Dan sa sakupljačem boca na Savici

U penziji sam, svaki dan nakon kave idem u akciju. Spustim pogled ako vidim susjeda, ali se ne sramim toga što radim. Neki drugi bi se trebali sramiti


Lada Novak Starčević
13.12.2018.17:00
U penziji sam, svaki dan nakon kave idem u akciju. Spustim pogled ako vidim susjeda, ali se ne sramim toga što radim. Neki drugi bi se trebali sramiti
Cropix/Ilustracija

sažeto

Naš sugovornik ima 73 godine i bio je računovođa. Mjesečno prima 2100 kuna mirovine, a boce mu pomažu da preživi do iduće penzije. Doslovno


Lada Novak Starčević
13.12.2018.17:00

13. je u mjesecu. Posljednji dani do plaće. Već prema pravilu slabo stojim s gotovinom, ako ćemo iskreno nemam je uopće. Nakon što sam pregledala sve kasice po kući, zaključujem da je najbolje prodati plastične boce koje ionako zauzimaju mjesto u špajzi. 

U trgovini je red. Petero starijih ljudi stoji i čeka, svatko sa svojom vrećom. Prema meni djeluju kao pravi profesionalci. Dok ja imam 20-ak boca, oni ih imaju barem 40 svaki. Ne razgovaraju iako je jasno da se svi poznaju. U tom su redu svaki dan.

Posebno mi upada u oči naborani muškarac. Uredno je obučen, ima košulju ispod pulovera i gojzerice. Započinjem razgovor s njim, kaže da je trgovac koji preuzima robu jako spor i upozorava me da prebrojim koliko boca imam jer se zna 'zabuniti'. 

'A 50 lipa nije za baciti', kaže mi tiho. Zamolila sam ga da mi ispriča svoju priču, nevoljko je pristao, ali je tražio da nikako ne napišem njegovo ime jer ne želi da ga prepozna netko od starih kolega.

Mjesečno prima 2100 kuna, supruga ništa jer je bila domaćica

Susjedi su se, kaže mi uz smješak, navikli da im kopa po smeću. Neke viđa i u večernjoj šetnji kad ide s prijateljem po savskom nasipu. Liječnik mu je rekao da mu je korisno da se kreće zbog tlaka.

Ima 73 godine, iako izgleda i starije. Bio je računovođa u velikoj firmi, a u prijevremenu mirovinu je otišao kad je propala. Mjesečno prima 2100 kuna. Svjestan je da je to čak i dobro prema nekima, ali njemu i supruzi nije dovoljno.

Naime, prosječna mirovina u rujnu je iznosila 2314 kune, a gotovo pola milijuna hrvatskih umirovljenika ima mirovinu manju od 2000 kuna.

Supruga mu nema mirovinu jer nije radila, dogovor je bio da ostane s njihovo troje djece kod kuće. Na Savici žive od 1979. kad su tamo dobili trosobni stan. Djeca su davno otišla, a njih dvoje sad jedva spajaju kraj s krajem. Obje kćeri su odselile u Njemačku, a sin je ostao u gradu. Rijetko im dolazi, prezaposlen je, objašnjava mi kao da ga ispričava.

Prvi put sam se pravio da sam nešto izgubio oko smeća

"Čitao sam još davno kako ljudi skupljaju boce i da je to nekima kao biznis. Nisam imao nikakvo mišljenje o tome niti sam ikada razmišljao da bih i ja tako. Prije tri godine sam jedan dan poludio. Zapravo bih više to nazvao očajem. Bilo je deset dana do penzije, a više nismo imali ni kune. Danima smo jeli samo krumpir, kuhani, pa pečeni, pa opet kuhani, pa pole... Volim pole, ali su mi išle na uši. Ma joj. Rekao sam ženi da idem malo vidjeti kako ide s tim bocama", prisjeća se.

Kaže da je bio pravi amater. Ponio je običnu vrećicu i zagledavao se u koševe za smeće uz put. Bilo mu je neugodno da ga netko ne vidi pa se pravio kao da je nešto izgubio.

Cropix/arhiva

"Nisam baš bio uspješan. Tek u desetom košu je bila jedna boca. Na brzinu sam je izvadio i strpao u vrećicu krišom kao lopov. Drugu sam našao tek pola sata kasnije, ali je bila duboko u smeću pa sam uzeo neku grančicu i izvlačio je s njom. Proveo sam tako tri sata lutajući i zvjerajući. Zaradio sam pet kuna. Kupio sam nam tad polovicu nekog finog raženog kruha koji žena voli", priča mi.

Ona je starija od njega dvije godine, prilično je bolesna pa zadnjih godina ne izlazi. Nije sretna kad on ide po boce pa o tome ne pričaju puno. 

Kaže mi da je nakon tog prvog puta sve češće odlazio po kvartu u šetnju usput gledajući ima li kakva boca usput. 

U međuvremenu je počeo nositi i rukavice. Kaže da je uvijek bio poznat po njegovanim rukama, a i prilično je gadljiv.

Zadnju godinu ide redovito svaki dan. Digne se oko pola 6 jer ionako ne može dugo spavati, popije svoju crnu kavu bez šećera i kreće u akciju. Kaže da je dobro da krene čim ranije jer 'mladi znaju nakon izlaska ostaviti dosta boca kraj klupica'. 

Ponudio mi je da mi pokaže kako 'radi' pa smo krenuli u šetnju po kvartu.

Boce uredno sortira, a prljave prvo opere u kadi

Sa sobom nosi kolica na kotačiće za kupovinu. Boce sortira odmah. U jednu vrećicu stavlja one koje su čiste, u drugu prljave koje onda opere kod kuće. Potopi ih prvo u toploj vodi u kadi, a ima i posebnu četku. Čepove odmah skida.

Iako za sobom vozi malu čergu sve je jako uredno. 

"Ne znam točno kad sam prvi put odlučio pogledati u kontejner da vidim ima li tamo neka boca. Sjećam se samo da mi je to od početka nešto što ne volim. Ali bilo bi glupo to preskakati jer su tamo najveće šanse za uspjeh", iskren je. Ako mu je dobar dan i provede u šetnji većinu jutra zna zaraditi i do 20 kuna.

Kaže mi da je posebno zahvalan onima koji skupe boce u vrećicu pa ju ostave kraj kontejnera dok ga posebno ljute neki koji boce unište prije bacanja.

"Prvo sam mislio da je slučajnost, ali nije. Nevjerojatno je, ali mislim da neki ljudi namjerno unište bocu da ju mi koji skupljamo ne možemo iskoristiti. Njima na savjest", pomirljivo dodaje.

Izlazak iz kuće nekad mu dobro dođe

Dok smo šetali Savicom susreli smo nekoliko njegovih susjeda. Sa svima se ljubazno pozdravio. Objašnjava da kad je u potrazi za bocama automatski spusti pogled kad u daljini vidi susjeda. No, kaže da se ne srami toga što radi.

Cropix/arhiva

"Neki drugi bi se trebali sramiti da smo dovedeni do ovoga. Pošteno sam radio čitav život. Da mi je netko rekao da će me snaći ovakva sudbina pod stare dane rekao bih mu da je lud", ljuti se.

No, ubrzo se smirio i pomirljivo zaključio da ionako nema obaveza pa mu odlazak iz kuće nekad i dobro dođe.

"Sad sa zimom mi je teže. Neke dane čak i preskočim. Ali nekako smo navikli živjeti sa tih parsto kuna više pa kad god ne odem osjećam grižnju savjesti", govori mi. Pozdravljamo se, a on kaže da će ostati još sat vremena. Nikad se ne zna, možda će danas imati dobru sreću.

siromaštvo

skupljanje boca

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter