Ekskluzivno: prva ispovijest oca čijeg je 3-godišnjeg sina ubila majka

Volio bih da sam poginuo prije nego sam upoznao Chiaru. Kad sam mog Denisa zadnji put vidio, vikao je 'Ne ostavljaj me'


Lada Novak Starčević
30.01.2019.21:00
Volio bih da sam poginuo prije nego sam upoznao Chiaru. Kad sam mog Denisa zadnji put vidio, vikao je 'Ne ostavljaj me'
Privatni album, Cropix/arhiva

sažeto

Rešid Pašić je ekskluzivno razgovarao s našom novinarkom u zatvoru u Bihaću


Lada Novak Starčević
30.01.2019.21:00

'Bio sam presretan kad smo dobili Denisa. Deseto sam dijete od majke, živio sam u patnji i boli. Njemu sam želio sretan život.
Kad je imao tri dana iznio sam ga u benkici na kišu da ga učvrstim, stavio sam ga na studen da bude jak. Do 2 i pol godine nikad nije bio bolestan. Bio je jak, na tatu svog', govori nam nježno Rešid Pašić (41), otac dječaka Denisa kojega je u dobi od tri godine ubila vlastita majka.

Rešida smo posjetili u zatvoru u Bihaću, gdje odslužuje dvogodišnju kaznu zatvora zbog nekoliko kaznenih djela, između ostalog i napada na ljubavnika svoje tadašnje supruge.

Najviše sam ga na svijetu volio

"Pun sam muke, otkad se desila tragedija ne znam ni što radim ni gdje sam. Najviše sam ga na svijetu volio", kaže nam, ogorčen na bezbroj nepravilnosti zbog kojih njegov sin nije bio zaštićen od majke, koja se kasnije pokazala kao njegova krvnica.

Privatni album

Podsjetimo, Chiara Rojnić Pašić je 23. svibnja 2017. godine između 19.14 i 20.36 sati u stanu u Akvilejskom prilazu u Puli, s maloljetnicom, koja je netom prije pobjegla iz doma, počinila teško ubojstvo.

Dok je njezin sin Denis ležao u sobi na krevetu s licem okrenutim prema stropu maloljetnica mu je stavila jastuk na lice dok mu je Chiara pridržavala noge. Kako je još davao znakove života, Chiara je sjela na jastuk.

Nakon strave nezamislive čovjeku, majka monstrum i maloljetnica odnijele su njegovo tijelo na područje bivše vojarne na Valelungi gdje ga je Chiara bacila u more. Prvo je lagala da je dijete nestalo, ali je brzo priznala zločin.

32-godišnja Chiara prilikom ispitivanja je izjavila da se 'samo htjela riješiti dječaka'. Dobila je 33 godine zatvora.

Rešid nam kaže da nije nikada posumnjao da bi se njima mogla desiti takva tragedija.

Rekao sam svojoj majci da bih volio da sam poginuo prije nego sam Chiaru upoznao. Da sam znao što će napraviti, preokrenuo bih zemlju da joj uzmem dijete.

Kao da se pokušava opravdati, priča nam da je Chiaru jako volio. Upoznao ju je u Velikoj Kladuši, gdje je živio. Ubrzo je doselila k njemu.

Još 2011. je Chiara trebala biti smještena na psihijatriju

Njezini roditelji su se protivili njihovom braku, htjeli su da se vrati u Hrvatsku, no ona je rekla da joj se Rešid sviđa i da želi ostati.

Kako se naknadno saznalo, Chiarina obitelj još je prije nekoliko godina zatražila za nju psihijatrijsku pomoć. Rita Rojnić, njezina majka, ispričala je da je psihičke probleme svoje kćeri počela naslućivati u njenoj tinejdžerskoj dobi, uglavom zbog učestalog laganja i promiskuitetnog ponašanja.

Štoviše, Chiara je prošla kroz psihičko vještačenje 2011. godine, kojim je utvrđeno da je doista bolesna, a navedena je i preporuka za njeno smještanje u ustanove na Rabu ili u Vrapču. Ona je izbjegla odlazak na liječenje, a umjesto toga uputila se u Bosnu i Hercegovinu.

'Nije se moglo primijetiti da je bolesna. Ona je tvrdila da nije', govori nam Rešid.

Privatni album

Kad su dobili dijete, Chiara je bila brižna prema njemu, pazila ga je jako, kaže nam.

Bila je lijepa i sposobna. Držao sam je kao kap vode na dlanu, radi nacionalnosti i radi djeteta.

On je poljoprivredni, šumski radnik. Radio je, kaže, danonoćno za svoje dijete po šumama. Ništa mu nije teško.

"Ruke su mi se tresle od motorke, toliko da dok je bio mali nisam ga se usudio držati", priča nam.

Bila je problematična, ali joj je sve opraštao iz ljubavi

Prošao je rat u BiH, krenuo je u borbu sa 16 godina.

"Svašta sam prošao, dvaput sam ranjen. Dočekivao sam neprijatelje bez puške. Volim Hrvatsku, imponiralo mi je što je ona Hrvatica, zato sam ju posebno pazio."

Kaže nam da se zadnjih pola godine prije nego je on otišao u zatvor Chiara 'pokvarila', postala je drukčija. Bila je sklona skitnji, imala je druge muškarce, ali sve joj je opraštao iz ljubavi.

Kad je Denis imao dvije i pol godine Rešid je morao otići na izvršavanje zatvorske kazne od 2 godine i 8 mjeseci. Zaradio je, kaže, 2500 eura i ostavio joj.

Nisam htio da ostane u Bosni dok me nema. Da tu ne skiće okolo. Došao sam u kontakt s njenim djedom Ivom u Puli i zamolio ga da ih primi. Mislio sam, ako već i neće biti kod kuće da dijete ima tko pričuvati.

"Sjeo sam s njom da porazgovaramo i molio je da odu u Pulu, da naše dijete spasi. Plakao sam i kukao. Rekao sam joj da sve radi, samo nek' mi čuva dijete", priča Rešid.

'Znala je Denisa ošinuti po guzi, ali to je uobičajeno'

Na pitanje je li bila nasilna prema djetetu kaže nam da ništa više od onoga što je inače uobičajeno.

"Znala ga je ošinuti po guzi, ali nisam znao da ga hoće ubiti. To mi nije bilo na kraj pameti. Žena kod nas ponekad fizički kazni dijete, to je nešto oko čega se ne postavljaju pitanja", iskren je.

Ona i Denis su ga i dopratili u zatvor u Bihaću. 

"Dječak je krenuo za mnom, vikao je 'Tata, nemoj me ostaviti'. Da sam tada znao...", kaže nam sa suzom u oku.

Chiara i on su se rastali s poljupcem i zagrljajem. Čuli su se svaki drugi dan.

Ona nikada nije pokazivala lice monstruma, potvrdila je i Rešidova obitelj. Znala im je slati fotografije na kojima je Denis izgledao toliko sretno da nisu sumnjali da bi se nešto strašno moglo dogoditi.

Rešid se iz zatvora čuo s Chiarinom mamom. Ona je bila zabrinuta zbog Chiare i rekla je da bi uzela Denisa k sebi. 

Privatni album

"Bilo mi je žao da ostane bez oca i bez majke. Molio sam Chiaru da naše dijete ima oca i majku. Govorila mi je 'Dobro je. Nahranjen je, čist'."

Pitao bih Denisa 'Jel' te tuče mama?' Govorio je 'tuče'. Mislio sam da nije to nešto toliko ozbiljno iako sam brinuo.

Chiarina majka Rita Rojnić ispričala je medijima da je upozoravala Centar za socijalnu skrb Pula kako se Chiara ne može brinuti za sebe, a kamoli dijete.

Rešid krivi Centar za socijalnu skrb što nije majci uzeo dijete

No, Chiarin jedini susret s Centrom za socijalnu skrb u Puli bio je zbog pitanja skrbništva nad Denisom nakon razvoda braka. Skrbništvo je i dobila.

Rešid je, kaže nam, samo dobio pismo od Centra za socijalnu skrb da se s njom miri, ali kao zatvorenik nije mogao nikuda dok traje izvršenje kazne.

"Centar je Chiari uzeo prvo dijete, trebali su joj uzeti i drugo. Zadnje rješenje koje sam dobio je bilo da su Chiari dodijelili dijete, bez mog potpisa i prisustva. Dobio sam samo iznos alimentacije koju joj moram slati", objašnjava nam.

Dodaje da krivi Centar što nisu njegovo dijete uzeli majci i stavili ga u dom. Zbog toga je pokrenuo tužbu protiv njih.

Molio sam da ga stave u dom ili bilo gdje drugdje dok se ja vratim iz zatvora i kad i ako budem spreman da mi ga daju da ga odgajam. A vratili su mi ga ovakvog - sašivenog.

Rešid iz džepa vadi potresnu sliku svog beživotnog djeteta nakon obdukcije. I još jednu na kojoj je dječak nasmijan u njegovom zagrljaju. Moli me da ih pogledam. Obje stalno drži u džepu. Ruke su mu zadrhtale i jedva je susprezao suze.

Kaže da mu je Chiara tjedan dana prije ubojstva obećala dovesti dijete. Čekao je.

"Prolazili su dani 10., 11., 12... Brojao sam pločice, htio sam se ubiti... Tražio sam tablete za smirenje, sanjao strašne snove... Bio sam jako zabrinut. Denis je stradao 19. svibnja", prisjeća se.

Njegova majka mu je rekla strašnu vijest preko telefona. Policajci su mu odmah pružili pomoć, bili su 24 sata uz njega. Bio je pušten kući na pokop sina. Nosio je njegovo tijelo do posljednjeg počivališta na mjesnom groblju u Elezovićima kod Velike Kladuše.

Neki dan mi možda i bude lijep, a onda... Svake noći vidim svog Denisa. Najteže mi je zbog njegove strašne boli i što ga je mučila. Sve znam što je bilo, pročitao sam sudski spis. Noge mi se oduzmu kad odem k njemu na grob.

Dijelom žali što nije bio na suđenju, što Chiaru nije pogledao u oči. Ali opet, kaže, to bi još više otvorilo ranu. "Možda i bolje da sam bio u zatvoru, tko zna što bih napravio", zaključuje.

Čuje se nekad s njezinom majkom. Čestitaju si blagdane, kratko popričaju iako izbjegavaju pričati o svojoj tragediji.

"Pitam ju kako je. Kaže dobro. Ona pita mene. Kažem dobro. Ne ulazimo u detalje, ne pričamo o njoj. Nije ona kriva što je Chiara takva. Imam potrebu javiti joj se. Želio bih jednom sjesti s njom i popiti kavu. Ipak je njezino dijete bilo u mojoj kući šest godina."

Ne mrzim Chiaru. Što god je Bog dao ja ne mogu mrziti

Cijela njegova obitelj je u velikoj tuzi i boli za Denisom. Svi su jako povezani i svima je preteško. Rešid zahvaljuje svima koji tuguju za njegovim djetetom.

"Samo molim Boga da ne pijem, da nemam poroke pa kad izađem da nađem posao, možda odem u Hrvatsku. Samo da budem ispravan."

Njegova bol za jedinim sinom nimalo ne popušta. No, on ima veliku vjeru iz koje crpi snagu.

"Kao da mi je metak u prsima i gnjili. Kaže mi u džamiji 'stegni srce, bit će bolje'. Držim se toga, nema mi druge. Istina i pravda se ionako pokažu. Chiaru će stići njezina kazna...

Pitate me da li je mrzim. Ne mrzim je. Ne. Što god je Bog dao ja ne mogu mrziti. Dao Bog da dobije što je zaslužila".

Cropix

Pula

Chiara Rojnić

Denis Pašić

čedomorstvo

ubojstvo djeteta

Rešid Pašić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter