Za 100posto piše dr. Mazalin

Uvjerenje da je doktor loš čovjek koji hoće mito, nema pojma o medicini i iživljava se na slabijima dovelo je do užasnog napada u bolnici na Jordanovcu. A država je glavni krivac


Milan Mazalin
28.01.2019.17:00
Uvjerenje da je doktor loš čovjek koji hoće mito, nema pojma o medicini i iživljava se na slabijima dovelo je do užasnog napada u bolnici na Jordanovcu. A država je glavni krivac
Damir Krajač/CROPIX

sažeto

'Političari se čude zbog urušavanja zdravstvenog sustava, a pri tome štede na ulaganju u zdravstvo, zdravstvenim radnicima nude uvjete koji ih tjeraju na bijeg u tuđinu, a svojim biračima pričaju bajke', piše ugledni liječnik


Milan Mazalin
28.01.2019.17:00

Opća hajka na doktore i zdravstvene djelatnike koja kulminira zadnjih godina, neminovno je dovela do zastrašujućeg događaja u bolnici Jordanovac. Potpuno neshvatljivo, kontinuirano blaćenje ljudi koji rade u urušavajućem hrvatskom zdravstvu postalo je općeprihvaćena pojava.

Država je prešutno prebacila na njihova pleća svu odgovornost za probleme u funkcioniranju tog prevažnog sustava. A zdravstvenjaci su mazohističkom poslušnošću preuzeli odgovornost za liste čekanja, zbrzane preglede, štedljive terapije, ograničena bolovanja, teško dostupna ortopedska pomagala…

Ispada da u zdravstvu nema ničega dobroga

Pa ispada 'doktor mi ne da lijek, doktor mi ne da pelene, doktor mi ne da bolovanje, doktor ni ne da pretrage…' Zašto? Zato što je loš čovjek, zato što hoće mito, zato što je frustriran i iživljava se na slabijima, zato što nema pojma o medicini, zato što se ulizuje nadređenima…

Fuj, smeće… Treba ih izvrijeđati, popljuvati, poniziti, a kako je počelo i isprebijati pa ako treba i ubiti.

Političari se čude zbog urušavanja zdravstvenog sustava, a pri tome štede na ulaganju u zdravstvo, zdravstvenim radnicima nude uvjete koji ih tjeraju na bijeg u tuđinu, a svojim biračima pričaju bajke o pravima i standardu usluga koje bi im trebali pružati isti oni koji bježe u tuđinu ili ono malo preostalih koji rade za dvoje ili troje. I zamislite pri tome nisu nasmiješeni i razdragani. Sve to podsjeća na priču o seljaku koji plače za uginulim magarcem, kojeg je upravo naučio da ne jede.

Populistička politika potiče i populističke medije, koji pristaju na huškačke napise i izvještaje u kojima se govori samo o neuspjesima i propustima u zdravstvu. Naivno bi i nekritično bilo reći da ih nema, ali ispada da apsolutno nema ničega dobroga.

U takvoj klimi naravno da svjedočimo rastućem nepovjerenju, ali i otvorenoj agresiji prema zdravstvenim radnicima. Percepcija liječnika i zdravstvenog osoblja je izuzetno loša, a nitko na to ne upozorava, a kamo li da to pokušava promijeniti. Osjećaj povjerenja i uvažavanja između pacijenata i onih koji ih liječe od iznimne je važnosti i u velikoj mjeri doprinosi rezultatima liječenja. Olako narušavanje tog odnosa bilo nebrigom, bilo prebacivanjem krivnje na drugoga, nanosi veliku štetu objema stranama.  

Neugodnih i agresivnih pacijenata je bilo oduvijek, ali kako radim već dugi niz godina, mogu reći da se njihov broj rapidno povećava te više ne predstavljaju samo izolirane slučajeve.

Srećom, većina agresije se svede na verbalne eskapade i eventualno lupanje vratima uz neku sočnu psovku iz naše bogate narodne riznice. Ono što posebno zabrinjava je sve češća pojava fizičkih napada, kakav je bio najsvježiji slučaj na Jordanovcu.

Damir Krajač/CROPIX

Po već uobičajenom scenariju u sličnim situacijama, objavi se nekoliko zbunjujućih članaka, na koje se nalijepe razni nesuvisli komentari po kojima nije čudo da se napada zdravstveno osoblje, jer su bahate neznalice i preplaćeni neradnici. U široj javnosti se stiče dojam kako to baš nije u redu, ali da treba razumjeti i napadače, jer sigurno to nije bilo bez razloga.

Napadač uvijek ima niz olakotnih okolnost i kako kažu susjedi, miran je i tih čovjek, koji uvijek ljubazno pozdravi… Istina je da se tu obično radi o ljudima u problemu i strahu, koji rezultiraju neracionalnim ponašanjem, ali društvo ipak treba regulirati i spriječiti takve nedopustive incidente, jer oni vode u anarhiju s nepredvidivim posljedicama.

Za nas je sigurnije da se ne guramo u probleme

A mi zdravstvenjaci se najprije zgrozimo, onda zgroženost pomalo splasne, pomislimo kako je dobro da to nismo bili mi i kako će se netko drugi pozabaviti time, a za nas je sigurnije da se ne guramo u probleme. Branimo se osjećajem da se to događa negdje drugdje i nekome drugom.

Ali meni se u ovom slučaju ne radi o nepoznatoj osobi. Napadnuta i ozlijeđena medicinska sestra je moja pacijentica i ne samo to, ona je prije Jordanovca radila u ambulanti pored moje. Kroz to vrijeme uspio sam ju upoznati kao odličnu, profesionalnu i iznimno empatičnu medicinsku sestru, ali i kao divnu osobu.

Kada bi dolazila u ambulantu uvijek bi s entuzijazmom i ljubavlju pričala o svom poslu s najtežim bolesnicima. Pitam se hoće li smoći snage pričati tako i nakon ovog nemilog događaja.

Znam da će ona brzo zacijeliti fizičke rane, ali kako će se ponovo vratiti tamo nakon straha, boli i poniženja, koje je bez ikakvog razloga doživjela? Mislim da bi bili izuzetno važno da cijela javnost, a poglavito struka pokaže podršku i ohrabrenje svim kolegicama i kolegama koji doživljavaju bilo kakvu vrstu nasilja, a iskažu jasniji zahtjevi institucijama da im se osigura sigurnost u radu, a izgrednici propisno sancioniraju.

Poradimo svi na međusobnom povjerenju i uvažavanju

Posebno se trebamo aktivirati mi iz baze, obični trudbenici, koji su uvijek prvi na udaru kritike, ali i agresije, dok lovorike za uspjehe pokupe naši 'visoki' predstavnici koji su dobro zaštićeni  na svojim privilegiranim pozicijama i u maniri 'ne talasaj' održavaju svoju poziciju bez sukoba s politikom ili javnošću. U najboljem slučaju oni će najoštrije osuditi napad na djelatnike. Nakon toga će ovi odmah prestati, jer takva oštra osuda prestraviti će sve potencijalne napadače i potaknuti ih da postanu mirni i uljuđeni građani.

Neodgodiva zadaća vlasti, institucija i medija je jasna informacija građanstvu o stanju u zdravstvu. O nerazmjeru naših potreba i mogućnost (a to je problem većine zemalja). Objasniti da imamo veliki manjak osoblja, koje se trudi zadovoljiti stalno rastuće potrebe u zdravstvu.

Damir Krajač / CROPIX

Da neke usluge nisu u mogućnosti pružiti, jer je tako određeno propisima, a ne njihovom voljom.  Zamoliti pacijente za razumijevanje takve situacije i apelirati na izbjegavanje sukoba, jer su oni nepotrebni gubitak i energije i vremena, a ponekad i opasnost za sigurnost svih sudionika. Poradimo svi na međusobnom povjerenju i uvažavanju, jer jedino tako ćemo doći do najboljih mogućih rezultata.

Sve vrste napada i agresije na zdravstvene djelatnike, bila ona od pacijenata ali i nadređenih, poslodavaca, institucija ili javnosti, dodatni su razlog za odlazak sve većeg broja zdravstvenih radnika, o čemu i ja često pišem, ali kao da nitko ne sluša.

Ispada da ja lajem, a karavane (s doktorima i sestrama) odlaze!

zdravstvo

dr. Milan Mazalin

napad na liječnike

newsletter

Prijavite se na Newsletter