Većina pasa nije u dobrom stanju u trenutku kad dolazi u azil. Neki su na ulici duže, neki kraće, nego su danima gladovali, drugi mjesecima... Rijetko koji u azil dolazi sit, sjajne dlake, bez psihičkih trauma. No, svejedno se povremeno pojavi pas čije stanje užasne čak i one koji rade u azilima i navikli su se viđati sve i svašta.
Jedan takav stigao je u našički azil Farmica - u četiri dana došla su im dva štenca iz istog sela. Jedno od njih je bilo u posebno lošem stanju, premda će se tek saznati koliko je loše. Ono što je malenoj kujici oko vrata nisu kamenčići - to su siti i debeli krpelji koji su na njoj živjeli neko vrijeme. Tko zna je li neki od njih zaražen i hoće li se ona još i razboljeti.
Odmah nakon dolaska u sklonište dali su joj ime Ada, a onda je počelo mukotrpno skidanje krpelja. Jednog po jednog, dok je malena strpljivo sve to podnosila, sretna da konačno više nije sama. Tu se večer konačno najela i zaspala snom pravednika. U idućim danima je polako počela ići u šetnje, ali malene, jer se vrlo brzo umara.
Ada će uskoro tražiti dom, pa Farmeri, kako se sami nazivaju zaposlenici i volonteri azila, pozivaju sve one koji bi je htjeli povesti kući da im se jave.