'Idemo na Mirogoj, samo ne opet u Jugoslaviju'

Tri godine prije smrti Tuđman je dobio dijagnozu karcinoma, no za javnost je do svog kraja bolovao od čira na želucu


Lada Novak Starčević
10.12.2018.14:00
Tri godine prije smrti Tuđman je dobio dijagnozu karcinoma, no za javnost je do svog kraja bolovao od čira na želucu
Cropix/arhiva

sažeto

U vojnoj bolnici Walter Reed procijenili su da će prvi hrvatski predsjednik živjeti najduže devet mjeseci, no velika volja za životom održala ga je još tri godine. Donosimo kronologiju njegove bolesti


Lada Novak Starčević
10.12.2018.14:00

Franjo Tuđman još se u ljeto 1996. počeo osjećati lošije, često je bio umoran. Na jednom od redovitih sistematskih otkriveno je da je teško bolestan. Dijagnoza je bila karcinom kardije (kardija je spoj jednjaka i želuca).

Dok je Tuđman bio živ, čak niti dok je svoje posljednje dane provodio u bolnici, nikad nije javno objavljeno da ima metastaze na mozgu, niti da uopće boluje od raka. Za javnost je do svoje smrti bolovao od čira na želucu.

Iako su mu savjetnici, kad su doznali za opasnu dijagnozu, predlagali liječenje u Hrvatskoj, on se odlučio za američku bolnicu. U vojnu bolnicu Walter Reed u Washingtonu, Tuđman je otputovao 11. studenoga i tamo je ostao dvanaest dana.

Nakon opsežnih pretraga američki internist je zaključio: "Smatramo da operacija želuca može samo istrošiti organizam, a neće dati rezultate. Vaše je zdravstveno stanje vrlo ozbiljno. Vi, predsjedniče, po našoj procjeni, s ovim stanjem karcinoma možete živjeti još šest do devet mjeseci."

Cropix/arhiva

Jednokratno su ga ozračili i rekli da ne preporučuju nikakvu terapiju jer bi mu ta terapija smanjila kvalitetu života toliko da ne bi mogao završiti državničke poslove što mu je bila velika želja.

CNN je ubrzo sve doznao i objavio da hrvatski predsjednik ima karcinom, na što je Tuđmanov liječnik, dr. Branimir Jakšić, iz SAD-a dao izjavu domaćim medijima da 'predsjednik boluje od čira na želucu, ali da će sve biti dobro jer se upala povlači, i predsjednik poziva svoje teniske partnere na meč u nedjelju, čim se vrati iz Amerike'.

Tuđman se vratio u domovinu 23. studenoga i na zagrebačkom aerodromu održao svoj nazaoboravni govor o crnim, žutim i zelenim vragovima.

Čim se vratio u svoj ured, odmah je pozvao Andriju Hebranga, koji je bio šef njegovog liječničkog konzilija.

Hembrang mu je tad, kako se kasnije prisjetio, predložio da ode na kemoterapiju koja mu je, kako je smatrao, jamčila barem još tri godine života.

Predsjednik se tome oštro usprotivio. Čak četvorica svjetskih stručnjaka nisu ga uspjela razuvjeriti, a onda je Hebrang u Zagreb doveo petog, čuvenog onkologa dr. Philippea Rougiera, koji je tada bio liječnik francuskog predsjednika. I Tuđman je napokon popustio.

Cropix/arhiva

"Život mu je produžila iznimno dobra terapija najboljim citostaticima koju su odredili naši specijalisti u suradnji s vrhunskim francuskim specijalistima, ali i njegova nevjerojatna volja i uvjerenje da je neslomljiv, da na bolest ne može ni misliti dok Hrvatska nije slobodna", rekao je akademik Ivica Kostović, posljednji predstojnik njegovog Ureda.

Cropix/arhiva

Tuđmanova bolest i liječenje u to su vrijeme bili tabu. Hebrang je preuzeo 'krivicu' za to.

Da ne napravimo veće zlo, zagovarao sam to da uvijek damo izjavu o tome kako je predsjednik, u kakvoj je kondiciji, može li kvalitetno donositi odluke, ali da ne otkrivamo pravu dijagnozu. I mislim da sam bio u pravu.

Kemoterapije su učinile svoje i Tuđman se pomalo oporavio iako fizički nikad više nije bio sjena onom starom. No, stanje mu se počelo pogoršavati u ljeto 1999. godine, što je prva primijetila njegova supruga Ankica. Nije želio na pregled.

Imao je dogovoren službeni posjet Svetoj Stolici i svakako je želio otići na taj put. Supruga Ankica nagovarala ga je da odgodi put i obavi kontrolu, no ni tada je nije poslušao. S njime je krajem listopada u Rim otputovala i kći Nevenka, koja je mislila da joj otac neće uspjeti odraditi sve obaveze do kraja koliko mu je bilo loše.

Cropix/arhiva

Po povratku je imao jake bolove u trbuhu. Noćima nije mogao spavati, ali nikako nije želio priznati slabost. Na Dan mrtvih je unatoč gotovo neizdrživim bolovima otišao na Medvedgrad kako bi posjetio Oltar domovine. Položio je vijenac i napisao poruku u knjigu posjetitelja.

Odustao je od odlaska na Mirogoj jer više nije imao snage. Odvezli su ga kući, ali je hitna ubrzo došla po njega.

U KB-u Dubrava je hitno operiran. Imao je perforaciju debelog crijeva, što je izazvalo gnojnu upalu potrbušnice – peritonitis. 

Cropix/arhiva

Tadašnja glavna sestra KB-a Dubrava Manda Bagić, časna sestra Beatrica Kvakar, medicinska sestra Melita Mesar i ravnatelj prof. Velimir Božikov, bili su uz Tuđmana njegovih posljednjih 40 dana koje je proveo u apartmanu na 7. katu bolnice.

Cropix/arhiva

Nakon petnaest dana morao je na drugu operaciju, ali ni ona nije riješila infekciju. Ta ga je operacija potpuno iscrpila te je imao strašne bolove. Nakon nje se više nije dizao, no cijelo je vrijeme bio svjestan. Kad bi netko s njim želio razgovarati sedacija se smanjivala i tada je bio pri punoj svijesti. Organi smu mu postupno počeli otkazivati, a umro je od posljedica peritonitisa.

Srce mu je stalo 10. prosinca u 23.15 sati. 

Cropix/arhiva

Glavna sestra i časna su ga spremile na vječni počinak. U lijes su stavile hrvatsku zastavu s njegovog ormarića te krunicu, prisjetila se gospođa Bagić.

Trenutak prije nego što je pao u komu pogledao je u časnu sestru Beatricu, koja je stajala uz njegov krevet i rekao: 'Idemo, idemo!'. Pitala ga je: 'Kamo, predsjedniče, pa u bolnici smo?!'. 'Idemo na Mirogoj, samo ne opet u Jugoslaviju!' 

franjo tuđman

godišnjica smrti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter