Ladanje (44)

U osnovnoj školi klinci više ne furaju niti hodaju, stvari su sad puno ozbiljnije. Nakon razgovora s kćeri mislim da me pregazilo vrijeme...


Lada Novak Starčević
19.05.2019.11:00
U osnovnoj školi klinci više ne furaju niti hodaju, stvari su sad puno ozbiljnije. Nakon razgovora s kćeri mislim da me pregazilo vrijeme...
iStock

sažeto

'Iako mi se i dalje često čini da imam 18 godina, zapravo imam 40 i pričam s kćeri o svadbama u školi. Živote, robijo...'


Lada Novak Starčević
19.05.2019.11:00

U trećem osnovne imaju novi trend - žene se. Ona se sviđa njemu, on njoj pa preko bar tri posrednika to nekako doznaju. Ako se 'matchaju' sve dalje ide jednostavno i odmah su par.

Nema papirića 'hoćeš li furati?'. Kako nema???

'Mama, to je tako zastarjelo. Kakve su ti to riječi? Nitko ne hoda...', zgraža se kćer na moje pitanje kako se zove ta njihova ljubavna zajednica. 'To je bilo u TVOJE vrijeme', naglašava riječ kao da se radi o najmanje srednjem vijeku.

Malo me zaboljela ta primjedba jer stalno mislim da imam 18. Bar se osjećam tako dok u razgovoru s njom ne shvatim da me pregazilo vrijeme.

Ne, nemam 18. Imam 40 i s kćeri raspravljam o svadbama u školi. Živote, robijo.

Sumnjičava sam prema formalnostima

I onda se školarci tako uzajamno sviđaju i nekako je logičan korak - svadba.

Pa se ožene na ceremoniji u razredu što je zapravo slatko ako ne analiziraš stvari kao ja.

Djeca žele biti kao mi 'veliki' pa svašta iskušavaju. U današnje vrijeme vide i što trebaju i što ne, a nisam sigurna da su svjesni koliko su još mali za gomilu toga što gledaju po YouTube-u. Lako zapravo za jednu simpatičnu predstavu ljubavi...

Iako, sumnjičava sam oduvijek prema formalnostima, a živcira me i taj cijeli sindrom stada po kojem svi moramo biti jednaki i po špranci. 

Profimedia

Odmah objašnjavam kćeri da nitko nije bolji jer se oženio i da udaja ne mora nužno biti najvažnija stvar u njenom životu. Sva sam si važna sa svojim majčinskim savjetima, uvjerena da ako nešto sad krivo kažem cijela je njena budućnost na kocki.

Čitala sam negdje da su ove godine u kojima je najosjetljivije za kreiranje mišljenja i stavova. Tko će joj reći ako ne mama?

Pada mi na pamet da sam joj jednom kad me pitala o tome kako se rađaju djeca pričala da se mama i tata ožene pa si mislim nisam li ju sad zbunila. Hm, sve sam zakomplicirala.

Ima li ičega važnijeg od petljanja u živote djece?

Muž nas sluša sa strane i njegova konzervativna strana negoduje. Odvraćam kćer od 'normalne' obitelji i petljam se u 'dječje' stvari, sto posto misli on.

OK, povlačim se. Neću se više petljati u školske ljubavne zavrzlame, odnosno barem neću pred njim.

Ne kuži on da sam žensko, pa to mi je glavni zadatak. Zar ima ičega važnijeg od petljanja u život svoje djece?? Ah, ti muškarci...

Mi cure smo se povukle u sobu. Rekla mi je da je zapravo najveći problem da će iduće godine cure sjediti s 'muževima' u klupi.

'Pa zašto moraju sjediti skupa??', pitam ju.

'Dečki tako žele jer su sad u vezi. Iako njih uopće ne zanimaju naše stvari... Jadne one poludjet će od dosade i neće moći biti s prijateljicama', kaže mi kćer.

Dodaje da su ona i još jedna djevojčica odlučile da se neće ženiti. Bar ne ove sezone. One će sjediti skupa i uživati u ženskom tračanju u klupi kad god požele. Ponosna sam, možda se isplatilo moje tupljenje o tome da treba misliti svojom glavom.

A možda samo nije imala sreće da je ženik odabere.

Držanje za ruke u šestom osnovne

Ispričala sam joj da sam i ja u osnovnoj imala dečka. Istina, u šestom razredu, ali sad je sve brže.

Poslao mi je papirić s pitanjem o onom zastarjelom furanju i ja sam se složila. Sviđao mi se ionako i četiri godine prije pa odluka nije bila teška. Skrivala sam to od svih, čak i prijateljica. O dečkima nam je u to vrijeme bilo neugodno pričati.

Kad smo profurali ništa se nije promijenilo, osim kojeg važnog pogleda iz četvrte u prvu klupu. I žao mi je bilo ako bi dobio lošu ocjenu. Ipak mi je bio važan.

U rudniku u Tehničkom muzeju smo se u mraku ovlaš primili za ruke. Trnci su mi prostrujali tijelom i bila sam sretna. Nakon toga dodira više nije bilo. Za koji tjedan sam opet dobila papirić. Ne bi više furao. OK. Nije to baš bila neka drama.

Ubrzo je frendica prohodala s njim. Bila sam ljubomorna malo, ali očito ne previše jer smo si i danas, trideset godina kasnije jako dobre. Njega se slabo sjećam.

Bi li ga bolje zapamtila da sam u vrijeme ljubavi morala sjediti s njim?

Ladanje

ljubav u školi

simpatije

furanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter