Čitajte na vlastitu odgovornost

Tjedan dana sam živio bez aplikacija za seks, apstinencija je bila strašna pa sam otišao na spoj na slijepo koji je umalo krešao Mile Kekin


Robin Mikulić
07.12.2018.21:00
Tjedan dana sam živio bez aplikacija za seks, apstinencija je bila strašna pa sam otišao na spoj na slijepo koji je umalo krešao Mile Kekin
istock

sažeto

Dejtanje je prilično zaje*ana stvar, a još je gadnije kad si netipični homoseksualac


Robin Mikulić
07.12.2018.21:00

Pratite li moj dosadašnji rad na ovom portalu, upoznati ste s mojom seksualnom orijentacijom. Bog zna da ne postoji tekst u kojem svoj pederluk ne spomenem barem tri i po' tisuće puta makar tekst imao dva znaka. Mnogima to ide na živce, ja mislim da je nužno. Ne da bih prostituirao sebe, samo volim provocirati. Šalim se, donekle. Uvjeren sam da je nužno o tome govoriti otvoreno. Tu smo, dio smo ovog društva i malo je vjerojatno da ćemo nestati s lica zemlje jer se, eto, nekome ne sviđa što postojimo. 

Uglavnom, pripadate li toj skupini ljudi, ljubazno vas upućujem na neki drugi tekst na našem portalu. Ne pada mi na pamet vrijeđati nečiji moralni ili vjerski sentiment. Samo ćete se bezveze nervirati, nije dobro za želudac. 

Proklete bile aplikacije za dejtanje

Ova zajednica kojoj toliko ponosno pripadam, iako sam negdje čvrsto uvjeren da se ta ista zajednica mene srami jer mi još nisu udijelili nikakvu lentu s plaketom i medaljom presvete Diskrecije, na glasu je kao promiskuitetna. Možda s dobrim razlogom, možda ne. Možda pak je kriv Holivud koji posljednjih godina svaki put kad se prikazuje pederluk u kadar ubaci neku aplikaciju za seks.

O, da. To je stvarno i mi smo to izmislili. Svi vi koji ste još uvijek ovdje, a koristite Tinder i sestrinske mu aplikacije, u ime svog naroda, molim.

istock

Je*i ga, živimo gdje živimo. Ozračje nije baš najtoplije unatoč buktećim klimatskim promjenama koje živu u toplomjerima svake godine tjeraju sve više i više. Malo je mjesta na kojima čovjek mog profila može biti to što jest. Sve da ih je i više, toliko smo istraumatizirani stvarnošću koju živimo da se ništa ne bi promijenilo za većinu nas. Ostali bismo preplašene pič*e koje se u javnosti srame za ruku uhvatiti svoju lošiju polovicu. Ne d'o bog i gore.

I sad govorim u svoje ime. Nikad ne bih nikome prišao u nekom baru niti bih zapodijevao razgovore s neznancima na cesti. Lokalni zagrebački sekspunktovi su mi odvratni. Mislim da vrijedim ipak nešto više od kondoma upitne kvalitete i penicilinske šprice umjesto pilule za jutro poslije. Kao i mnogi drugi pripadnici LGTB zajednice, primoran sam dobar dio svog privatnog života graditi preko aplikacija kao što su Tinder, Planet Romeo ili Grindr.

Tek kratki usputni edukativni moment za sve one koji ovo kao čitaju s gađenjem, to su neke od najpopularnijih aplikacija za traženje seksa na brzinu. I da, i ti možeš već sutra po svoj besplatni antibiotik, ulogiraš li se u neku od njih dovoljno rano. Špica je oko 2 ujutro.

Tužna istina o online dejtanju

Tužna je istina što većina ljudi ondje doista traži samo seks, barem mi je to moje neskromno iskustvo pokazalo – daleko od toga da nema i ljudi koji su ondje iz sušte potrebe ili nedostatka drugih opcija za detekciju svoje sopstvene srodne duše. Ne osuđujem one koji to rade - štoviše, slobodna ljubav za sve dok su svi uključeni u tome dobrovoljno i pri punoj svijesti (droge nikad nisu kul, a najmanje kad ih se koristi za silovanje), samo to baš nije za mene.

Pa koji *urac onda tam radiš, reći ćete s dobrim razlogom. Ovisnost valjda. I ja sam privatno tek jedan obični milenijalac koji svoju nemoć liječi u anonimnosti svajpanja, mečanja i onda ignoriranja svega toga. Ovisnosti su gadna stvar, koliko god besmislene bile.

No, ne bih volio da mislite da ne cijenim što ste dospjeli do osamnaeste rečenice ovog teksta. Znam, došli ste po meso. Kao i većina ljudi koja zalazi u gej klubove. Vidite, u svakome od nas čuči jedan mali pervertit. Dobro je dok ga puštate van samo na internetu.

Ni sponzori nisu više što su nekad bili

Prošli sam vikend bio na dejtu nakon što mjesecima nisam. Nekako mi sav taj besmisao gej dejtanja postaje još odbojniji kad se moj sugovornik materijalizira na pivi preko puta moje. Rijetko znam o čemu bih razgovarao – osim što imam vrlo istančan ukus za opskurne teme, autističan sam, a imam i čudan smisao za humor, još sam i glasan i neugodan kad se napijem. I ovo malo dlaka što inače imam na jeziku, cuga spali nevjerojatno brzo. Nije se dogodilo jednom da netko ustane usred dejta i revoltirano ode. Rijetko me to, doduše, omelo u tome da dovršim svoje pivo. Uostalom, skupio sam u ovih 15 godina aktivnog dejtanja valjda i nešto staža.

istock

Otišao sam na dejt, dakle. Bilo mi je dosadno, neki me uvjeravaju da sam alkoholičar kad pijem sam. Došao je čovjek. Našao me preko aplikacije. Reko, zašto ne. Fin gospodin, takvima sam u posljednje vrijeme najzanimljiviji, a kako sam i sam matoriji, zanimljiviji su i oni meni. Runda jedna, runda druga. On nema cigarete, puši moje. Konverzacija teče nategnuto. Pričamo o poslu, kazalištu. Alkohol čini svoje, uspostavili smo čak i eye contact. Nevjerojatan uspjeh! Gotovo ravan srebru Vatrenih.

Stvari se kreću neočekivano dobro. Nategnuti razgovor pretvorio se u razgovor ugodni naroda pederskoga, skoro k'o onaj iz glasovite Kačićeve knjige koju sigurno nikad niste pročitali, ali vas to ne sprečava da se razmećete njezinim naslovom. Ta, Hrvati smo. Ne bih ni ja bez brige, da nisam studirao komparativnu. Koji promašaj!

Onda kaže da ima dečka. Pa u pič*u materinu, kretena. Potrošio sam na njega sate i sate, par dobrih fora i nekoliko rundi, o duhanu da ne pričam. Onda mi kaže da ima dečka, a ja sam već u tih osam minuta isplanirao sklapanje našeg životnog partnerstva, tri šarpeja i jednu poluslijepu invalidnu mačku. Kažem to jer nisam siguran smijem li koristiti termin vjenčanja, možda mi je i on Ustavom zabranjen. Zlu ne trebalo.

Kaj je preveč ni s kruhom nije dobro

To je bila kap koja je prelila čašu. Odlučio sam se na drastičan korak. Tjedan dana ću živjeti bez aplikacija za seks na kojima provodim više vremena nego na Instagramu, a čak se ni ne seksam.

Prvi dan je već zaštekalo. Imao sam gadnu apstinencijsku krizu. Prvi jutarnji zahod, kako bez bezglavih torza i njihovih autohomofobnih poziva na linč svega feminiziranoga provesti tri minute blaženstva pražnjena? Pokleknuo bih da nisam sjedio. Ovako sam samo otvorio Tinder. Nisam nikoga svajpnuo u stranu koja bi nas spojila. To mi je bila kazna, oduzeo sam si sekundu ugode kakvu proizvodi samo ono ignoriranje kad se na Tinderu mečate s nekim i onda to ignorirate.

Zatrpao sam se poslom. Provodio sam više vremena na Faceu. Ovisnost o društvenim mrežama nije nestala samo zato što sam si ograničio količinu te virtualne droge. Zaboga, u stanju krajnjeg očaja umalo sam otvorio čak i Twitter.

privatni album

Počeo sam se javljati svojim prijateljima, onima koji postoje i u stvarnom svijetu. Ne znam kad sam zadnji put toliko tipkao. Mislim da je i njima bilo čudno. Moje su poruke inače prilično jezgrovite i uvijek dolaze sa zakašnjenjem, otprilike kao kad mejlom šefa tražite povišicu. Ne i ovaj tjedan. Elaborat na elaborat.

Nakon nekoliko tjedana sam razgovarao i s trudnom sestrom. Grozan sam, znam. Riješio joj preko veze neke specijalističke preglede. Platio sam niz zaostalih računa za koje inače nemam vremena ni volje. Organizirao sam ideje u svojim tekama za teme. Popio sam i cugu s kolegama s posla s kojima inače rijetko općim. Uspjeh za uspjehom. Čak je i moja terapeutkinja registrirala moj napredak u domeni međuljudskih odnosa. Jer, kakav bih ja to bio milenijalac da nemam svog privatnog psihoterapeuta? Nikakav.

Jednom kad sam nadoknadio sve te nagomilane zaostatke, svejedno mi je ostalo još previše vremena koje sam samo tjedan dana ranije široke ruke trošio na beskorisno višenje po aplikacijama za seks.

Oldschool je opet in

Nova radikalna ideja, natjerat ću nekoga od svojih prijatelja da me spoji s nekim staromodno. Spoj na slijepo. Navodno su ljudi prije Tindera tako pronalazili svoje prilike za hod srama. I to se pokazalo prilično zahtjevnim podvigom. Čuvši moj prijedlog slijedili su pogledi kao da sam urbi et orbio pompozno objavio da od jučer vjerujem da je Zemlja ravna ploča. Ili okrugla, ovisi s kim sam pričao. Družim se, kao što možete zaključiti, s ljudima različitih profila. Ne bi čovjek rekao, znam.

Nakon niza odbijenica, podignutih obrva i prijekih pogleda, uslijedio je prvi i jedini pogodak. Netko je pristao. Moram priznati da je i meni bilo čudno. Živimo u 21. stoljeću. Tko bi, normalan, pristao na takvu ludost?

Prijateljica je nekim čudom nagovorila svog prijatelja da se nađe sa mnom na neviđeno. Znao sam samo da voli novac, da mu je nekad tih dana rođendan i da tečno govori francuski. Skoro sam bio malo uzbuđen. Nikad prije nisam bio na takvom spoju, svojevrsno skidanje junfa.

O nešto drugačijem skidanju junfa

Dogovorili smo se da ćemo se nać u sedam u Sedmici. Bananko će biti naše sredstvo raspoznavanja. A budući da sam fin, kupio sam mu u antikvarijatu i zakašnjeli poklon. Francusko izdanje meni nepoznatog romana autora Malog princa.

Kasnio sam. Predugo smo tražili tu knjigu na neorganiziranim policama antikvarijata. Noga mi se raspadala, otkako sam je slomio osjećam južinu u kostima, ali ni to me nije spriječilo da hitam kao mrav u boj.

Nema ga. Jednom dijelu mene je laknulo. Stao sam listati Grimmove bajke na nizozemskom. Veselio sam se koliko mi je još tog jezika koji godinama nisam koristio ostalo. Onda se pojavio. Kao, on koji nikad ne kasni zakasnio je prvi put u života pola sata.

Siguran sam da sam ga uvrijedio već u prvih pet minuta. Moj crni humor nije za svakoga, ali nije ga to omelo. Štoviše, nastavio je, vraćao je replike.

U jednom je trenutku za naš stol došao Mile Kekin s pratnjom. Nema mjesta pa bi sjeli s nama. Hit. 

Pokazalo se da imamo priličan broj zajedničkih interesa. Dijelimo smisao za humor i ljubav prema opskurnim lingvističkim teorijama. On inače ne pije - radni dan je, on je ozbiljan čovjek, ali napravio je iznimku.

Potrajalo je, začudo.

Rastali smo se na raskrižju, filmski. Nije se javio on meni, nisam se ni ja javio njemu. Čitaš li ovo, nemoj ostaviti komentar ispod teksta. Pošalji mi poruku na službeni mejl koji nikad ne otvaram.

Šuma šumarum

Bih li ovaj eksperiment ponovio? Zasigurno. Vrijeme koje sam posvetio stvarnim osobama kojima je do mene zapravo stalo bila je najbolja moguća investicija i nemalo sam sretan što sam se opet na to podsjetio.

Internet je zlo koje bi trebalo ukinuti. S druge strane, kako bi svijet izgledao kad bismo se doista stvarno bavili jedni drugima? Ili još gore, da nestane mjesta za priče poput ove. Da smo sad u online komunikaciji, rastao bih se ovdje s emotikonom koji namiguje.

seks

dejtanje

Tinder

spoj na slijepo

date

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter