Upravo je osvojila Kilimanjaro

'Uspon je kao i porod - užas i nikad više dok ne završi. Onda je prekrasno', Goga ima 65 godina i jako kratki planinarski staž


Valerija Bebek
15.09.2018.11:00
'Uspon je kao i porod - užas i nikad više dok ne završi. Onda je prekrasno', Goga ima 65 godina i jako kratki planinarski staž
Damir Krajač / Cropix

sažeto

Zagrepčanka Gordana odlučila se počastiti za odlazak u mirovinu osvajanjem afričke planine


Valerija Bebek
15.09.2018.11:00

U doba kada većina mlađih i zdravih ljudi u naponu kreativne snage jedini napor ulažu u skrolanje po uređajima, osvajanje najviše afričke planine čini se kao put na Mars, upravo to je učinila jedna Zagrepčanka. Iako nije išla na Mars nego na Kilimanjaro. Goga ima 65 godina i svježe je u mirovini. Zbog toga odlučila se počastiti usponom na Kilimanjaro s nekoliko safarija po Africi. Lako za safarije, ali popeti se na gotovo 6000 metara nadmorske visine, za bilo koju dob nije jednostavno. Gordana Šore (65) aktivno se bavi planinarenjem posljednje tri (brojkom: 3) godine, ali to je nije pokolebalo da pokuša osvojiti najviši vrh Afrike, usnuli vulkan pod vječnim okovom snijega.

"Stigla sam do Gilman's pointa, najveći vrh na rubu kratera, trebalo je proći još 200 metara. Grijači u rukavicama nisu radili. Počela sam se smrzavati. Nisam htjela riskirati. Tih 200 metara se zbog visinske bolesti penje dva sata. Rekla sam si - ne ideš dalje Gordana", kazala je goga za 100posto. U grupi od njih 16 uspjelo ih se popeti devet, ostali su nastradali od visinske bolesti.

Privatni album

Privatni album

Kad su kretali svog vodiča je pitala mislili da će ona to moći. Rekao joj je da ne zna hoće li se i on popeti. Na kraju su zajedno došli i vratili se. Kada su dosegli Gilman's point na 5685 metara nadmorske visine prvo su si svi međsobno čestitali. Vremena za fotografiranje je bilo jako malo. Već nakon nekoliko minuta okrenuli su se i krenuli prema dolje, čekalo ih je 15 sati hodanja.

"Prvo sam se sjetila moje djece. Nikad ne znaš što ti se može dogoditi, prije poslaska sam napisala na papir što sve imam, ne daj Bože ako se nešto dogodi... Zatim me obuzela radost što sam se popela. Kako smo se spuštali to mi je pomalo sjedalo, sjetila sam se svih lijepih stvari u životu i uživala u pogledu", kazala je Goga.

Privatni album

Od trenutka kada je odlučila osvojiti Kili, kako ga od milja zove, nastupile su šetomjesečne pripreme - visinske i kondicijske. Biciklirala je dnevno oko 40 kilometara, plivala je i išla u teretanu, vikendima je sa svojim Planinarskim društvom Matica odlazila na planinarenja u Hrvatsku, Sloveniju ili Austriju. "Visinske pripreme su važne jer organizam pamti, kad dođete tako na neku visinu gdje je zrak razrijeđen, organizam se lakše prilagodi, ako ste već prije bili na takvoj udaljenosti", kazala je Gordana.

Zašto se žena na pragu mirovine, s vrlo malo planinarskog staža odlučila na takav pothvat? "U prvom redu tu je bio (roman) Snjegovi Kilimanjara (Ernesta Hemingwaya) pa je bio Bijeli Masai knjiga pa film (autobiografija Corinne Hofmann), ja sam to čitala u mladosti i morala sam sve vidjeti", objasnila je. Gordana je radila na blagajni Autobusnog kolodvora tako da si je ovaj put priuštila iz osobne štednje i zbog velike želje za Afrikom.

Privatni album

Kaže na samoj planini su bili relativno kratko, ukupno šest dana. "Tamo kad smo došli imali smo jedan dan pripreme, bogatiji ljudi rade to više dana pa se prilagođavaju tamo na toj visini. Posljednji uspon krenuli su s 4800 metara u ponoć. U to su vrijeme najbolje vremenske prilike, najmanje pušu vjetrovi. Nebo je predivno, zvijezde... Kad se popnete gore taman svane zora i imate divan pogled ako nema oblaka... jer je Kili stalno u nekoj kapi oblaka", rekla je.

Na putu do gore spavali su u drvenim kolibama, koje nemaju grijanja. Spavali su u vrećama potpuno odjeveni. Bilo je hladno, puhao je propuh. "Jedan je problem što morate piti puno vode, radi zraka. Oko četiri litre dnevno. Po noći se spakirate u vreću, a ta voda radi, naravno, trebate na wc. I onda lijepo opet gojze na sebe i van. Wc je na sredini logora, a ne možete se kretati brzo. Čim izađete van visinska vas lovi i morate hodati polako", kazala je. Vodu je za put nosila u mjehu i u termosicama. Za dio opreme imali su nosače, 20 kila nosili su nosači, a 10 je bilo na njoj, ono što joj treba za taj dan.

Privatni album

Privatni album

Privatni album

"Nismo se tuširali nigdje, dobili smo svako jutro vode malo u lavorčiću, s tim smo mogli ruke oprati, nikako piti ili umivati se. Trebalo se paziti zbog bakterija, jer ako dobijete proljev, što ste napravili - ništa! Nema wc-a na putu, a i svi wc-i su rupe", kaže i dodaje da su planinari navikli da nemaju luksuz oko sebe, nije to ništa novo.

Sve to vrijeme imala je sumnje hoće li uspjeti. "Iskreno govoreći bojala sam se da neću, obzirom na moj planinarski staž, iskustvo, godine... ali sam si utuvila u glavu da hoću. Cjielo vrijeme sam razmišljala o nekim lijepim stvarima tako sam anulirala te strahove, boli... išla sam dalje... Najteža je zadnja ruta, taj zadnji uspon. Ovo prije sve se može. Po meni nije nešto strašno što se ne bi moglo...", kazala je Gordana.

Privatni album

"Uspon sam usporedila s porođajem. Porađaš: muke, muke, teško, nikad više, teško... Kad sve prođe kažeš - joj što je krasno", smije se.

U Africi su ostatak putovanja proveli po safarijima u Tanzaniji i Zanzibaru. Posjetili su i pleme Masai. "Jako mi je drago da sam išla i posjet plemena Masaia tu sam vidjela gdje je spisateljica spavala. Ne znam kako je mogla, svaka čast, specifična mala koliba. Taj naš vodič kazao je da studira pravo u obližnjem gradu. Htio me kupiti za jednu kravu, rekla sam mu da je to premalo, najmanje pet. Našli smo se na dvije - tri krave", ispričala je, no ipak je propustila priliku postati bijela Masajka.

Damir Krajač / Cropix

Nakon što se vratila u Zagreb dočekalo ju je riješenje o mirovini, ali novih planova za osvajanjem najviših vrhova još nema. "Iduće idem na ravno, u Baranju", s velikim osmjehom govori, ali dodaje da ide na Sljeme, na Dinaru. Želja joj je otići u Finsku kod Djeda Mraza i planinariti unutar arktičkog kruga.

100posto priča

Afrika

planinarenje

Kilimanjaro

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter