Najbrutalnije vjerske prakse diljem svijeta

U Indiji se udovice samospaljuju, djeca se bacaju s krovova hramova, a ni kršćani nisu ništa manje radikalni


Robin Mikulić
04.12.2018.18:00
U Indiji se udovice samospaljuju, djeca se bacaju s krovova hramova, a ni kršćani nisu ništa manje radikalni
istock

sažeto

Najgori su ipak u Africi. Ondje ubijaju djecu ako im zubi krivo rastu


Robin Mikulić
04.12.2018.18:00

Britanci su na današnji dan pred skoro 200 godina Indijcima zabranili izvođenje rituala poznatog kao sati. Riječ je o prilično brutalnoj praksi koja podrazumijeva spaljivanje udovica nakon smrti njihovih muževa.

Sati se inače u Indiji prakticira već gotovo dva tisućljeća, a dugo je vremena slovio kao znak prestiža budući da su se samospaljivale poglavito udovice aristokrata ili uspješnih ratnika. Kroz stoljeća ta se brutalna praksa proširila i među obični narod da bi u 19. stoljeću uzela tolikog maha da ju je zabranila sama kraljica Viktorija.

Prakticira se i dalje

No, to i dalje ne znači da je sati istrijebljen. Štoviše, mnogi hinduisti još uvijek vjeruju u dobrobiti ovog svetog rituala koji bi u pravilu trebao biti svojevoljan. Često to, naravno, nije jer se muškarci nasljednici ne žele odreći niti dijela svog nasljedstva u korist udovice što znači da udovice doslovno ubijaju.

Slučajeva satija, unatoč zabrani, ima još uvijek previše, a najviše je u medijima odjeknula priča 18-godišnje djevojke koja je počinila samoubojstvo spaljivanjem nakon smrti svog supruga. U lokalnim je hramovima božice Sati smatraju svojevrsnim božanstvom koje pomaže hodočasnicima budući da se nakon tog nesebičnog čina očistila od svih svojih grijeha.

Mislili ste da je tu kraj? Tek smo počeli. Začudit ćete se koliko se danas, u 21. stoljeću, na svijetu još uvijek prakticira sličnih brutalnih rituala koji nerijetko podrazumijevaju nečiju smrt, najčešće prisilnu.

Mingi

istock

U Etiopiji postoje plemena koja kao da žive praksu iz Harryja Pottera, odnosno ne imenovanja prokletih. Voldemort, Onaj čije se ime ne smije izgovoriti. Samo što se pripadnici plemena Kara, Hamar i Banna nerijetko okreću protiv onih najranjivijih, djece.

Kad starješine zaključe da je neko dijete prokleto ubijaju ga ne bi li zaštitili svoje pleme od zla. Ne diskriminiraju, u jednakoj mjeri ubijaju i curice i dječake. Da bi se neko dijete proglasilo prokletim, dovoljno je tek da mu gornji zubi počnu izbijati prije donjih, da slomi zub ili ozlijedi genitalije, rodi se u izvanbračnoj zajednici ili u braku gdje roditelji nisu primili blagoslov za začeće od svog starješine.

Odrasli koji ne pristanu na ovaj okrutni ritual i sami se smatraju prokletima te ih se protjeruje iz plemena. Djecu, inače, starješine ubijaju na niz brutalnih načina koji uključuju utapanje u rijeci, izgladnjivanje, bacanje životinjama da ih žive rastrgaju, bacanje sa stijene, a najgora od svih je metoda gušenja djece sipanjem zemlje u njihova grla.

Trenutačno godišnje u Etiopiji umire između 200 i 300 mingi djece.

Santhara

Ovaj je svet ritual ipak nešto humaniji od prethodnog. On i dalje, doduše, uključuje smrt, ali je ona ipak dobrovoljna. Valja napomenuti kako se ovdje ne radi o samoubojstvu niti eutanaziji, iako se to iz naše zapadnjačke perspektive zasigurno može tako učiniti.

Santhara se najčešće prakticira u Indiji i Japanu, a godišnje taj ritual izvodi oko 500-njak ljudi koji se izgladnjuju do smrti. Jainisti, naime, za razliku od kršćana, vjeruju da je njihova duša zarobljena u tijelu pa ovaj čin ritualnog samoubojstva smatraju oslobađajućim. Da ne bi bilo, na samoubojstvo koje uključuje nasilje protiv sebe ne gledaju blagonaklono.

Ljude koji se odlučuju na ovaj čin pripadnici jaizma slave i to ne samo nakon smrti. Svatko tko se odluči na santharu čitav proces okružen je ne samo svojim najmilijima već vjernicima koji hodočaste na to slavlje izdaleka. Mučeniku pružaju moralnu podršku, a kad mu jednom kucne smrtna ura, posjednu ga je se u budizmu oni koji dolaze do nirvane nikad ne prikazuju u ležećem položaju.

Žensko obrezivanje

istock

Za ovu ste praksu dosad možda već čuli. Riječ je, kao što i sam naziv kaže, o mutilaciji vanjskih ženskih spolnih organa. Taj se zahvat najčešće vrši bez anestezije, a kirurški alat u pravilu nije ništa doli običnog noža.

Žene se dan-danas još uvijek obrezuju u 27 država diljem svijeta, najčešće u subsaharskom pojasu u Africi.

Zagovornici ove brutalne prakse njezinu nužnost pravdaju kontrolom ženske seksualnosti, odnosno prisilom na držanje predbračne čistoće. Komplikacije koje nastaju prilikom samog zahvata dobro su dokumentirane budući da je sve više žrtava koje istupaju sa svojim iskustvima. Zahvaljujući njima znamo i koliko je čitav život obrezane žene ograničen ovim barbarskim činom.

Samobičevanje

Ova je praksa popularna u kršćanskim društvima, a u njima se ustoličila kao čin pokore. Ljudi koji se tome podvrgavaju tvrde da zapadaju u duboki trans uslijed kojeg ne osjećaju nikakve bolove.

Malo je vjerojatno da ovaj vjerski ritual niste vidjeli makar u filmovima, ali za one koji ne znaju, on uključuje bič ili više njih dodatno opremljenih nazubljenim oštricama koje ostavljaju duboke krvave tragove u mesu samomučenika.

istock

Ritual se najčešće izvodi u kršćanskim zajednicama na Filipinima i u Meksiku, a oni vjernici koji mu se podvrgavaju vjeruju da će si na taj način osigurati bolje mjesto u raju.

Bacanje beba s hrama

Još jedan hit iz Indije. Indijci, naime, već duže od 700 godina bace više od 100 beba s krova hrama. Ritual se uvijek izvodi u prosincu, a nerijetko dolazi i do fatalnih ishoda iako na tlu muškarci djecu love u razapetim plahtama.

Zašto to rade? Vjeruju da na taj način donose sreću svojoj zajednici za narednu godinu. U ovom ritualu najčešće sudjeluju roditelji koji žele još djece.

Amputacija prstiju

istock

I ovaj se ritual još uvijek redovito prakticira najčešće u Indoneziji i Japanu. I to ne u bilo kakvim japanskim krugovima, amputacija prstiju popularna je praksa u njihovoj zloglasnoj mafiji čiji članovi ovim činom iskupljuju svoje grijehe.

Indonezijci to ipak rade iz vjerski motiviranih razloga pa si dijelove prstiju režu kao znak žalosti za nekim bližnjim koji je preminuo.

samoubojstvo

brutalni rituali

vjerski rituali

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter