom tempu sama uče ono što ih zanima. Zapravo, koliko se god stranim činilo, oni svaki budni trenutak tretiraju kao nastavu, a svaku aktivnost djeteta kako nastavni materijal. Čitanje, pisanje i brojanje nisu opcija sve dok dijete samo ne dođe do spoznaje da mu je i taj tip znanja potreban, a roditelji su, barem oni koji žele dobro svojoj djeci, krajnje uključeni u svaki trenutak djetetova napretka jer mu jedino tako mogu omogućiti odgovarajuće uvjete za razvoj.

Zvuči fantastično, zar ne? Osim toga, sve to nije baš niti toliko miljama udaljeno od na zapadu etablirane Montessori škole, još jednog oblika učenja gdje djeca sva potrebna znanja stječu kroz život. Samo što je unschooling  mnogo radikalniji. Djeca ne pohađaju nikakav oblik strukturirane nastave, obično se čak niti ne druže s drugom djecom već svoje vrijeme provode s odraslima koje susreću po komunama u kojima žive – o, da, komune; govorimo o tom tipu ljudi, žive u izolaciji i svoje dane provode u skladu s prirodom.

Milenijalci hipiji najveći su fanovi unschoolinga

Recimo, gospođa koja me upoznala s ovim pokretom odselila se pred nekoliko godina sa svojim suprugom iz civiliziranog društva. S još jednim parom kupili su izoliranu zemlju usred ničega negdje na Novom Zelandu. Žive u golemom šatoru, proizvode svoju vlastitu struju, uzgajaju povrće, othranjuju i ubijaju svoju stoku. Ne koriste šampone niti pelene. Zapravo, ne koriste ništa što nisu sami proizveli. Žive od YouTubea. Pravi su milenijalci, reći ćete! I dosta važno, i ona i njen suprug fakultetski su obrazovani.

Uvjerena je kako njezina djeca, bez obzira što ih ne planira učiti čitati niti pisati, mogu upisati fakultet budu li to željela, a razbacuje se i brojkama koje joj navodno idu u prilog. Kao, 90 posto svih tih neškolovanih ljudi zadovoljno je edukacijom koju su primili. Ne smatraju da su igdje zakinuti, štoviše misle da su u prednosti pred svojim vršnjacima jer su naučili samostalno iznalaziti rješenja i kritički promišljati svijet bez da su njihovi svjetonazori ideološki okaljani. Dobro, iz perspektive nekoga tko je pročitao masu teoretskih knjižurina o ideologijama ne bih se s time mogao složiti jer je već i ovaj njihov životni stil, koliko god bio alternativan, svojevrsna ideologija. Zapravo, sve je ideologija, pogotovo kad je riječ o ljudima opsjednutima radikalnošću i teorijama zavjere.

Zatim, neki su se navodno i upisali na fakultete, poglavito umjetničkih usmjerenja što je i razumljivo budući da nisu imali nikakvih doticaja sa STEM grupom predmeta, a više od polovice uspješno se bavi nekim poduzetništvom. 97 posto svih odraslih unschoolera školovalo bi svoju djecu na jednak način na koji su njihovi roditelji školovali njih.

Možda su ipak na dobrom tragu

Kad sam to odlučio provjeriti u studijama, gle čuda, nema baš nešto materijala. Nešto malo po Americi, na europske studije nisam naletio, a u hrvatskom nisam uspio pronaći niti adekvatni termin. No, čak i ono malo sociologa, antropologa i ostalih društvenjaka priznaje da su im uzorci prilično ograničeni, a znanstvene metode subjektivne.

Neja Markicevic / CROPIX

Pa ipak, ono malo znanstvene empirije koja na tu temu postoji ide u prilog ženi koju sam proglasio new age luđakinjom. Dobar dio sve te formalno neškolovane djece zaista upisuje fakultete, umjetničkog usmjerenja, a oko 20 posto fakultetski obrazovanih steklo je čak diplome u tehničkim disciplinama, polovica ih doista posjeduje svoje vlastite biznise.

Veći dio ispitanika nije izdvojio nikakve nedostatke unschoolinga, a onima koji su tome imali nešto za prigovoriti nije nedostajala škola nego kontakt s vršnjacima. Svi su odreda tvrdili da se u životu bolje snalaze što god da im se našlo na putu te su usto mnogo sretniji. Gotovo se svi bave nekim nekonvencionalnim poslovima, nitko se nije vratio civiliziranom životu 9-to-5 tipa kakav većina nas trati za uredskim stolovima. Ono što me pak najviše začudilo jest to da su svi opismenjeni, sviraju po nekoliko instrumenata, barataju osnovama matematike, sretni su, uspješni, proputovali su pola svijeta i stvorili zajednice istomišljenika u kojima njihov socijalni život buja.

Nije za svakoga

Iskreno, ja to za sebe ne mogu reći. Čitav se život školujem pa vidi kamo me to dovelo. Šalim se. Ovaj pokret definitivno nije za svakoga. Iziskuje enormnu involviranost roditelja u svaki aspekt djetetova života. Oni su ti koji moraju pratiti interese koje njihovo dijete u nekom trenutku razvija kako bi mogli stvoriti odgovarajuće uvjete u kojima će steći neko određeno znanje za kojim žudi. Nekad su to knjige, nekad kuharice, nekad instrumenti, nekad životinje, nekad polje, nekad građevinski materijal. Shvaćate, što god takvom djetetu palo na pamet, roditelj mu to mora omogućiti.

Vrijedi razmisliti, ne znam što nije vrijedno promišljanja, no svakako zadržite na umu da ćete se čitav život boriti s društvenom osudom, a svom ćete djetetu onemogućiti normalnu socijalizaciju zbog čega do svoje odrasle dobi vjerojatno neće biti kompatibilno društvo za svoje vršnjake. Osim toga, ignorantni novinari poput mene mogli bi vas prozivati luđacima. Ali, koga briga, You do You. 

unschooling

montessori škola

altenativna nastava

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter