lana pavić piše za 100posto

Veliki dio mog života nepotrebno je zapisan u medijima, a oni koji nam mogu biti uzor prestali su biti vijest


100posto
04.12.2018.08:00
Veliki dio mog života nepotrebno je zapisan u medijima, a oni koji nam mogu biti uzor prestali su biti vijest
Biljana Blivajs / CROPIX

sažeto

Bilo da je riječ o samozvanim stručnjacima ili o vojsci bezimenih, najčešće potpuno nepismenih internet ratnika, snagom borbenih aviona nasrće se i na najvrijednije medijske istupe


100posto
04.12.2018.08:00

Prije nekoliko dana bila sam sudionica panel rasprave o važnosti motivacije. S uspješnim psiholozima, paraolimpijcima i legendarnom televizijskom voditeljicom razgovarala sam o tome što nas motivira i koji su to ljudi koji nam mogu biti uzor. Poruke koje smo uputili publici potakle su me da podrobnije razmislim o dobrim ljudima, kao i njihovoj (ne)vidljivosti. Ne volim generalizirati, ali čini se kako oni koji nam mogu biti uzor prestaju biti vijest. Medijski prostor, a time i našu pažnju, sve češće okupiraju sebični, nadmeni, nepromišljeni, željni slave; ljudi koji tuđe uspjehe ili odličja pripisuju sebi. Dok se dobre ljude nerijetko banalizira, zvijezde postaju oni uistinu banalni.

Kako drugačije objasniti da je jedna nadahnjujuća sportska vijest, puno veća od samog sporta, prošla gotovo nezapaženo. Govorim o velikom uspjehu splitske olimpijke Darie Obratov koja je 22. studenog osvojila nagradu Europskog fair play pokreta. Ugledno priznanje Daria je dobila zahvaljujući nevjerojatnom činu solidarnosti kojeg je napravila u kvalifikacijama za Zimske olimpijske igre u Pjongčangu.

Čekajući red za nastup, primijetila je tugu indijskog sportaša kojemu su se slomile sanjke. Shvatila je da se bez opreme Indijac neće moći kvalificirati na svoje šeste uzastopne Olimpijske igre te, na taj način, ostvariti podvig koji nikome nije pošao za rukom. Bez da ju je itko išta tražio hrvatska sanjkašica pružila je vlastite sanjke čime je ozbiljno ugrozila šanse za toliko željenim Igrama. Njih je sanjala još kao igračica rukometa, sporta od kojeg je morala odustati nakon osam operacija koljena.

Damir Krajac / CROPIX

Veliku gestu ljudskosti i požrtvovnosti prepoznao je svijet, za razliku od nas samih. Premda su pojedini sportski novinari svojedobno pisali o događaju s kvalifikacija, nedavno osvajanje nagrade popratili su tek rijetki. Otvarajući portal za portalom, pitala sam se što nam je bilo važnije od Darie. Izuzmemo li političke događaje i crnu kroniku (koji se u Hrvatskoj sve više preklapaju), tih se dana odvijalo finale Davis Cupa, što je, očekivano, bila prva vijest.

Pored tenisa, mediji su bili zatrpani blagdanskim stajlinzima Melanie Trump, crnim petkom, gužvama u kupovnim centrima te odnosom vojvotkinje od Cambridgea sa šogoricom, vojvotkinjom od Sussexa. Koliko su Melania, Kate ili Meghan važne hrvatskim građanima govori podatak da je u posljednjih deset dana jedan od vodećih domaćih poratala objavio čak petnaest tekstova o britanskoj kraljevskoj obitelji. Tek neznatno manje čitan portal svakodnevno je pisao o supruzi američkog predsjednika, premda se njezina društvena uloga svodi na preodijevanje i kićenje božićnih drvaca.

Iz navedenih redaka moglo bi se pogrešno zaključiti kako se većina hrvatskih urednika i novinara namjerno bavi trivijalnostima. U stvarnosti, medijski djelatnici prate i bilježe suvremeni život kojim sve više dominira treš. Ne možemo ih jednostrano optužiti da nam serviraju gluposti jer, u konačnici, internetsko doba omogućuje izbor pa svatko od nas direktno doprinosi čitanosti određene teme. Zbog toga treš o kojem govorim nije onaj s ruba, bezopasna ispraznost kojoj se, tu i tamo, iz radoznalosti približimo, već je riječ o trešu koji prožima čitavo društvo. Njegove posljedice vidljive su iza gotovo svakog članka, bez obzira što obrađuje. Drugim riječima, kada urednici dragocjeni medijski prostor prepuste onima koji uistinu imaju što reći, nastupaju komentatori.

Bilo da je riječ o samozvanim stručnjacima ili o vojsci bezimenih, najčešće potpuno nepismenih internet ratnika, snagom borbenih aviona nasrće se i na najvrijednije medijske istupe. Svaka lijepa vijest u ovakvim naletima može biti isprljana i obezvrijeđena pa psovki, ruganja i omalovažavanja nisu oslobođene ni poruke mira. Primjerice, hrvatskog svećenika koji životom i djelima izravno slijedi poruke Krista, pozivajući na milosrđe i čovječnost prema izbjeglicama, „pravovjerni“ zasipaju stotinama gnjusnih komentara i najstrašnijih uvreda. Nakon što dio posla odrade na portalima, daljnje pljuvanje sele na društvene mreže.

Marko Todorov / CROPIX

Prošla nedjelja uvela nas je u vrijeme došašća čiji je temelj nada. Bili vjernici ili ne, nadu možemo razumijeti kao univerzalnu vrlinu koja nam pruža štit protiv mržnje, gluposti i besmisla. Tisuće mladih koji su napustili Hrvatsku iz nje su otišli jer su ostali bez motivacije da se bore u zemlji koja poštenima, odgovornima i radišnima ostavlja sve manje nade. Ti mladi ljudi, pa tako i Daria s početka ove priče, danas djeluju negdje druge, u državama i među ljudima koji ih motiviraju i pokazuju da rad, trud i nesebičnost imaju smisla.

Problem je u tome što nama koji iz različitih razloga još uvijek ostajemo i još uvijek se nadamo treba što više Daria. Ljudi poput nje silno su nam važni kako bismo imali primjer i nadahnuće. Kao medijska osoba, a istovremeno i osoba čiji je veliki dio života nepotrebno zapisan u medijima, apeliram da za dobre ljude, njihove ideje i uspjehe svaki dan nađemo mjesta. Bio bi to veliki korak prema društvu koje se otvara vrijednima i poštenima, umjesto korumpiranima, lijenima i podobnima. Biti urednikom danas sve sličnije je biti poduzetnikom; i jednima i drugima posao se svodi na cost benefit analize. Pa ipak, ne može sve biti u profitu, broju pregleda ili shareu jer postoji nešto puno jače od pukog materijalizma. Za habitus pravog novirara potrebno je barem zrno idealizma. To ne znači da mediji mogu donositi promjene bez motiviranih, hrabrih i poštenih građana, ali ono što mogu jest promovirati i štititi one najbolje među nama. Vjerujem da naši mediji imaju silno važnu ulogu u kreiranju hrvatske budućnosti. Ona može i mora biti bolja od sadašnjosti.

Daria Obratov

Lana Pavić

Tvrtko Barun

newsletter

Prijavite se na Newsletter