Pet misterija za koje nikad niste čuli

Žena koju su pokopali vratila se kući 29 godina nakon 'smrti', a djevojčica je imala šokantne dokaze o svojoj reinkarnaciji


100posto
14.04.2019.17:00
Žena koju su pokopali vratila se kući 29 godina nakon 'smrti', a djevojčica je imala šokantne dokaze o svojoj reinkarnaciji
Profimedia

sažeto

Ljude od pamtivijeka privlači neobjašnjivo pa niti ne čudi što internet već godinama žustro raspravlja o pričama koje smo za vas pripremili


100posto
14.04.2019.17:00

Nerazjašnjeni i bizarni misteriji uvijek su golicali ljudsku maštu. Što zagonetnije, to bolje. A najzanimljivije su uvijek one priče, naravno, za koje ni znanost još uvijek nije pronašla rješenja.

Pa ipak, ljudi i dalje, iako nas od nekoh dijele i stoljeća, još uvijek rado i često raspredaju. Stoga vam i mi ovdje ostavljamo na volju da sami donesete svoj sud o tome ima li u onome što ćete čitati istine ili su pak narativi ipak čisto fukcionalnoga karaktera.

Felicia Felix-Mentor

Felicia Felix-Mentor umrla je 1907. godine u 29. godini, nakon iznenadne bolesti, one za koju Haićani vjeruju da osobu pretvara u zombija. Godine 1936. pronađena je žena koja je "bauljala" ulicama sve dok nije našla put do farme za koju je tvrdila da je pripadala njenom ocu.

Vlasnici farme ženu su prepoznali kao Feliciu Felix-Mentor, ona se pojavila 29 godina nakon svoje smrti, a da je to zaista ona potvrdio je i njen suprug.

Zbog lošeg zdravstvenog stanja smještena je u bolnicu, a doktori koji su se bavili ovim slučajem njeno su ponašanje opisali ovako: "Njeni povremeni ispadi smijeha bili su lišeni emocija, a vrlo je često govorila o sebi u prvom ili trećem licu. Izgubila je osjećaj za vrijeme i bila je prilično ravnodušna prema svijetu oko sebe."

Smrtonosna epidemija plesa

Jednog ljetnog dana u Strasbourgu 1518. stanovita gospođa Troffea je počela divlje plesati po ulici. Nije prestajala, ovisno o izvještajima, plesala je četiri ili šest dana. U roku od tjedan dana, bez ikakvog razloga, ulicama su mahnito plesala još 34 mještana, a u roku od mjesec dana njih 400-tinjak, uglavnom žena.

Profimedia

Da nije u pitanju tek izmišljotina jednog šaljivdžije pokazuje to što je epidemija zabilježena na svim relevatnim mjestima – u onodobnim crkvenim spisima, gradskim i mjesnim kronikama te odlukama gradskog vijeća Strasbourga.

Ljudi su počeli umirati – od iscrpljenosti, moždanih ili srčanih udara. Zabrinuti velikaši zbog epidemije su zvali i liječnike koji su jednostavno zaključili da je problem u “vreloj krvi” i da bolest treba isplesati. Kako bi pomogli građanima, unajmili su glazbenike.

Problem je u tome što ni danas liječnici ne znaju puno više o ovoj epidemiji od svojih srednjovjekovnih kolega. Teorije su razne – od masovne histerije koja je posljedica stresa i gladi, preko tifusa do kolektivnog trovanja hranom, točnije plijesni čiji je nusproizvod LSD (a raste na raži i ostalim žitaricama).

No ništa od toga ne može objasniti zašto je epidemija trajala toliko dugo i zahvatilo toliko mnogo ljudi. Nije jasno koliko je ljudi umrlo (neki zapisi govore i o 15 ljudi na dan pred kraj, drugi kako je ukupno umrlo “tucet”), no puno veći misterij su oni koji su preživjeli – kako je istaknuo povjesničar John Waller, takav tempo ne bi izdržali ni današnji maratonci…

SS Ourang Medan

U veljači 1948. godine poslan je SOS poziv koji je primilo nekoliko brodova u blizini Indonezije, a koji je došao s nizozemskog teretnjaka "SS Ourang Medan".

Poruka od koje su se mnogi ježili glasila je: "Svi oficiri, uključujući i kapetana, su mrtvi. Postoji mogućnost da je cijela posada mrtva." Nakon ove poruke uslijedilo je neuhvatljiv Morzeov kod, a potom i posljednja jeziva poruka: "Umirem!"

Kad je do teretnjaka stigao prvi brod, s "Ourang Medana" nitko se nije javljao. Ono što je posada broda koji je reagirao na poziv u pomoć zatekla pri ukrcavanju na brod bilo je jezivo. Kompletna posada broda bila je mrtva, oči su im bile otvorene, lica okrenuta prema suncu, ruke raširene, a na licima izraz užasa. Na tijelima su bile vidljive povrede.

Reuters

Pri ukrcaju na ukleti brod članovi posade osjetili su hladnoću iako je temperatura bila 43 stupnjeva Celzijevih. Odlučili su odvući brod do prve luke, ali prije nego što su uspjeli izvesti tu akciju, na brodu je izbio požar.

Ekipa je jedva uspjela pobjeći s broda i prerezati uže kojim su brodovi bili povezani prije nego je "Ourang Medan" eksplodirao i potonuo. Točna sudbina posade broda, kao i uzroci njihove smrti ostali su do dan danas misterij.

Pisma Zodijaka

Za četiri kriptirana Pisma Zodijaka vjeruje se da su pisma koja je napisao serijski ubojica kojeg su nazvali Zodiac Killer ili Zodijački ubojica. On je, naime, ubijao mještane Bay Area u San Franciscu, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Nakon toga ubojstva su prestala, a Zodijak nikad nije pronađen.

No, čini se da je Zodijak volio pažnju policije i medija, jer je poslao četiri kriptirana pisma, od kojih je samo jedno dešifrirano, dok ostala tri ostaju misterij. No, to nisu jedina pisma koja je poslao. Naime, redovito je slao pisma o svojim zločinima i kako ih je izveo.

Shanti Devi

Godine 1930., kad je imala samo četiri godine, Shanti Devi iz New Delhija rekla je roditeljima da je nekada živjela u gradu Mutri, današnji grad Mathura, da je bila majka troje djece koja je umrla pri porođaju i da je njeno ime bilo Ludgi.

Kako je to neprestano ponavljala, roditelji su odlučili istražiti priču. I na njihovo zaprepaštenje, ispostavilo se da postoji Mutra i da je u njemu živjela žena po imenu Ludgi, koja je umrla pri porođaju.

Tamo su doveli i Shanti, koja je odmah počela pričati tamošnjim dijalektom i prepoznala je svog supruga i djecu iz prethodnog života. Čak je dala, što je za nepovjerovati, 24 precizne izjave koje potvrđuju činjenice iz života preminule Ludgi.

100posto bizarno

misterij

misterija

newsletter

Prijavite se na Newsletter