SAŠA RADI JEDAN OD NAJOPASNIJIH POSLOVA NA SVIJETU

Živim 28 dana izoliran s dvojicom kolega u komori gdje jedemo, spavamo i obavljamo nuždu, a jedino izlazim u mračne dubine mora. Gore je od zatvora...


Vedrana Sunko
17.06.2019.21:00
Živim 28 dana izoliran s dvojicom kolega u komori gdje jedemo, spavamo i obavljamo nuždu, a jedino izlazim u mračne dubine mora. Gore je od zatvora...
Privatna fotografija

sažeto

 Saša Novak iz Pule (46) ispričao nam je nevjerojatne detalje vezane uz posao saturacijskog ronioca


Vedrana Sunko
17.06.2019.21:00

Kada se kao 10-godišnjak u Puli Saša Novak počeo baviti ronjenjem nije ni slutio da će osmosatno radno vrijeme provoditi u mračnim dubinama dalekih mora.

Njegov ronilački klub je tada okupljao vojne ronioce i diverzante koji su ga zarazili svojim pričama i tako je ronjenje postalo njegova velika ljubav, a zatim i život.

Početkom rata pristupio je specijalnoj policiji MUP-a, a kasnije nastavio roniti u vojsci. Krajem 90-ih, kada je postalo teže s poslovima i zaradom odlučio je da želi postati komercijalni ronioc te je tako završio u Bergenu na obuci, a onda u suradnji sa švedskom mornaricom dobio je i certifikat za saturacijskog ronioca.

Tko to uopće želi, a i može raditi?

Pitate se što je to i zašto je to uopće važno? Najbliži objašnjenje bi bilo da je to nešto znatno gore od zatvora, a opasnije od većine poslova kojih se možete sjetiti, no dobro je plaćeno. Pitanje nije samo tko to uopće želi, već i tko to uopće može jer za ovu vrstu posla čovjek mora imati sposobnosti akcijskog junaka i um tajnog agenta.

Privatna fotografija

Posao kojim se Saša bavi izgleda otprilike ovako - odete na brod te vas prvog radnog dana u komori s dvoje kolega stlače na tlak na kojem ćete obavljati posao ronioca. Vas trojica zajedno ostajete u komori idućih 28 dana. Umjesto zraka dišete mješavinu kisika i helija. 

Jedini izlazak iz nje je onaj na radno mjesto, u mračnu dubinu mora.

U komori spavate, jedete, obavljate nuždu i sve ostalo, a na posao odlazite na dubinu od 50 do 300 metara i tamo odrađujete svojih osam radnih sati.

Kako mi je Saša objasnio, danas ima znatno bolje uvjete jer nekoć se radilo i duže od 12 sati. Živjelo se u jednoj skučenoj prostoriji, nije bilo interneta pa su kontakti s vanjskim svijetom bili gotovo nepostojeći, a umjesto 28 dana tura bi trajala i znatno duže.

Privatna fotografija

"Ostajem spojen sa zvonom pupkovinom dok me uz pomoć kamere na mojoj kacigi s broda navigiraju kuda da idem i što da radim jer je na dnu mrak, a zbog radova se digne i mulj pa se skoro ništa ne vidi. Kamera također služi za slučaj da nešto pođe po zlu, a u ovom poslu je puno mogućnosti da zbog ljudske nepažnje netko i smrtno strada", objašnjava Saša.

To su najčešće poslovi pregledavanja instalacija, struktura platformi, kablova ili naftovoda. Posao može biti vrlo opasan budući da se pod vodom vari, minira i reže te instaliraju velike i teške cijevi.

Sve se spušta dizalicama, a kako smo pod vodom sve se ljulja i nestabilno je pa su velike šanse da ti cijev veličine 40 metara stisne ruku, nogu ili cijelog tebe.

To je posao koji zahtjeva niz specifičnih specijalizacija, kao na primjer onu za varenje pod vodom ili rukovanje eksplozivom, ali i iznimnu koncentraciju i fokus te iznadprosječnu mentalnu i fizičku spremu. Saša, koji je ujedno i Crossfit trener, vježba pet do šest puta tjedno po sat i pol do dva. 

Privatna fotografija

Ni na WC bez pomoći drugih

"Treniram zbog sebe, na poslu te nitko ne traži da vježbaš, no ako ti se dogodi da ne možeš odraditi posao jer nisi u kondiciji, onda je to crveni karton. Doduše i da se ne bavim ovim poslom jednako bih trenirao jer mi je to gušt i stil života."

Nakon radnog vremena na dnu mora ronioci se vraćaju u zvono, a zatim natrag na površinu u komoru pod tlakom. Tamo se tuširaju, odjeću za pranje stavljaju u poseban pretinac i putem drugih pretinaca dobivaju hranu, koju su prethodno naručili. Svo to vrijeme ovisni su o ljudima izvan komore. 

"To je gore i od zatvora, čak i kada obavljaš nuždu ovisiš o ljudima izvana. Nakon nužde moraš stisnuti poluge da bi to što si obavio otišlo u pretkomoru. Da bi se to dogodilo netko ti izvana mora okrenuti drugi ventil. Ti ljudi su nama life support. 

Ukoliko se ventili od WC-a, pretinca za odjeću ili hranu loše zatvore, može doći do pada tlaka, a to za nas unutar komore može značiti velike probleme, čak i smrt. Ako se komora naglo isprazni dolazi do dekompresijske bolesti, dakle, s krvlju ti se dogodi isto kao da se otvori boca šampanjca", slikovito objašnjava Saša.

Privatna fotografija

Nakon večere vrijeme najčešće krate gledanjem televizije ili putem interneta komuniciraju s obitelji i prijateljima. Ranije dok još nisu imali internet, priča Saša, po mjesec dana skoro da nisu imali kontakt s vanjskim svijetom.

Pisao sam poruke na papir, stavio bi ih u pretinac i onda bi ih dalje netko iz vana pretipkavao i slao e-mailom mojoj obitelji. Sada je puno lakše.

Osim na 28 dana života u komori, 'osuđen' je i na dvojicu kolega, što podrazumijeva visok nivo tolerancije, samokontrole i razumijevanja. No kako ti u tom poslu život ovisi upravo o kolegama itekako je važno da budu u dobrim odnosima, što u ovakvim uvjetima može biti problematično.

"Timovi se kreiraju na način da unutra budu ljudi koji se dobro međusobno slažu. To je samo posao kao i svaki drugi. Fokusiran si na njega i odmor, zapravo nemaš previše vremena za razmišljanje, isključiš se što je moguće više od vanjskog svijeta. U tih 12 sati slobodnog vremena, osim što spavaš i odmaraš se, proučavaš i planove te zadatke koje ćeš idućeg dana morati obavljati. Moraš biti vrlo fokusiran i sve što te u tome ometa pokušaš maknuti od sebe.

Dogovorim se s obitelji da me ne opterećuju previše s nebitnim stvarima. Svaki najmanji problem u kući, tebi je u toj komori pet puta veći jer ne možeš ništa napraviti. Budući da radim visokorizičan posao, bolje je da ne znam stvari iz vanjskog svijeta, koje bi mi na bilo koji način mogle biti distrakcija. Na kraju krajeva mi mogu ugroziti život.

Zbog toga mi obitelj daje informacije na kapaljku i komunikacija s njima, ali i svima drugima je vrlo selektivna. Teško je što zajedno sa mnom i moja obitelj mora proživljavati taj posao i paziti da me ne optereti."

Privatna fotografija

Dnevno se može zaraditi i do tri hrvatske mjesećne plaće

Kada je saturacijsko ronjenje u pitanju ne postoji pravilo o dužini radnog vijeka, neki to rade i sa 50 i više godina, drugi odustanu već nakon prvog urona.

Ne znaš kad će ti biti dosta. Moj jako dobar kolega je bio vrlo cijenjen u ovom poslu, ušao je jednom u komoru i nakon pet dana mu je samo kliknulo da hoće van i više se nikad nije vratio. Naravno, radi i dalje u ovoj branši, ali na drugim poslovima. To nitko ne radi iz gušta, nego zbog novaca.

"Dnevnica za ovaj visokorizičan i po svakoj osnovi intenzivan posao iznosi kao jedna ili više prosječnih mjesečnih hrvatskih plaća, to ovisi najčešće o tome iz koje zemlje dolaziš, ali i koliko specijalizacija posjeduješ", objasnio nam je Saša te dodao kako određene zemlje imaju monopol na nekim morima te je Hrvatima tamo gotovo nemoguće dobiti posao.

Kad se konačno dočepaš kopna prvo odeš na pivo

"Najteže mi je bilo u Libiji kada sam pao u komori i slomio rebra. Bio sam u dekompresiji sedam dana sa slomljenim rebrima, to je muka živa. Ne možeš se sam dignuti na WC, kreveti su tvrdi, ne možeš se nakašljati, lijekovi u komori su limitirani, baš kao i medicinska pomoć, strašno je bilo."

Nakon svake ture od 28 dana ronioci se mjesec dana odmaraju, a zatim idu na sljedeću saturaciju. Budući da u komori dišu smjesu s helijem svih 28 dana pričaju glasom nalik likovima iz crtića, a hrana i piće im nemaju normalan okus.

"Kad izađem van prvo što poželim je nešto pojesti ili popiti kavu s normalnim ukusom, poželim si i pivo jer je na brodu alkohol zabranjen. Nakon što izađeš si još 24 sata pod nadzorom i blizu komore da ti se ne jave simptomi dekompresijske bolesti, a nakon toga idem na kopno i onda sam četiri tjedna slobodan do iduće saturacije", priča Saša, koji za koji dan odlazi naposao u Azerbajdžan, gdje daljinski upravlja robotima na dubinama i do 650 metara.

Do kada će se baviti ovim poslom ni sam ne zna, no vjeruje da će proći još nekoliko godina prije nego ode u mirovinu. Bez obzira koliko se njegov posao činio opasnim i napornim, na njega se čeka u redovima, pogotovo jer se prije nekoliko godina dogodila velika kriza zbog koje su mnogu saturacijski ronioci još bez posla te  jedva čekaju da se osloboodi neko  radno mjesto.

posao

ronjenje

saturacijsko ronjenje

ronioc

newsletter

Prijavite se na Newsletter