'Mamutica je kao jazz, ili je voliš ili mrziš!'

U hodnicima najveće zgrade u Zagrebu prije su se slavile Nove godine, a jedan je student dva mjeseca spavao na stubištu. Danas se susjedi jedva poznaju


Lada Novak Starčević
15.04.2019.14:00
U hodnicima najveće zgrade u Zagrebu prije su se slavile Nove godine, a jedan je student dva mjeseca spavao na stubištu. Danas se susjedi jedva poznaju
CROPIX/arhiva

sažeto

Zgrada, u kojoj ima 1169 stanova i živi oko 4000 ljudi, u početku se trebala zvati Tratinčica


Lada Novak Starčević
15.04.2019.14:00

Sagrađena 1974. prema projektu prof. Đure Mirkovića, Mamutica je prema obujmu najveća zgrada u Zagrebu i Hrvatskoj, a i u Europi se ubraja među najveće stambene zgrade.

Za urbanistički plan Travnog bio je zadužen Miroslav Kollenz koji je želio 60 posto prostora u kvartu ostaviti za parkove. Da bi to bilo izvedivo u naselju su nicali betonski divovi koji su dobivali imena po poljskom cvijeću, a Mamuticu je dopala tratinčica. No to ime nije zaživjelo i dobila je ime po kojemu je danas poznata.

Unatoč velikoj površini, gradili su je samo dvije godine. Premda na prvi pogled izgleda neudobno, sasvim je udobna i uredna iznutra, svjedoče njezini stanovnici.

"Mamutica je kao jazz, ili je voliš ili mrziš. Ja ju volim, tu sam već 40 godina", kaže nam 67-godišnji inžinjer Ivan R., kojeg smo sreli na platou ispod zgrade.

Priča nam da je krajem 80-ih bio jedan jači potres u Zagrebu, zgrada se na njegove oči ljuljala, no zidovima nije bilo ništa. "Nigdje nije ništa popucalo. To dovoljno govori o kvaliteti gradnje".

CROPIX/arhiva

Kaže da je u kvartu život miran, jedino mu je žalosno što većinu susjeda više ne poznaje. Prisjeća se kako mu je susjeda prije koju godinu pričala da je neki muškarac dva dana ležao u stanu mrtav dok ga netko nije potražio.

"Osamdesetih su se znale slaviti Nove godine u hodnicima zgrade, danas tako nešto nije moguće. Srećom, meni to ne smeta jer sam u godinama kada mi odgovara mirniji život, evo nisam otišao iz kvarta valjda mjesec dana. Svako toliko odem u garažu provjeriti auto jel' još pali", smije se Ivan.

Zgradu je izgradila Industrogradnja, a dugačka je oko 240 metara, visine 70 metara. Ima 19 naseljenih katova. U njoj stanuje oko 4000 ljudi u 1169 stanova i 9 ulaza.

Mamutica je i dalje, smatraju njezini žitelji, kvalitetnija za život nego polovica novogradnje, koja se gradila prošlih desetak godina u metropoli. Stanovi imaju prilično velike sobe i balkone, navode njezine pluseve.

"Nije isto životni prostor dijeliti sa 3, 30 ili 300 ljudi, nikako ne može biti isto. Došao sam iz kuće u Sisku i naravno da je drukčije. Traženje parkirnog mjesta uzima vrijeme, pa dok dođeš od ulaza u zgradu do svog stana, uvijek čekaš lift, onda hodaš kroz hodnike, a iz svakog stana drugačiji mirisi. Trebaš nešto iz ostave, a ona je 10 katova ispod tebe. Ja trenutno živim u stanu jer studiram i on mi služi kao prostor za prespavati. Za brzi ritam života je to idealno", rekao nam je student Mario (20) koji je u rujnu doselio u Mamuticu.

CROPIX/arhiva

Dodaje da mu se sviđa što u zgradi i oko nje ima sve što treba pa kad uči ne mora nigdje mrdnuti danima. Na platou su banke, pošta, trgovine, drogerije, mljekara, foto studio, ljekarna, pekara, kladionice, kafići, mjenjačnica, frizerski salon, dom zdravlja… U blizini su škola, vrtići, bazen pa i boćalište. Na klupicama se igra šah, karta se.

"Nekima je možda minus što nitko nikoga ne zna, meni je to svakako veliki plus, pogotovo kad si navikao na susjede koji se stalno petljaju kao što mi je lani bio slučaj na Jarunu".

Jadranka Skočak (45) predstavnica je stanara na adresi Božidara Magovca 55. Objašnjava nam da zgrada ima 19 katova, a na svakom je po sedam stanova. U prosjeku u stanu živi dvoje-troje ljudi tako da svaka zgrada ima oko 125 stanara. U svakoj u prosjeku živi i oko 15-ak kućnih ljubimaca.

Svaki stan ima neku ložu, balkon. Najveći su veličine oko stotinu kvadrata, a najmanji 40.

Živimo u tampon zoni od užurbanog grada

S obzirom na veliku količinu ljudi, zgrada ima tri lifta – 2 obična i jedan teretni. 

Kad se neki lift pokvari, naravno da nastaje gužva, ali ne idu svi u isto vrijeme. Školarci i zaposleni oko 8, stariji, kasnije. Što ako nestane struje? Imamo noge i cipele. Agregate su uzeli u ratu i nikad nisu vraćeni.

Gospođa Skočak nam kaže da je kao djevojčica doselila u Mamuticu sa Savice. 

"Uglavnom smo mi, koji smo tu nekih 40-ak godina, i dalje ovdje. Dosta je starosjedioca, od 70 na dalje. No, doseljavaju se i mlađi.

Nikad ne bih mogla zamisliti da živim negdje drugdje, posebno ne u centru grada. Ovdje živimo u prirodi, kao neka tampon zona od užurbanog grada.

Ljudi su svakojaki, uvijek ima problematičnih pojedinaca, problema koji se ne uspiju riješiti. Ima ljudi koji uopće ne plaćaju pričuvu, teško je to utuživo, nemaš se otkuda naplatiti, to su ogromni dugovi, stotine tisuća kuna", priča nam.

CROPIX/arhiva

Ne sjeća se da je oko zgrade bilo kriminala, tek poneka provala u poštu. Kaže da ne osjeća pretjerani strah, niti kad kasno noću šeće psa, ali je definitivno drugačije nego u njenom djetinjstvu.

"Više me strah grupica nepoznatih, azilanti često šeću, susjeda se ne bojim".

Ona se i danas sjeća kako su se kao djeca igrali između Mamutice i škole, oko klupica. 

Susjedi su zbog buke prije urlali preko balkona, danas odmah zovu policiju

"Verali smo se po jednom velikom deblu pa izvodili svakakve vratolomije tamo gdje se klofaju tepisi. Danas djeca ne znaju što bi s tim, a niti tepisi se baš ne klofaju. Igrali smo se i lopova i pandura, po zgradi naravno", prisjeća se s nostalgijom.

Dodaje da su prije susjedi, kad bi bili iživcirani bukom, znali gađati s prozora vodom, jajima, urlali bi preko balkona. Danas toga nema, kad se prijeđe granica odmah zovu policiju.

I ona primjećuje otuđenost posljednjih godina. "Kad dođe netko novi u ulaz, nemaš pojma tko je. Ljudi su se jako promijenili. Nema više osjećaja dobrosusjedskih odnosa. Nije to više kako je bilo. Prije su susjedi pili kavu skupa, posuđivali šećer, brašno, danas to nikome ne pada na pamet".

CROPIX/arhiva

Duhovito zaokružuje priču drugi susjed: "Mi sardine iz stanova moramo prihvatiti sudbinu da smo niža klasa i gotovo. Mamutica je meni zakon! Živim tu 10 godina, odnosno otkad sam došao studirati u Zagreb. Ja bih uvijek radije živio u velikoj nego u maloj zgradi, jer ima prednost veće privatnosti, a ne ono gdje se svi poznaju, druže..."

Kao što poslovica kaže, sto ljudi sto ćudi

I za kraj jedan urbana legenda iz Travnog, o studentu koji je želio uštedjeti kako bi mogao ići na Euro 2004. u Portugal.  

Mladić je otkazao smještaj u unajmljenom stanu, a novac za dvomjesečnu najamninu odlučio je uštedjeti. Dva je mjeseca spavao na stubištu u Mamutici, na pretposljednjem katu, gdje ga nitko nije vidio s obzirom na to da se svi koji ondje žive koriste liftom. Ipak, jednom je nestalo struje pa liftovi nisu radili te se jedan stanar uputio stepenicama. Naletio je na mladića usred sna, a on je navodno dao petama vjetra i više ga nitko nije vidio. Vjerojatno je otišao u Portugal.

Novi Zagreb

Mamutica

zagrebački kvart

Travno

najveća zgrada

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter