Ladanje (30)

Učiteljica je od djece dobila na dar sat, ali ih je tražila da ga zamijene za naušnice. Ta žena ih može odlično naučiti sebičnosti, materijalizmu i manjku takta...


Lada Novak Starčević
03.02.2019.11:00
Učiteljica je od djece dobila na dar sat, ali ih je tražila da ga zamijene za naušnice. Ta žena ih može odlično naučiti sebičnosti, materijalizmu i manjku takta...
iStock

sažeto

Kad su to darovi učiteljicama i vrtićkim tetama postali natjecanje u skupoći, umjesto da budu lijepa uspomena?


Lada Novak Starčević
03.02.2019.11:00

Ne biste vjerovali, ali ljudi su i oko dara za učiteljice i vrtićke tete uspjeli napraviti problem. Čitala sam nedavno jednu prepisku mame koja je ispričala da je u školi za Božić učiteljica nezadovoljna poklonjenim satom (uz objašnjenje da ih već ima stotinu kod kuće) tražila od zbunjene dječice da zamijene dar. Smislila je odmah da bi joj dobro došle naušnice. Sva sreća da nisu gravirali posvetu...

Kako ta žena uopće ičemu pametnom može djecu učiti? Možda sebičnosti, materijalizmu, manjku takta...

S druge strane, u novozagrebačkoj školi su lani za kraj škole skupili novce i kupili razrednici bon za shopping centar. Barem ga nije imala potrebu vraćati jer je mogla sama birati.

Možda nisam normalna, ali meni su i one silne kristalne vaze koje smo '80-ih poklanjali učiteljicama toplije od ovog.

Da li dar mora imati financijsku vrijednost ili je dar osjećaj, neka stvar koju vidiš kad prođe puno godina i izazove toplinu, sjećanje na lijepa prošla vremena?

Sjetiš se one plave vrijedne djevojčice koja je rasturala matematiku, sjetiš se vragolastog dječaka iz zadnje klupe koji je uvijek imao nešto pametno za dodati. Sumnjam da će ih majica i haljina kupljena na rasprodaji ičega sjetiti. Posebno ako već iduće godine posluži kao krpa.

Roditelji se natječu tko će kupiti skuplji dar

A i zar se nije prije kupovao dar samo na kraju 4. i 8. razreda kao zahvala za protekle godine? Sad se prečesto i ne kupuje skupno, nego se roditelji međusobno natječu tko će kupiti skuplji dar. Daruje se za Božić, Uskrs, svaka prilika je dobra...

Čak dar niti ne pošalju po djeci, možda da ga netko ne ukrade koliko je skup, nego ga sami ponosno nose u školu/vrtić i uručuju ponosno na vratima. 

iStock

To me sjetilo kako sam i sama puna optimizma, jednom krenula u organizaciju kupnje dara za tete. No, naravno da nije ništa išlo glatko. Jedna mama je moj prijedlog za kupnju originalne ogrlice odmah odbila s gnušanjem. Misli da je dar privatna stvar, a nakit po našem izboru se tetama ne mora svidjeti.

I što ako će ga teta kasnije držati na dnu ladice i s prezirom pogledati svaki put kad joj skrene pogled, pitala se ona. Zapravo kad malo bolje razmisli, prekrasna zelena kožna ogrlica previše je podsjeća na brokulu.

Ova mama je kasnije odbila i naš drugi prijedlog, a sigurna sam da joj i treći ne bi bio po volji. Budući da nisam stijena i živci mi ipak nisu nešto odlučila sam presjeći daljnje rasprave rekavši joj da ako su svi za, a ona ne - neka kupi sama nešto drugo.

Mislila sam da smo s tim završili, ali ne. Nakon završne priredbe i sretnih lica teta nakon što su isprobale darove, u inboxu me dočekala njena poruka.

Vrijednosti su potpuno iskrivljene

'Samo tebi ću ovo reći... Primijetila sam da je koža na ogrlici popucana i izgleda kao pustinja kada je suša pa popuca tlo, hrapavo... Ogrlica izgleda kao da je stajala negdje uz radijator sušeći se godinama jer je nitko nije htio kupiti i ta koža izgleda g-r-o-z-n-o, ofucano, staro i jadno. Teta je izgledala veselo i sretno, i vjerujem da će ogrlicu voljeti do kraja života. Kako ćeš ti spavati s činjenicom da je ogrlica po cijeloj dužini oštećena, meni je svejedno… Tužno…', napisala je ona koja nije dala ni lipe za dar.

Ne znam jesu li vas učili da je pristojno ne pljuvati po tuđem? Mene, očito potpuno krivo, jesu. 

Doslovno kao da me netko udario u trbuh. Ogrlica je naravno lijepa i nova, ništa na njoj nije uništeno. Uništena je samo moja volja. Satima nisam mogla doći k sebi.

Gdje mi to živimo? U čemu je nastao problem? Zašto me osoba s kojom sam triput razgovarala ima potrebu vrijeđati? Otkud joj uopće pravo da me vrijeđa?

Vrijednosti su potpuno iskrivljene. Još mi je u živom sjećanju mama 7-godišnjakinje koja se na društvenoj mreži zgražala nad rođendanskim darom koji je djevojčica od prijateljica dobila - poklon bonom od 200 kuna za trgovinu 'u koju ne ulazi jer je ispod njenog nivoa'. A njena curica je eto, skromno poželjela dvorac za 700 kuna i 'život joj je gotovo uništen nakon velikog razočaranja'.

Poslovica da se 'poklonjenom konju ne gleda u zube' kod nas očito više ne vrijedi. Ako veliki imaju takve stavove kako možemo išta bolje očekivati od djece. Zavaravamo se ako mislimo da je naš problem samo u ljigavim političarima, problem je i u 'običnim' ljudima. Problem je u lažnom elitizmu koji nas dočekuje na sve strane. Kao da gubimo kompas i sve nas je manje 'normalnih'.

'Da, pretužno…', odgovorila sam.

Ladanje

darivanje

materijalizam

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter