Već se mjesecima najavljuje prodaja umjetnine za koju se vjeruje da je posljednja slika koju je naslikao veliki Gustav Klimt, a koja je stotinu godina smatrana izgubljenom. Prema nekim povjesničarima umjetnosti nalazila se nepotpisana i nedovršena u njegovom ateljeu u Beču kada je umro 1918. godine. Od tada se o slici praktički ništa nije znalo, desetljećima je bila poznata samo po jednoj crno-bijeloj fotografiji koja je snimljena 1920-ih i nakon 1925. gubi joj se svaki trag sve dok se početkom ove godine nije pojavila u jednoj maloj akcijskoj kući u Beču gdje je u srijedu prodana za 30 milijuna eura. Slika je to puna nepoznanica, a najveća je enigma tko je djevojka koju je Klimt naslikao na crvenoj pozadini ogrnutu u plavi kaput s cvjetnim ornamentima. Za Klimtove stručnjake to je ključni podatak jer on otkriva porijeklo slike što je jedan od najvažnijih elemenata u utvrđivanju autentičnosti djela, što danas mnogi trgovci žele prešutiti.
I spomenuta aukcijska kuća koja je prodala ovog posljednjeg Klimta nije se na tome planu, kako izgleda, iskazala.
Na konferenciji za novinare u siječnju na kojoj je najavljena prodaja tajanstvenog Klimtovog djela, Ernst Ploil, jedan od izvršnih direktora kuće "im Kinsky", rekao je: "Sve je u mraku. Kad god postoji argument za nešto, protuargumenti se uvijek iznova pojavljuju."
Da stvar bude gora osim identiteta prikazane mlade žene pojavila su se i druga pitanja, kao na primjer što se dogodilo s umjetninom tijekom razdoblja kada je Austrija bila pripojena Trećem Reichu.
Slika je u tom razdoblju bila, naime, u vlasništvu jedne židovske obitelji i ne postoje nikakvi dokumenti koji govore o tome što se s njom događalo tih godina kada je židovsko stanovništvo Austrije bilo progonjeno, deportirano i ubijano, a njihova imovina opljačkana od strane nacista.
Sva ta pitanja samo su povećala interes za prodaju ovog djela slikara čija je "Dama s lepezom" prošle godine dostigla cijenu od 108,4 milijuna dolara.
Jedno je sigurno, a to je da priča o ovoj slici, poznatoj kao "Portret gospođice Lieser", počinje u Beču 1917. godine, kada je kći tinejdžerica iz jedne bogate židovske obitelji napravila prvi od devet posjeta Klimtovom atelijeru kako bi mu pozirala.
Klimt je u svojoj bilježnici zabilježio posjet, no nedovoljno precizno. Tek da je riječ o članu imućne obitelji Lieser. Ali Justus i Adolf Lieser, dva brata rođena u Njemačkoj koji su osnovali prvu austrijsku tvornicu mehaničkih užadi i konopa, imali su i jedan i drugi kćeri tinejdžerice.
Aukcijska kuća drži da "Fräulein Lieser" moguće prikazuje jednu od dvije kćeri Henriette Lieser, poznate kao Lilly: ili Helene, koja je postala ugledna ekonomistica, ili Annie, slavnu plesačicu. Članica obitelji Landau, jedne od najbogatijih u Beču s kraja stoljeća, Lilly se 1905. razvela od Justusa Liesera i postala pokroviteljica bečke avangarde.
Ovu svoju teoriju aukcijska kuća temelji na inventarnoj kartici negativa stare crno-bijele fotografije slike iz Austrijske nacionalne knjižnice. Kartica kaže da je 1925. portret visio u Lillynoj raskošnoj kući u Argentinierstrasse.
Lilly su deportirali nacisti 1942. i ubili u Auschwitzu 1943., ali njezine su kćeri preživjele holokaust. Slika se, međutim, ne pojavljuje na popisu vrijedne imovine Lilly Lieser koju su svi Židovi u Njemačkoj i Austriji morali sastaviti za naciste 1938. godine.
Ali dva stručnjaka za Klimta, Tobias Natter i Alfred Weidinger, kažu da slika zapravo prikazuje jednu drugu tinejdžericu: Margarethe Constance Lieser, kćer Justusova brata Adolfa i njegove supruge Silvije. Margarethe se 1921. udala za mađarskog katoličkog obraćenika Henryja de Gelseyja i preselila u Budimpeštu.
Weidinger je za The New York Times rekao da se 2007. upoznao s Margaretheinim sinom Williamom de Gelseyjem, investicijskim bankarom koji je zatražio njegovu pomoć u pronalaženju slike.
De Gelsey, koji je preminuo 2021., bio je uvjeren da je Klimt naslikao njegovu majku te je u svojoj oporuci naveo da se novac od umjetnine, u slučaju da se pronađe i proda, donira katoličkoj dobrotvornoj organizaciji. Nikada nije prijavio Klimtov portret kao nestao u bazi podataka Art Loss Register, koja locira i vraća ukradena umjetnička djela.
Weidinger i Natter za isti su list rekli i da im se aukcijska kuća nije obratila za mišljenje o slici što je suprotno svim međunarodnim standardima, da aukcijska kuća nije uključila dva vodeća Klimtova stručnjaka koja su objavila umjetnikov katalog raisonné.
Iz aukcijske kuće "im Kinsky" odgovorili su pak da su konzultirali najmanje tri neovisna povjesničara umjetnosti.
Što se pak tiče novaca od prodaje u akcijskom se katalogu navodi kako su njezini sadašnji vlasnici prepoznali "mnoge dvosmislenosti i povijesne praznine" u njezinom podrijetlu i postigli "pošteno i pravedno rješenje" s pravnim nasljednicima obitelji Lieser. Taj sporazum znači da je, s "čisto pravne točke gledišta", "nevažno" tko je naručio sliku i koja je od tri Lieserove kćeri prikazana.
Stručnjaci za Klimta posve su u šoku. Tobias Natter smatra da je identitet djevojčice itekako važan. "Identitet je važan jer nam omogućuje da dođemo do naručitelja i govori nam puno o porijeklu i povijesti vlasništva. To stvarno čini razliku."