Ispovijest bivših ovisnika u komuni kraj Velike Gorice

'To je pakao. Triput sam se predozirao, usr... sam baš sve što sam mogao. Čekala me smrt ili zatvor'


Lada Novak Starčević
31.05.2018.08:00
'To je pakao. Triput sam se predozirao, usr... sam baš sve što sam mogao. Čekala me smrt ili zatvor'
Damir Krajač/CROPIX

sažeto

Kakav god način odvikavanja bio, krizu ne možete izbjeći. Čovjek se ne može odviknuti kod kuće, kaže voditelj Terapijske zajednice Orle


Lada Novak Starčević
31.05.2018.08:00

"Moje odvikavanje je bilo pakao - mjesec dana nisam oka sklopio niti sam mogao išta jesti. Bio sam u jednoj drugoj zajednici i odvikavao sam se 'na suho'. Imao sam tada 28 godina", priča nam 33-godišnji voditelj Terapijske zajednice Orle, nedaleko Velike Gorice. Ne želi da pišemo njegovo ime. Kaže da je to nebitno.

Ja sam usrao sve što sam mogao, baš svaku stvar u životu, zašto bi mi bilo lagano sad kad pokušavam popraviti stvari? Tako ja gledam na to.

Možda je i bolje tako nego postepeno odvikavanje, govori. Ovo ćete zapamtiti. To je kao neka najgora gripa uz strašne bolove, misli vam lete… Stravičan nemir. Dodaje da je važno znati da nitko nije umro od krize.

"Kakav god način odvikavanja bio, krizu ne možete izbjeći. Čovjek se ne može odviknuti kod kuće. Imao sam nekoliko takvih pokušaja, ali to je bezveze. Treba se maknuti negdje gdje nemaš pristup drogi."

Završio je srednju građevinsku, na fakultet nije želio ići. Čak je i radio. Ali čim bi diler nazvao sve bi ostavljao.

Ovisiš o nekom smradu dileru koji ti može raditi što god hoće. Ti si u njegovoj šaci. Neću si nikada oprostiti o kakvim sam ljudima ovisio.

Izliječenje od ovisnosti uvijek se svodi na pojedinca. Treba upoznati sebe. Najvažnije se osnažiti i osloboditi okova ovisnosti.

Damir Krajač/CROPIX

Ovisnički život ide dok ide. Radite sliku sebe i svog života koja je više-manje lažna, objašnjava nam. Kad se jednom krene rušiti, ruši se sve.

"Ne znate više kome ste slagali, koga ste povrijedili. To je pakao. Meni je bilo dosta takvog života. Vidio sam da ću završiti 2 metra pod zemljom ili u zatvoru", iskren je voditelj. On je čist posljednjih pet godina. Bio je na heroinu. Triput se predozirao. 

"Sva sreća nisam imao djecu, da sam dobio dijete, jadno to dijete sa mnom. Takav ne možeš pružiti ništa normalno jer nisi normalan. Sve uništite. Sve…"

Rijetki su oni koji se ne vrate poroku, iskušenja su golema. Treba to jako željeti i znati da svaki problem ima rješenje.

U zajednicu u Orle primaju punoljetne muškarce, imali su čak i 60-godišnjaka na liječenju.

Sve su rijeđi čisti ovisnici o heroinu, većinom miješaju sve i svašta - travu, ecstazy, speed, alkohol. Puno ih je ovisnih o koktelu lijekova. Marihuana, objašnjavaju već općepoznatu stvar, ne potiče fizičku ovisnost, ali je problem što mali broj koristi samo nju. 

"Nakon desetak ili više godina drogiranja, ljudi koji nam dolaze potopljeni', priča nam.

U zajednici ih se trenutno liječi šestorica. Dosta su liberalni, atmosfera je obiteljska. Zato nikad ne primaju preko 15 ljudi. 

Damir Krajač/CROPIX

U prosjeku boravak tamo traje godinu dana, no to je sve dosta individualno.

"Prva poanta je da ih skinemo s terapije. Ali to sve radimo uz strogi liječnički nadzor, vrlo postepeno i oprezno", objašnjava nam voditelj.

Također neki ostaju u kući i kasnije na resocijalizaciji jer često nemaju gdje. Da ne bi otišli na cestu imaju neko vrijeme za prilagodbu. Na raspolaganju su im tada mobitel, internet. Pomažu im da nađu posao, možda upišu prekvalifikaciju.

Najbolje je ne vraćati se u staru okolinu, u staro društvo. To jako odmaže, teško se othrvati. To je usvojeni obrazac, koristi se svaka prilika da se sklizne u ralje ovisnosti.

U razgovor se uključuje mladi Splićanin. On se prvo u zajednici liječio, a sad tamo radi. Čist je godinu i sedam mjeseci.

Kaže da nikada neće zaboraviti što je bio i što je radio.

"Nedavno sam bio kod svog oca na roštilju, njegova supruga mi je ponudila pola čaše piva. Rekao sam da bih želio, ali da baš zato ću. Neću se s tim igrati. Ovisnost je zapalila sve mostove oko mene. Dobro znam tko sam postao. Ne želim to riskirati.

Dva strica su mi umrla od droge, jedan se predozirao, jedan se ubio tijekom odvikavanja, otac mi je isto bio u tom paklu. I on se izvukao, vodi 15-ak godina jednu zajednicu za odvikavanje od ovisnosti. Sad smo napokon uspostavili neki odnos, nismo ga prije imali. Sve je bilo poremećeno".

Ni on nije želio da pišemo njegovo ime. Stigma je uvijek prisutna u društvu, objašnjava. A dodaje, želi i naći curu. To mu uz titulu bivšeg ovisnika, kaže, ne bi bilo nimalo lako.

Damir Krajač/CROPIX

Novopridošli u zajednici prvih mjesec dana nemaju pravo na pozive i posjete. Član dobije 'brata' koji posebno brine o njemu, usmjerava, tu je kad je teško. Na prvi slobodan vikend ide se tek nakon 5-6 mjeseci.

Većinom odlaze kod obitelji. Preporuča se obiteljski život jer je obitelj uporište.

"Iako, roditelji često sruše sve što smo radili. Većinom su prepopustljivi. Roditelji uvijek traže opravdanja. A kada su ih već doveli na izlječenje moraju postaviti granice. Zato radimo i s roditeljima. Narkomanu treba biti dosta, ali i roditelj treba reći –dosta", objašnjava nam voditelj zajednice.

Svi u zajednici jedni druge 'čupaju', jedan drugome su najbolji terapeuti.

Dok su tamo nemaju pristup internetu niti mobitel. To bi ih samo ometalo.

Odlaze zaraditi u okolicu. Sređuju susjedima okućnice, pomažu im. Sa susjedima imaju odličan odnos. 

Nekad narkoman zna brzo odustati no nema nikakvih zabrana niti ograda. Nije dobro da itko dođe u komunu zbog pritiska ili manipulacije okoline, to uvijek loše završi, objašnjavaju nam.

Na pitanje o sve većoj popularnosti skupih droga poput kokaina, čak i među ljudima na visokim pozicijama, kažu da je njima drogiranje statusni simbol.

"To su manekeni drogeraši. No, ne zaboravite sve to ima fizičke posljedice. Ode jetra, bubrezi. Možda je jednostavnije onome tko ima novca, duže održava taj neki privid normalnog života. No, nitko neće proći lišo.

Ti finiji nama neće ni doći, takav još ima neke poteze za povući. Oni koji nemaju više nikog tko je iza njih, nemaju obitelj, nema novca niotkud, oni brže padnu na dno. No, dno čeka sve narkomane kad-tad.

Damir Krajač/CROPIX

Koliko imate opcija toliko trajete. To je toliko stresan život, samo razmišljaš o novcu. Evo primjerice ovisniku o heroinu treba u prosjeku dnevno gram droge. To je otprilike 500 kuna. 500 kuna svaki dan.

Mnogima o šutu ovisi život. Oni žive kao da imaju pištolj u ruci koji je uperen u sebe. Drogiranje crpi, umara.

Kao da stalno vozite auto na 5000 obrtaja, to jednostavno mora puknuti", objašnjavaju naši sugovornici.

Jako je opasno kad netko izađe iz zajednice i vrati se starim navikama. Neki se opuste, napokon mogu spavati, jesti, zaborave zašto su prvobitno došli na liječenje.

Ljudi padaju i nakon 10-15 godina.

"To je jako opasno. Evo jedan mladić je izašao od nas i predozirao se i umro. Riskiraš život kad se vratiš. Teško je naći pravu mjeru. Ako je droga prečista može biti prejako, ako je preloša opet nije dobro. Gledao sam tipa, strugao je fasadu i to prodavao", priča voditelj zajednice.

U terapijskoj zajednici postoje kazne za prekršena ponašanja, ali to je sve vrlo blago. Primjerice kažnjeni cijeli dan nema kave.

Ako ovdje ne možeš podnijeti posljedice svojih djela, vani nemaš nikakve šanse.

Važno je shvatiti da za sve postoji legalan način, kaže voditelj.

Zajednici je na raspolaganju psiholog, socijalni pedagog, psihijatar. Imaju individualne razgovore, radnu terapiju, edukacije, prekvalifikacije, autogeni trening, čak ih educiraju i u financijama. Pomažu im savjetima kako da se jave na natječaje za posao, kako da napišu CV.

Većina ih nikad nije radila. Sve se vrtilo oko nabave droge.

"Kad si narkoman, doma iako legneš bez kune znaš da ćeš sutra nekako nabaviti. Vjerujte mi, uvijek, baš uvijek, narkoman smisli način. Da je tu energiju sada usmjeriti u posao", kaže voditelj.

"Rekao mi je otac 'Konju, probao si sve živo, daj sad probaj nešto normalno, tebi je to novo'.

Droga je instant ugoda. Nikada neću reći da mi nije bio gušt drogirati se. Kakav bi tek onda bio idiot da sam sve to radio, a da nije bilo dobro. To je poseban osjećaj. Na vrhu si svijeta.

No, cijena je prevelika", zaključuje.

Više informacija o Terapijskoj zajednici Udruge Pet Plus pronađite OVDJE.

droga

alkohol

Marihuana

kokain

heroin

komuna

terapijska zajednica Pet plus

odvikavanje od ovisnosti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter