Ladanje (31)

Zločin bez kazne omiljeni je sport 2019. godine. Ukradi, zataškaj, čekaj da prođe hajka... A sve se uči već u osnovnoj školi


Lada Novak Starčević
10.02.2019.11:00
Zločin bez kazne omiljeni je sport 2019. godine. Ukradi, zataškaj, čekaj da prođe hajka... A sve se uči već u osnovnoj školi
Cropix / Ilustracija

sažeto

Gotovo da nema djeteta koje nije nešto pokušalo ukrasti u školi. I ja sam probala. Samo je bitno da si na vrijeme uhvaćen pa da naučiš neku lekciju


Lada Novak Starčević
10.02.2019.11:00

Bila je 1986. godina. Djevojčica iz razreda ukrala je moju novu kemijsku netom kupljenu u Austriji. Rozu, sa slikom preslatkog psića. Stvar je bila brzo rješena.

Učiteljica je drugi dan vidjela šarenu olovku kako izviruje iz njezinog džepa jakne. Odvela nas je obje pred ploču i objasnila kako stoje stvari. Bila je prilično neugodna, čak i meni koja sam bila 'žrtva'. Pričala je o tome kako su ljudi nesretni kad im nešto uzmu, o popravnom domu, čak i nekakvim zatvorima u koje idu odrasli lopovi.

Ova mi se morala ispričati, posramljena. Mislim da nije pomislila na slično nikada više.

Neka djeca su ispričala roditeljima, neki koji su i sami jednom pokušali slično su se sakrili u svoj kut, a neki su još to popodne zaboravili na taj incident.

I već za koji dan smo se nas dvije bezbrižno igrale gumi-gumi u parku.

I ja sam probala ukrasti

Ja sam godinu dana kasnije s nekoliko prijatelja glumila facu u lokalnom dućanu. Dogovorili smo se da će svatko nešto ukrasti. Ja sam uzela neke žvake, skoro sam umrla od srama i užasa. Već sam se vidjela iza rešetaka. 

Trgovkinja nije skužila, ali ja sam si rekla da više neću nikada slično ponoviti. Izazivalo mi je loš osjećaj, a i plašljiva sam po prirodi. I sjećala sam se dobro kako izgleda kad si otkriven, a svi u tebe gledaju. 

Mislim da nema klinca koji u djetinjstvu nije pokušao nešto ukrasti. To je neka normalna razvojna faza. Posebno je korisno ako te otkriju jer si onda dobio lekciju dok je još vrijeme.

Nekima je to bilo zabavno, nekima strašno neugodno pa im nije palo na pamet drugi put, a nekima toliko dobro da to rade gdje god je prilika i tridesetak godina poslije.

Danas djevojčica u svoju torbu potajno sakrije lutkicu koju su druge dvije donijele za igru pod školskim odmorom. Njoj je roditelji nisu kupili, skupo im je dati 100 kuna. Realno, stvarno ne vrijedi toliko. A ona je tako želi…

Drugi dan nestala je još jedna lutkica. Prvi put je bila tako uspješna da je morala uzeti još jednu.

Svako dijete je osumnjičeno

I onda nastane frka. U whatsup grupi roditelja se proširi glas. Jedni hoće da se stvari odmah izglade, drugi bi zvali policiju jer je netko nedavno ukrao neke skupe karte dječaku iz prve klupe, trećima nije jasno zašto su kamere samo na školskim hodnicima kad se kriminal događa i u razredu...

Zajedničko im je jedno, svi hoće glavu kradljivca na pladnju. Iako ima 8 godina. 

Čim se upetlja širi krug ljudi ništa više ne može biti normalno.

Nahuškaju i svoju djecu, pa se rade klanovi u razredu. Mališani smišljaju kako otkriti lopova. Rade tajne akcije. Svako drugo dijete je osumnjičeno. Neprijatelj može biti iza svakog ugla. I ne, ta igra nije nimalo zabavna.

Još je veća nevolja ako neka mama, frustrirana od svog nikakvog života s kojim se ne može uhvatiti u koštac, ali je jako hrabra online, odluči sve ispričati na Facebooku. Naravno 'javno'.

Uz ružne pridjeve o djetetu, o roditeljima koji ne odgajaju kako treba, sipa svu svoju žuć od svih koji su je povrijedili i iživcirali cijele godine. Pa se sjeti stvarnih lopova koji su nas sve redom pokrali i sve što osjeća prema njima prebaci na tog zlog kradljivca iz 3 c. Kojemu još nitko ne zna ime, ali je neprijatelj broj 1.

Kad sve ode u ...

Pa krene dijeljenje drugih koji isto ne trpe krađe. I onda vidi sve i neki portal. I sve ode, da ne budem prosta, znate već gdje.

Iako niti drugi scenariji cijele te situacije gotovo sigurno danas neće biti normalni.

Na kraju je otkrivena djevojčica koja je ukrala, milo dijete koje inače ne bi mrava zgazilo. No, učiteljice ipak nisu od jučer. Doznale su brzo krivca, ali ima problem -ne smiju reći nikome.

Zato potajno kažu njezinoj mami i još ljubazno zamole da vrati stvar. Sve u rukavicama da se dijete ne bi osjećalo drukčije, ne daj bože napadnuto. 

Jer danas svi imaju prava. Pa čak i lopovi u nastanku.

Ako učiteljice ne budu pažljive uskoro bi i same mogle dobiti javno dijeljenje – 'koje neobzirne osobe, a pedagozi!', 'uništile djetinjstvo djevojčici'.

Jer u današnje vrijeme nekako uvijek ispaštaju pogrešni.

Pa djeca nikad niti ne doznaju krivca, ali imaju dobru poruku: Ako i napraviš nešto nepošteno, sve će se brzo zataškati. Kratko stisneš zube, čekaš da prođe hajka na društvenim mrežama, nedajbože po medijima, odeš nekamo na koji mjesec (ako čitaš novine, znaš da je Bosna najbolja destinacija), lažeš i muljaš – i sve će se riješiti.

A ti ćeš dalje živjeti kao da ništa nije bilo. Ako si dovoljno 'lud' pokušat ćeš opet kad je prvi put tako dobro prošlo.

Zločin bez kazne. Omiljeni sport 2019. godine.

Ladanje

lopov

kradljivci

novo vrijeme

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter