Foto: Zavirili smo u tanjur hrvatskim veganima

'U osnovnoj školi bila sam jedina u razredu koja je neobična jer jede neku kompliciranu hranu, znali su mi se i rugati. Danas je mnogo drugačije'


Valerija Bebek
28.08.2018.21:05
'U osnovnoj školi bila sam jedina u razredu koja je neobična jer jede neku kompliciranu hranu, znali su mi se i rugati. Danas je mnogo drugačije'
Privatan album

sažeto

Razgovarali smo s troje vegana koji se u različitim fazama drže tog načine ishrane o tome koliko je teško u Hrvatksoj živjeti takav stil


Valerija Bebek
28.08.2018.21:05

Generalno ljudi oko mene ne cimaju više na vegane. Prije je to bio veći šok, ali danas je sve već viđeno tako da nemam neugodnosti. U biti najviše od svih sam zafrkavam vegane i samog sebe. Uz šalu se sve bolje shvati jer vegane prati glas luđaka koji se polijevaju bojom i leže u kavezima. Mislim kako to nema smisla i puno bolje je nekoga pozvati na ručak nego ga zaliti bojom, rekao je Darko (31) iz Velike Gorice koji je vegan već tri godine, a vegetarijanac od svoje šeste. Od njega i još dvije sugovornice htjeli smo saznati kako je to biti vegan/vegetarijanac u Hrvatskoj, a zavirili smo im i u tanjur da vidimo što to jedu.

Hrvatska po pitanju veganske hrane nije toliko skupa, ali je izbor u dućanima/restoranima ipak manji nego u inozemstvu, kaže Darko. "Što se tiče jedenja vani, mislim da ima dosta izbora, ali fali uglađenosti. Većina veganskih restorana je okrenuta makrobiotici i hipi ugođaju koji mene živcira. Osim toga svaki bolji restoran koji drži do sebe uvijek će imati nešto za vegana, a kuhar će rado prihvatiti izazov i nikada mi nije falilo izbora, a jeo sam u jako puno njih", kazao je.

I on kao i druge dvije sugovornice uglavnom kuha kod kuće, nije to neka velika razlika i od ostatka 'mesojedne' populacije. Darko tvrdi da ako čovjek zna što kupiti u dućanu veganska prehrana je jeftinija od mesne, jede se povrće, soja nije skupa, a onaj tko zna napraviti svoj sejtan je car i nema velikih troškova.

Privatni album

"Najgore prolaze oni koji ne znaju kuhati i koji nasjednu na makrobiotičke priče o zdravoj hrani i tim glupostima pa ih masno udare po džepu kad krenu kupovati alge, jogurte i sladolede za više od 30 kuna", tvrdi Darko. Kaže da je u Srbiji raširena kultura posta, tako da je izbor hrane veći. "Jedan Ledo tamo prodaje posni sladoled od dvije litre za 15 kuna, a kod nas uzmu preko 20 kuna za sorbeto od 200 mililitara", napomenuo je. On od malena nije jeo meso, zato kaže da je vegetarijanac od šeste godine, na tranziciju se odlučio uz podršku svoje djevojke Ivone (26) koja je već šest godina veganka. Njoj je oko godinu dana trebalo da potpuno prijeđe na taj način ishrane i života. "Sve je počelo sa susjedovim psom na lancu", kazala je uz osmjeh Ivona iz Samobora. "Prvo sam se zainteresirala za prava životinja, istraživala sam kako izgleda mesna, mliječna industrija, testiranja na životinjama, proizvodnja kožne odjeće i obuće", prepričava mlada modna dizajnerica.

Prvo je počela pomagati udrugama, a zatim je zamijenila sve kozmetičke i proizvode za čišćenje onima koji nisu testirani na životinjama. Meso je izbacila tako da je pristala na vegetarijanski izazov koji promiču Prijatelji životinja. "To je bilo kroz rujan do 1. listopada, dan koji je svjetski dan vegetarijanstva. Preživjela sam tih pet tjedana bez većih teškoća, odlučila sam otići korak dalje i kravlje mlijeko zamijeniti biljnim inačicama", ispričala je Ivona koja se do danas drži te novogodišnje odluke da bude veganka.

Privatni album

"Sama definicija veganstva je izbjeći iskorištavanje životinja sve dok je to sigurno i moguće. Postoje situacije u kojima je nažalost nemoguće biti 100 posto vegan. Pritom mislim na lijekove (jer farmaceutska industrija je još uvijek neumoljiva po pitanju testiranja na životinjama), automobile, računala i slično", objašnjava Ivona

Kaže s godinama je susrela ljude koji su joj baš to spočitavali kao protuargument veganstvu jer se to ionako ne može u potpunosti izbjeći. "Smatram da to nije dovoljno dobar razlog da nastavim pridonositi industriji koja eksploatira i muči nedužna bića, zagađuje okoliš i nije pogodna za ljudsko zdravlje, samo zbog vlastitog komfora", kazala je Ivona.

Zbog suosjećanja prema životinjama ni Aleksandra (29) ne jede meso od svoje 11. godine, tako da već punih 18 godina ne konzumira mesne proizvode, a za to su zaslužni njezini roditelji. Oni su također vegetarijanci od rane dobi. "Moj prelazak na bezmesnu prehranu je bio iznimno lak jer sam imala punu podršku. Moji me roditelji nisu tjerali da prestanem s jedenjem mesa, već su mi postepeno objasnili od kua meso dolazi na tanjur. Upravo zato mogu reći da je to bila moja odluka. Pošto su mi oba roditelja radili, a baka i djed su bili zakleti mesojedi morala sam od malena naučiti skuhati jednostavne stvari", opisuje Aleksandra. Njezina prehrana danas više nalikuje veganskoj, ali o tome nešto kasnije. Kad je bila malena kaže, niti u jednom trenu, nije kriomice posegnula za gotovom mesnom hranom (kojom su je baka i djed nudili).

Privatni album

Ona je uvijek nalazila alternativu u, recimo, jajima na tostu ili jednostavnom pripremom špageta. "Naravno da sam ubrzo otkrila zamjenske salame (nikad prežaljena vegetariana od tartufa koja se više ne proizvodi), hrenovke, tofu, pečene gljive, soju", nabraja kako je to izgledalo ranije i dodaje da joj nikada nije nedostajala ta hrana koju je jela prije, a vegetarijanstvo joj je bilo najbolja i najlakša odluka.

"U osnovnoj školi sam bila jedina u razredu koja je 'neobična' jer jede neke komplicirane pudinge i sendviče od soje s biljnim namazom. Djeca u razredu su mi se ponekad rugala ili bi me nudili sa svojim mesnim sendvičima što me nije puno smetalo, a pošto su rođendani u McDonaldsu tada bili popularni naručila bih duplu porciju pomfrita i probala tortu. Ono što mi je falilo su vršnjaci s istim prehrambenim navikama, odnosno bilo mi je tužno shvatiti da onaj minimum, koji ja radim, djeca mojih godina nisu imala prilike čuti, i unatoč lektiri (Životinjska farma je na mene puno utjecala) u osnovnoj školi, ili dokumentarcima na televiziji, nisu imali prilike zaputiti se na taj korak", kazala je Aleks.

Privatni album

Svoj alternativni način prehrane, naravno, upotpunila je i ekološkim ponašanjem. Iako se posljednjih godina hrani više veganski, nije u potpunosti prešla na taj režim.

"Razlog što nisam vegan su uglavnom cijene i nepristupačnost nekih proizvoda u Hrvatskoj. Studirala sam u Njemačkoj, i to u manjem studentskom gradiću Hildesheimu. Tamo je ponuda vege hrane u prodavaonicama i restoranima raznovrsnija i, uz to što Njemačka ima veći standard od Hrvatske, hrana je mnogo jeftinija. U Njemačkoj je sasvim normalno da i u manjim dućanima postoji vege brand od tog dućana uz one puno veće i poznatije, a cijenom su slični, ali ono što čudi, jeftiniji od mesne ili mliječne verzije", usporedila je Aleksandra

Dodala da Njemačka ima veliki problem s pretilošću zato su odlučili probuditi svijest ljudi i intervenirati s biljnom alternativom. "Iako je situacija u Njemačkoj puno bolja u vezi alternativne prehrane, smatram da ako netko ima volju i želju da prijeđe na suosjećajniju prehranu da to može ostvariti u Hrvatskoj", kazala je Aleks.

Svi troje su rekli kako veganski način života i kuhanja nije tako kompliciran kako si ljudi zamišljaju. Na početku se više provjerava koji proizvod nije testiran na životinjama, koje omekšivače koristiti, a koje slatkiše jesti, no s vremenom prijeđe u naviku provjeriti, guglati, pa i zapamtiti. "Odjeća i obuća također su dio veganskog životnog stila, kao i kućni dekor. Ne nosim kožu, krzno, vunu i ostale dlake, pernate jakne te nemam pernate jastuke niti vunene tepihe u stanu. Neki vegani smatraju da nije etično imati kućne ljubimce, osobno ne bih išla tako daleko, jer sam udomila mačke prije nego sam okrenula naglavačke svoj način života. Volim ih najviše na svijetu i pružam ih sve što im je potrebno za zdrav i kvalitetan život", objašnjava Ivona. Kaže da je njezin dan u kuhinji prilično jednostavan. Baza joj je povrće, većinu ga drži u ledu, a koristi i svježe: grahorice, rižu, krumpir, žitarice. Kaže da je u našem društvu soja veliki bauk.

Privatni album

Privatni album

"Za mene je soja savršen sastojak za pripremanje bolonjeza, musake, ćufti, sarme, hamburgera, ćevapa i sličnih stvari. Tajna je u začinima! Hrana koju tako pripremam nema okus mesa, naravno, ali je ukusna i dosad sam dobivala samo komplimente za svoje kuhanje. Namirnice kupujem kao i svi, obilazim velike trgovine u potrazi za akcijama! Tipično veganske namirnice poput seitana, tofua i veganskog vrhnja moguće je naći u specijaliziranim trgovinama, ali i u DM-u i Mulleru. Općenito je veganska ponuda danas bogatija nego ikad!", kazala je Ivona. Kaže da je i u restoranskoj ponudi u Zagrebu otvoreno nekoliko vrhunskih restorana i fast foodova. "Izdvojila bih Vegehop, Zrno, Green point, Koykan, Zelenu aveniju. Zagreb je, po mom mišljenju, osrednje vegan friendly grad, ali na dobrom putu za bolje", smatra Ivona.

Iako joj ljudi na informaciju da je veganka kažu kako oni to ne bi mogli i čude se što jede, ponekad joj se naknadno jave da pitaju za koji recept. Vjeruje da je svojim primjerom utjecala na nekoliko prijatelja i to smatra određenim oblikom aktivizma - pokazati da je moguće, da nije teško, i da živi jednako ispunjen život kao i svi drugi. "Smatram da su životinje jednako vrijedne jedinke na planetu kao i ljudi. Znam da neću doživjeti veganski svijet za svojeg života, ali nadam se da će se jednog dana svijet ipak promijeniti na bolje i prepoznati životinjsku patnju kao nepotrebnu, te biti spreman za pozitivne promjene", objasnila je zašto je veganka. 

Privatni album

"Ne razvikujem se time, ali volim iskoristiti svaku priliku da novim ljudima bacim vegansku bubu u uho. Ne vjerujem u agresivan pristup i nikad neću osuđivati ljude koji jedu meso, no smatram da bi svatko od nas trebao biti svjestan što točno jede i kako nastaje hrana koju ima na tanjuru. Moja obitelj je bila vrlo pozitivna prema toj promjeni, što me ugodno iznenadilo, i nitko mi nije stvarao pritisak da se vratim na staro. Čak sam potaknula mamu da pronađe veganske alternative za kolače, te je osmislila najfiniju vegansku mađaricu koju sam ikad probala", ispričala je Ivona.

Ivona i Darko trenutno su na odmoru, u njegovoj obiteljskoj kući na Vrgadi. Kako izgleda ljetovanje dvoje vegana na tako malom otoku? Pa, više manje, svu hranu su ponijeli od kuće, šali se Ivona, ponijeli su sa sobom dva kofera u kojima je bila samo hrana.

Privatni album

Darko kaže kako je za njega život bez ubijanja i eksploatacije životinja budućnost, osim ako je na obostranu korist kao kod pčelarstva. Napominje da nije tipičan vegan jer jede med. "Ima nas previše i mora postojati alternativa, mesna industrija je najveći zagađivač na planetu. Ako smo mogli doći na Mjesec i ako električni auto može probiti zvučni zid onda i mi možemo smisliti alternativu klanju i smisliti kako smanjiti emisije metana sa svinjskih i kravljih farma. Mislim kako je GMO budućnost i kad krene meso iz petrijevih zdjelica osobno ću ga promicati", objasnio je Darko. Kaže da ne očekuje da ljudi prestanu jesti meso, ali se nadaju da će se zapitati odakle dolazi njihova hrana. Kaže, postoji razlog zašto se salata vidi s ceste i bere ju se pred svima, ok se krave u štalama skrivaju.

Privatni album

hrana

100posto priča

prehrana

vegani

vegetarijanci

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter